Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
27.07.2009., ponedjeljak
Goldilocks and Tedy Bear, fairytale retold
 Bessie Wesse, Girl with tedy bear (...) Of innocence, of love and truth! Bright, beyond all imagining, Thou fairy-dream of youth! I’d give all wealth that years have piled, The slow result of Life’s decay, To be once more a little child For one bright summer-day. (Lewis Carrol, Solitude, March 16, 1853.) Zlatokosa i plišani Medo, prepričano na novi način Bilo je travanjsko predvečerje. Posljednji dan travnja, a zrakom su već danima lebdjeli slatki majski mirisi i slutila se topla proljetna kiša. Blondie je krenula u svoju uobičajenu šetnju do rijeke. Uskim se uličicama spustila do parka koji je vodio prema riječnoj obali i tada ga je ugledala. Veliki smeđi plišani medo. Sjedio je na vrtnoj klupi i izgledao ostavljeno i tužno. Blondie se zapita kakva je to okrutna djevojčica mogla zaboraviti i ostaviti tužnog medvjedića, tu na klupi u parku. Blondie već odavno nije bila djevojčica, no još uvijek nije zaboravila Tedya, medvjedića iz svoga djetinjstva. Poklonila joj ga je mati, jednoga Božića, prvog Božića kojeg se Blondie sjećala. Tedy je bio sašiven od komadića pliša, s očima od crne dugmadi, ispunjen morskom travom koju je mati izvukla iz stare fotelje načete moljcima, velik gotovo kao trogodišnja djevojčica kojoj je bio namijenjen na poklon. Kada ga je ugledala kako sjedi ispod božićnog drvca Blondie je pljesnula ručicama, pritrčala i zgrabila ga u naručje. Bila je to ljubav na prvi pogled. Pogledaj svoju kćer ... rekla je mati Blondienu ocu. Zar ne liči na Zlatokosu iz priče Zlatokosa i tri medvjeda? Godinama nakon toga Blondie ne bi mogla usnuti ukoliko Tedy nije bio uz nju. Moje su nesanice započele nekako baš u vrijeme kad sam ostala bez Tedya ... prisjeti se Blondie dok je prilazila klupi da ostavljenog medvjedića pogleda izbliza. Podsjetio ju je na Tedya i prizvao sjećanja: Bilo je to njezino prvo putovanje avionom. Diplomirala je s izvrsnim, prva na svojoj studijskoj grupi. Njezina je generacija organizirala apsolventsko putovanje - turistički paket 'tjedan dana u Londonu'. Blondie se veselila razgledanju. Tower Bridge, Westminster Abbey, Covent Garden, St. Paul’s Cathedral, Windsor Castle .. i Hyde Park, dakako. A u Hyde Parku ću obvezno potražiti statuu Petra Pana ... planirala je, pakirajući se za put. U svoju je putnu torbu stavila i Tedya, iako je zauzeo pola prostora u torbi. Blondie je Tedya nosila svuda sa sobom, još od djetinjstva. Osjetljiva i emocionalno krhka, ona je u Tedyu dugo imala 'imaginarnog prijatelja' kojem je povjeravala sve tajne. Blondie bi i sada Tedya najradije cijelim putem držala u krilu, no bilo ju je strah da će je kolege studenti zadirkivati. Nije niti slutila da Tedya vidi posljednji put. Kada je avion sletio na Heatrow, ispostavilo se da je Blondiena putna torba otputovala negdje drugdje, na tko zna koji kraj svijeta. Blondie nije žalila ni za novom, za put kupljenom garderobom, ni za prvom bočicom chanela 5 koju joj je poklonio otac, žalila je samo za Tedyem. No, njezina je putna torba završila tko zna gdje i Tedy nikada nije pronađen. ... Medo koga je ugledala na klupici podsjetio je Blondie na Tedya. Ona priđe klupici, pruži ruku, pogladi plišanog medu po glavi i nježno ga cimne za uho. Na trenutak joj se učinilo da su medine tamne staklene oči bljesnule veseljem. Blondie se osvrnu oko sebe. Možda je je djevojčica koja je medu zaboravila još uvijek negdje u blizini ... pomisli. No, park je bio prazan, spuštalo se veče a veliki tamni oblaci nagovještavali su kišu. Blondie spusti pogled na klupicu na kojoj je sjedio zaboravljeni medo i susrete se s njegovim molećivim pogledom. Ne mogu te ostaviti ovdje na klupi da pokisneš ... reče Blondie plišanom medvjediću i podigne ga u naručje. Prve su krupne kišne kapi počele padati kada je Blondie bila nadomak svoje kuće. Ona gurnu plišanog medu pod svoj ogrtač i pruži korak, no nije uspjela pobjeći kiši. Kad je otključala svoja kućna vrata i ušla u predsoblje bila je sva mokra, no plišani medvjedić zaklonjen njezinim ogrtačem ostao je suh. Blondie medu spusti na klupicu pod prozorom, skide mokri ogrtač i promočene cipele. Svuče i ostatak odjeće i krenu prema kupaonici misleći kako će joj goditi topli tuš. Dok je stajala pod mlazom vrućih kapljica načas joj se učini da čuje zvuk koraka u predsoblju. Brzo iskorači ispod tuša, omota se frotirskim ručnikom i zaviri u predsoblje. Ključ je bio u ulaznim vratima, no ona ipak priđe provjeriti i uvjeri se da su vrata zaključana. Pogled joj pade na klupicu pod prozorom. Zar nisam tu odložila izgubljenog-nađenog plišanog medvjedića? zapita se Blondie. No, kada je ušla u spavaću sobu ugleda ga kako sjedi na njezinom krevetu. Kako li je amo dospio? Bila je uvjerena kako ga je odložila u predsoblju, čim je ušla ... No, koliko puta nam se dogodi da stvari ne zateknemo tamo gdje smo mislili da smo ih odložili. ... Blondie prebaci ručnik preko naslona fotelje i uvuče se pod ružičastu plahtu. Od djetinjstva je spavala naga, nije voljela pidžame koje žuljaju ni duge spavaćice koje se upliću među noge. Upali malu svjetiljku kraj uzglavlja i posegnu za knjigom. Kraj Blondeina kreveta obično je na noćnom ormariću stajao cijeli mali toranj knjiga koje je namjeravala pročitati. Prve priče pripovijedala joj je baka, a kada je Blondie već prije polaska u školu otkrila da neobični oblici ispod slika u slikovnicama ustvari pripovijedaju priču, bila je oduševljena tim otkrićem. Shvatila je da te vijugave crtice priču mogu ispričati slikovitije od slika, ostavljajući više prostora mašti. Tada je počela čitati. Čitala je sve što bi joj došlo do ruku, zanesena čitanjem često bi budna dočekala jutro. Kasnije, kada su je počele mučiti nesanice, Blondie je bila zahvalna pripovjedačima koji su svoje priče zapisali, zahvaljujući njima njezine neprospavane noći prolazile su u čitanju. Dok je s hrpe birala knjigu koju će čitati te večeri, učini joj se da je staklene oči medvjedića koji je sjedio u dnu kreveta znatiželjno gledaju. Ona posegnu za Bettelheimovim Značenjem bajki . U kazalu pronađe Zlatokosa i tri medvjeda i započe čitati: ... Zlatokosino zavirivanje u medvjeđu kuću asocira na nastojanje djeteta da razotkrije seksualne tajne odraslih .... ova bajka ne završava tipičnim hapyendom ... čini se nedovršenom: Zlatokosa pobjegne i nestane ... a medvjedi ostaju živjeti nepromijenjenim životom ... ... Blondie je neprimjetno kliznula u san, uz upaljeno svjetlo noćne lampice, još uvijek držeći knjigu u ruci. Spavala je neuobičajeno dugo, a kad se probudila sunčeve su zrake provirivale kroz rebrenice poigravajući se na šarama njezina patchwork pokrivača. Blondie se uspravi u krevetu, protegnu se ... i u tome se trenutku prisjeti sna. San je bio tako intenzivan da je ličio stvarnom doživljaju i Blondie osjeti potrebu da san nekomu ispriča. No, sjetno pomisli: U mojem životu nema osobe tako bliske da bih joj takav san mogla prepričati ... Tada joj se pogled zaustavi na plišanom medi kojeg je prošle večeri pronašla u parku. Još uvijek je sjedio u dnu kreveta kamo ga je uvečer odložila a njegove su je tamne staklene oči gledale živim i toplim pogledom. Eh, Medonjo ... reče mu Blondie ... to je doista bio nevjerojatan san ... nevjerojatno lijep san ... Blondie je utonula u san čitajući knjigu. Tonula je sve dublje u toplu tamu ... a tada se u snu probudila iz sna. Milovale su je velike ruke vještih prstiju i mekih dlanova, baršunasti joj je glas šaptao u uho: Volim te, Medena, volim te ... Topao taman pogled zavirivao joj je u oči a njoj se činilo kako joj zaviruje u dušu ... I Blondie se otvori poput cvijeta i tomu dodiru i tomu pogledu ... Kada je kasnije pokušavala rekonstuirati koliko je potrajalo razdoblje lijepih snova, to joj nije polazilo za rukom. Mjesec, dva ... pola godine? Za Blondie je to bila lijepa mala vječnost. Svake noći, čim bi usnula, uslijedilo bi buđenje u snu ... i On bi se našao uz nju. Bile su to noći nježnosti i strasti, noći savršenog sklada. Ujutro bi se Blondie budila opijena od sreće, sva ustitrala, sjajnih očiju i iskričava pogleda. I svakoga bi je jutra dočekao topli, baršunasti pogled plišanog medvjedića koji bi sjedio u dnu njezine postelje i slušao njezina povjeravanja. Blondie se nije pitala tko je onaj tko je u snu ljubi. Osjećala se voljenom u njegovu naručju i pogledu i vjerovala je njegovom šapatu: Ljubim te ... A onda, jednoga jutra, tik nakon buđenja iz sna, Blondie ustanovi kako je plišani medo netragom nestao, a s njim nestadoše i lijepi snovi. ... Istoga jutra jato vrabaca koji su skupljali mrvice razbacane oko klupe u parku naglo prhnu u zrak uplašeno živkajući. Na sjedištu klupe odjednom se, niotkuda, stvorio veliki plišani medvjedić. Tamne medvjedićeve oči pomno su pogledom pretraživale park, lutajući stazama i prolazima. Tada se začuše laki koraci, stazom koja je prema klupi vijugala između rascvjetalih grmova koračala je gracilna prilika smeđokose žene. Medvjedićeve oči zaiskriše veselim likovanjem. A potom, dok se žena približavala klupi, izraz njegovih očiju iz radosnog se prometnu u tužan i molećiv. Smeđokosa se žena nasmiješi, podiže plišanog medvjedića u naručje i ponese ga sa sobom. Njezina je reakcija bila posve predvidiva. U svakoj ženi krije se djevojčica koja ne može odoljeti umiljatim plišanim medvjedićima. ... Mjesec, dva ... pola godine? Od ponedjeljka do petka, za plišane medvjediće bajke rijetko traju dulje ... ... Child of the pure unclouded brow And dreaming eyes of wonder! Though time be fleet, and I and thou Are half a life asunder, Thy loving smile will surely hail The love-gift of a fairy-tale. (Lewis Carroll - Charles Lutwidge Dodgson] ... Dodatak: ljetna lektira, photo by rusalka  ... i ponovo, nakon dosta vremena - Bettelheim, B. (2004) Smisao i značenje bajki, Zagreb: Nakladništvo Jakić. |
- 00:01 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
