Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Vlak je kasnio više od dva sata i Silvestar se zabrinu. Konačno vlak stiže i on ugleda Rose čim je s papučice vagona stupila na peron. Zabrinuo ga je i gotovo uplašio njezin izgled. Bljedilo, beskrvne usne, grozničav pogled. Zlatni joj je pramen pao preko blijedog lica na kojem su jedino plave oči iskrile.
Zaboga, Rose, zar si se razboljela putem? uzviknu Silvestar. Od polovice puta grijanje više nije radilo ... jedva odgovori Rose. Pokušavali su popraviti uzput, no bez uspjeha ... Zato toliko kasnimo ... Brzo kući, pod topli tuš ... A onda čaj s rumom ili čaša kuhanog vina ...reče Silvestar.
Dok je smještao Roseine putne torbe u prtljažnik, poče snježiti. Eto vidiš, našali se Rose, donijela sam one naručene pahuljice.
...
Rose je 'zimica' tako tresla da joj je Silvestar morao pomoći da se razodjene. Prepustila mu se poput bespomoćnog djeteta i on je, i sam se svukavši, odvede pod tuš. Trljao ju je spužvom a ona je i dalje cvokotala i pod mlazom tople vode. Dok ju je potom brisao frotirskim ručnikom, ogrtao je kućnim ogrtačem i navlačio joj sokne na još uvijek hladna stopala, Rose se i dalje tresla i drhtala. Silvestar je posjedne u fotelju, pokri joj koljena dekom i strpa joj u ruke čašu kuhanog vina.
Večeru sam naručio iz kineskog restorana ...
Posrkat ćeš zdjelicu vrele začinjene supe s rezancima i začas ćeš se ugrijati ... rekao je.
Rose je pijuckala vruće vino i udisala miris cimeta kojim je Silvestar vino začinio. On je za to vrijeme postavio stol, donio iz svog automobila Rosein prtljag, buket crvenih ruža, pletenu košaru punu rumenih jabuka i bocu burbona 4Roses. Ruže je spustio Rosei u krilo. Ona se nasmiješi. Silvestar joj je uvijek poklanjao ruže i jabuke. I zvao je svojom ružom i svojom jabukom. I uvijek je govorio kako su ti darovi neoriginalni kao i on sam, a Rose bi se ljutila i uvjeravala ga kako je te ruže i jabuke raduju.
Vani je sve zabijelilo ... reče Silvestar otresajući pahulje s kose. Doista si mi donijela pahulje iz Krakowa na dar, po mojoj želji ...
Imam ja još darova za tebe ... No, vino me počelo 'hvatati', pa se ne usudim ustati ... rekla je Rose. Međutim, nije mu rekla kako putem ništa nije pojela, iako je ponijela sendviče i voće. Dok je grijanje u vlaku još radilo, čitala je knjigu koju je kupila. Bila je to priča o krakowskom zmaju i tako ju je zaokupila da je zaboravila nešto pojesti. A potom je u kupeu postalo toliko hladno da joj se nisu skidale rukavice i šal koji je navukla do očiju.
...
Rose pokuša ustati. Namjeravala je izvaditi iz putne torbe darove koje je donijela Silvestru, no u glavi joj se zavrti a pred očima zamrači.
Blijeda si i nakon druge čaše kuhanog vina ... reče Silver. Zabrinuto joj opipa blijede obraze, ledene ruke i stopala.
Još uvijek se nisi uspjela zagrijati ... Najbolje će biti da prilegneš dok večera ne stigne ...
Polegao ju je i pokrio. Rose je i dalje drhtala. Zimica koja ju je tresla i neki teški umor je svladaše i ona na trenutak potonu u san.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
