Marketing
Winter story (2)
ljubavi ne treba krinka, photo by rU
Zimska priča (2)
(prethodni nastavak)
Silvestar se niz snježnu stazu spustio nekoliko puta, sve dok vijavica nije postala pregusta. Na stazi je bio sam, svi su se skijaši pred snježnom mećavom povukli u kafiće i restorane raspoređene oko skijališta. Kada je staza pred njim postala gotovo potpuno nevidljiva, Silvestar nevoljko skide skije i uđe u prvi zagrijani i prepuni restoran.
Grijući ruke na čaši kuhanog vina, sa zadovoljstvom pomisli: Od spusta su prije mene odustali duplo mlađi od mene. Nisam ja još za staro gvožđe ...
No, svojstvena mu samoironija nije dopustila dulje likovanje. Uz to, profesija mu je bila - rovanje po ljudskim dušama - kako bi on to ironično znao reći, pa mu je poznavanje struke onemogućavalo da koristi obrambene mehanizme čije je funkcioniranje dobro poznavao.
Odustali su duplo mlađi od mene ...
No, da sam duplo mlađi, ja ne bih ni sad odustao unatoč vijavici ... Koga to obmanjujem, pa ja više ne skijam, to je samo vozikanje na skijama ...
Baš stoga što se bavio intelektualnim, dakle 'sjedilačkim' poslom, Silvestar je slobodno vrijeme provodio na otvorenom, u fizičkim aktivnostima. U mladosti je veslao, igrao košarku i hokej a s godinama se okrenuo skijanju zimi, pješačenju i lutanju šumom, ljeti. Bio je strastveni 'lovac' na gljive, izvrsno je poznavao brojne vrste, zabavljalo ga je otkriti najbolja mjesta prije drugih gljivara. Gljive je znao pripremiti na mnogo različitih načina, a bio je i gurman. No, ukus mu je bio istančan, nikada ne bi pojeo onaj zalogaj više te se s godinama nije udebljao već postao vitkiji i čvršći nego u mladosti. To što je danas za sobom ostavio duplo mlađe skijaše nije bila slučajnost. A ipak, Silvestar je osjećao breme nataloženih životnih iskustava. Prilično toga pamtim ... znao bi reći. No to nije ništa prema onome što sam pozaboravljao ... dodao bi, šaleći se na svoj račun. No, znao je - nikada ne bi mogao zaboraviti Rose. Sve bi svoje životne uspomene dao za pamćenje onog jednog jedinstvenog trenutka u kojem je Rose postala njegovom ...
Dok je snijeg i dalje padao kao da nikada ne misli prestati, Silvestar otpije gutljaj vrelog vina začinjenog cimetom.
Cimet ... i vanilija.
Rose je mirisala na cimet i vaniliju. Tri kapi chanela koje bi ponekad kapnula na vrat, u udubinu između ključnih kostiju, tamo gdje bilo kuca, nisu mogle zasjeniti nježan i delikatan Rosein miris. Silvestar duboko uzdahnu i sjeti se trenutka kad je prvi put udahnuo taj Rosein miris izbliza, ljubeći je prvi put, ljubeći je u vrat i osjećajući kako joj se bilo ubrzava otkucajima sustižući otkucaje njegova srca.
Pomislio sam tada kako samo sanjam to što sam priželjkivao godinama ... i poželio nek' taj san potraje ...
Silvestar posegnu u džep svoje skijaške jakne. Izvuče mobitel i otkuca poruku: U mislima te ljubim! Prije no što je kliknuo na 'pošalji', ruka mu na trenutak zadrhta. Pomisli: Trebao bih obrisati taj uskličnik ... da Rose ne pomisli kako sam egzaltirani glupan ...
Silvestru obično nije manjkalo samouvjerenosti, no kad je Rose bila u pitanju ... Već na samu pomisao na Rose bilo mu se ubrza i on brzo klikne na 'send'. Poruka je, završavajući uskličnikom, bila poslana, no odgovor nije stizao ...
(nastavak slijedi)
photo by rU
dodatak, za one koji ne prate priču:
Post je objavljen 15.02.2010. u 00:01 sati.