Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Maybe you’ve been through this before
But it’s my first time so please ignore
The next few lines because they’re directed at you
(...)
Just wait a minute
Just sitting, waiting
Just wait a minute
Just sitting, waiting
wishin' ...
Kasnije, dok se njegov terenac na cesti utrkivao s kišom, a glazbene 'numere' pljuštale' s playera, Gabe se zapita: Nije li ta djevojčica koju sam susreo ipak bila samo priviđenje, samo usamljeni duh iz zdenca? No, kad je posegnuo u džep, ključ je još uvijek bio tamo, stvaran i opipljiv. Od razgovora s djevojčicom prošlo je više od tri sata, a Gabe se još uvijek nije mogao riješiti toga plavog pogleda. Gdje li sam već vidio pogled poput njezina? opet se zapita, uzaludno pretražujući sjećanja.
Što li se sve ogledalo u očima toga djeteta … zapita se.
Doista, u plavom pogledu plavokose djevojčice, koja nije izgledala kao da joj je više od sedam godina, ogledalo se sedam čuda, pa i više od toga. Znatiželja i znanje … a činilo se da ta djevojčica zna mnogo više no što bi djevojčice trebale znati. Ludost i mudrost … no to nije bila ludost mladosti ni mudrost starosti. Nada i beznađe … kao da je u kratkih sedam godina svoga života proživjela sedam stoljeća. Radost i tuga …
A radosti tek tračak, u moru tuge … pomisli Gabe. Na trenutak mu iz sjećanja izroni neči plavi pogled, izroni trenutak u kojem se nečije lice u njegovu naručju preobražava u dječje ... No, trenutak prođe poput vala koji se s obale vraća na pučinu ... a Gabe se i dalje se nije mogao sjetiti na čiji ga je pogled podsjetio pogled u očima plavooke djevojčice, plavim poput mora …
Remembering Your touch. Remembering Your touch,Your kiss, Your warm embrace, I'll find my way back to you; If you'll be waiting, I've longed for you And I have desired To see your face your smile, To be with you wherever you are; Remembering Your touch, Your kiss, Your warm embrace, I'll find my way back to you …
Neobičnog li djeteta …
Šteta što je nestala tako brzo, u trenu između dva treptaja, baš onako kao što se i pojavila … No, pomišljajući na ključ koji mu je djevojčica ostavila na ogradici zdenca, znao je da će je ponovo sresti. Jedino što nije znao bilo je veseli ili ga ili straši ta spoznaja. Kiša je i dalje uporno padala, njegov je terenac gutao kilometre, a Gabe je razmišljao o razgovoru koji je vodio s djevojčicom. Posljednjih je godina uglavnom razgovarao sam sa sobom. S djecom, koja su u svijetu koji ga je okruživao postala rijetkost, odavno nije imao prilike razgovarati, iako je oduvijek mislio kako su djeca bolji sugovornici od odraslih.
Odrasli ti uvijek govore: odrasti već jednom … prisjetio se kako mu je rekla povjerljivim tonom.
A kada ti kažu: razgovarat ću s tobom kao da si odrasla osoba, tada budi siguran da razgovor neće biti nimalo ugodan. Tada će ti obično reći da nisu mislili ozbiljno ono što su rekli prije, da samo djeca vjeruju u sve što im se kaže ...
A zatim će ti, prije ili kasnije, reći kako moraju nekamo otići … a pri tome će prešutjeti da se ne namjeravaju ili ne mogu vratiti. Napravit će se da ne vide suzu u tvome oku ... i opet će ti reći: daj odrasti već jednom ... kao da se ne sjećaju cijene odrastanja.
No, već sam ti rekla - odrasli su jako djetinjasti ...
Dok sam bila mala … rekla mu je ta djevojčica, kao da joj je sedamdeset godina a ne sedam … dok sam bila mala, jako sam željela odrasti.
No, sad mi se to baš i ne čini pametnom idejom …
Sweet child o' mine. She's got a smile that it seems to me reminds me of childhood memories Where everything was as fresh as the bright blue sky; Now and then when I see her face dhe takes me away to that special place And if I stared too long I'd probably break down and cry; Oh, sweet child o' mine, oh, oh, oh, sweet love of mine ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
