Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
'Četiri su vrste okusa koje razlikujemo: gorko (osjećaju ga osjetilne stanice na korijenu jezika i nepcu), slatko (osjećaju ga osjetilne stanice na vrhu jezika), slano (prednji dio jezika, iza osjetilnih stanica za slatko) i kiselo (nepce i uz rub jezika). To su četiri osnovne vrste okusa, no čovjek može razlikovati beskonačno mnogo okusa ... '
(Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Okus")
Slatki okus mlijeka, pomiješan sa slankastim okusom bradavica materinih dojki. To je prvi okus s kojim se srećemo u životu. Kasnije, život se pobrine ponuditi nam različite okuse, njihove nijanse i mješavine. I, bez obzira koji okus preferirali, svakomu od nas sljeduje i porcija drugih okusa - uz slano i slatko, uz slatko i grko ...
Danas sam, nakon obavljenih ispita, praćena tamnim oblacima i sparinom, svratila na tržnicu koja je u blizini moga Faksa. Tržnica, ili kako je mi osječani zovemo - pijac, puna je boja, mirisa, oblika, zvukova ... No, ipak, na tržnicu obično svraćamo da bismo se snabdjeli različitim okusima. Ja sam danas posegnula za slatkima i kupila voće - kajsije, breskve, sitne mirisne jabuke ... i rajčice koje zovu rajskim jabukama i koje su također voće (iako rajčicu najčešće pogrešno svrstavamo u povrće).
Volim svratiti na tržnicu. Ljudska vreva, koju inače izbjegavam, na tržnici mi začudo ne smeta. Prije kupovine sjedoh u kafić na otvorenom i, dok sam pila nezaslađenu kavu razrjeđenu hladnim mlijekom, počeh razmišljati o okusima. Sjetih se kako sam jednom, kao djevočica, zapitala mamu koja me povela na tržnicu: Zašto si probala kajmak prije no što si ga kupila?Da 'vidim' nije li gorak ... odgovorila mi je moja Magdica. Poslije mi je pričala kako sam na putu do kuće toliko puta tražila da probam 'je li kajmak gorak', da smo kući stigli s praznom posudicom. Poslije mi je bilo muka i otada kajmak, iako u njemu i dalje uživam, kušam manje lakomo. Moja 'ljubav' prema kajmaku uspjela je prevladati kušnju prvog kušanja ...
Razmišljajući o okusima, misli mi se počeše vrtjeti oko ostalih riječi s istim korijenom: okus/ukus
iskustvo
iskušenje
kušati
iskusiti
kušnja ...
I, kao što to obično biva kad vam misli lutaju, zaustavih se upravo na kušnji.
Nekim čudnim asocijativnim tokom sjetih se biblijske priče o kušnji Abrahamovoj. Vjerojatno se i vi sjećate priče -
Bog, da bi iskušao Abrahamovu vjeru, zatraži od njega da mu žrtvuje ljubljenog sina. Abraham, vjerujući bezrezervno, podiže nož prema Izakovu grlu, no u tome trenu anđeo poslan od Boga zaustavi podignutu ruku ...
Priča me je, kad sam je prvi put čula, snažno potresla.
Svome vjeroučitelju odmah uputih niz pitanja: Zašto je Bog Abrahama stavljao na tako okrutnu kušnju, zar nije i bez toga mogao vjerovati u Abrahamovu vjeru i ljubav? Kako je Abraham mogao vjerovati tako bezrezervno u Božju ljubav i dobrotu?
Već su ta moja pitanja naljutila mog vjeroučitelja, no pravu mjeru njegova zgražanja vidjela sam tek kad mu postavih sljedeće: Nije li se Bog ustvari bojao da ga Abraham ne ljubi, pa je morao provjeriti?
Odgovore, dakako, nisam dobila, a i sva daljnja pitanja mi zabraniše pa sam ubrzo odustala od vjerske pouke i Bibliju počela čitati bez svećenićkih interpretacija. Kad se danas prisjećam pomenute priče i dalje me kopkaju ista pitanja. Pitam se i: Što bih ja učinila na Abrahamovu mjestu? Nekad sam mislila kako se Abraham trebao pobuniti protiv takvoga Boga. A danas ... danas mislim kako vjera i ljubav moraju biti bezrezervne. Onome koga ljubiš moraš vjerovati i kad trenutno nisi u stanju potpuno ga razumjeti.
Dok sam se ja bavila okusima, iskustvima, iskušenjima i kušnjama, kušajući svoj makiato, odjednom me iz misli prenu glas: Je l' slobodno?
Sjedila sam sama za stolom, a dvoje postarijih ljudi, ne našavši drugdje slobodnog mjesta, zapitaše me primam li ih za 'svoj' stol. Samo izvolite ... rekoh.
On je naručio kavu, a ona samo čašu hladne vode. Užasna je sparina ... rekla je ... pa neprestano žeđam. Počeše razgovarati, ne obazirući se na mene. Noćas sam loše spavao ... reče on. Ni ja nisam spavala bolje, vrtjela sam se u krevetu cijelu noć ... Ja se indiskretno zapitah je li to dvoje noć provelo u istom krevetu ili se radi tek o poznanicima koji se slučajno sretoše ...
Dok sam ja kušala zadnje gutljaje svog makiata, ono dvoje nastavilo je razgovor. Pričali su svakodnevim običnim stvarima - o nesnosnom vremenu, o Sanaderovoj ostavci, o cijenama na tržnici ...
Ustajući od stola, i namjeravajući ih pozdraviti, skrenuh pogled prema njima. Ona je na stolu držala otvoren dlan, a on joj je u dlan položio ruku. Doviđenja, rekoh im i odoh svojim putem, smiješeći se.
Oni su izdržali sve životne kušnje ... pomislih i zaželjeh im još mnogo lijepih životnih okusa. Dok sam se vraćala kući i dalje su mi se nad glavom kovitlali tamni oblaci, nesnosna je sparina i dalje gušila, no ja sam već slutila vjetar koji će rastjerati oblake, već sam kroz tamne oblake vidjela sunčeve zrake, već sam se radovala okusima voća koje sam na tržnici kupila ... Mudrija danas nego jučer, znam da ne moram zdjelu s voćem isprazniti u jednom danu ... i nadam se da je predamnom još dana i još jabuka, okusa i iskustava ...
A i kušnji se više ne bojim ....
Mi kušamo život, Život kuša nas.
Ponekad smo slatki, ponekad grki, i Život i mi, no bitno je da nismo bezukusni ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
