Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Vitke duge noge koračale su tako graciozno, gracilne se grudi tako uzbudljivo bibale pri udasima i uzdasima, oči očaravajuće blistale, vlažne se usne osmjehivale. Iako je znao da se ispod glatke kože i sloja gipkih mišića krije splet mehanizama, žica i chipova, Copelius se na trenutke nije mogao oduprijeti privlačnosti prizora. No, vremena za rasipanje nije bilo, ostalo je još dosta problema vezanih za usavršavanje fine koordinacije pokreta, za umrežavanje veza između 'mozga' i 'osjetila', bilo je još posla na razvoju rječnika i razumijevanja složenih nijansi u značenjima riječi te točnijeg očitavanja neverbalnog dijela poruke ...
Copelia je doista bila savršena učenica, nije se umarala, san joj nije bio potreban, 'gutala' je i prerađivala informacije dvadeset i četiri sata na dan. A Copelius se, imajući u vidu Copelijinu namjenu, pobrinuo za savršenu selekciju informacija koje će joj biti dostupne, informacija koje će činiti temelj Copelijine 'ženstvenosti': kulinarstvo, vještine šminkanja, osnove plesnih pokreta, ikebana, shiatcu masaža, unutarnja dekoracija, uljudna konverzacija, umijeće koketiranja i laskanja ... Dijapazon znanja o tomu kako zadovoljiti 'svog' muškarca u krevetu i kuhinji doista je širok.
Iako je je bila stroj koji izgledala kao prelijepa žena, Copelius je bio u pravu - Copelia je u suštini bila dijete koje uči i razvija se. Kao sva djeca, Copelia je bila bezazlena, njezin je Stvoritelj za nju birao jabuke sa stabla spoznaje. Tri zakona robotike, ugrađena u Copelijin program, Copeliusa su činila neprikosnovenim. On je bio Copelijin Stvoritelj i Učitelj, Vrhovni Autoritet, Njegove naredbe i zabrane, Njegove želje za Copeliu su bile imperativ.
Copelia je bila smještena na najvišljem katu vrtoglavo visokog nebodera, u savršenoj kopiji luksuznog apartmana, usred strogo osiguranog središta Odjela za dizajniranje i proizvodnju humanoidnih robota. Kuhinja opremljena najnovijim čudima suvremene tehnike, kupaonica s jacuzziem i stolom za masažu, spavaća soba s velikim kružnim krevetom, debelim tepisima i ogledalom na stropu. 'Apartman' je bio prepun jednostrano prozirnih zrcala i dobro skrivenih kamera koje su omogućavale danonoćni nadzor i bilježile svaki Copelijin pokret. No, svako dijete, prije ili kasnije, nauči kako izbjeći nadzoru roditelja. Ni Copelia nije bila izuzetak. Ona bi često, najvjerojatnije slučajno jer vlastitih namjera nije posjedovala, pronalazila kutove apartmana 'nepokrivene' okom kamera, što je ljutilo tehničare koji su neprestano morali dorađivati sustav nadzora. To nije Copelijina krivnja, dečki ... rekao je Copelius Harryu i Peteru, dvojici od četvorice tehničara koji su jedini bili upućeni u Copelijino postojanje i koji su se smjenjivali u 24-satnom nadzoru. Računalo nikada ne griješi, sve su pogreške programerove ...
...
Copelius je jednoga jutra osjetio bolove u desnom donjem dijelu trbuha. Iako se nastojao ne obazirati na bol, nakon dva dana ipak se obratio liječniku. Appendititis ... dijagnosticirao je liječnik kojeg su pozvali u 'kućni posjet'. Simptomi su tako tipični da ultrazvuk s color doplerom nije potreban ...
Akutna upala slijepog crijeva, nužan je hitan kirurški zahvat kako ne bi nastupila perforacija ...
Iako nerado, Copelius je Copeliu morao povjeriti dvojici najpouzdanijih pomoćnika koji će se smjenjivati u 24-satnom nadzoru. Unatoč sve jačim bolovima i insistiranju liječnika da što prije krenu u bolnicu, izdvojio je programe koji su trebali slijediti u Copelijinoj obuci i ostavio precizna upute o načinu i slijedu njihove primjene.
...
Harry je bio bijesan kada ga je alarm budilice upozorio da mora krenuti, najradije bi ostao u krevetu, ljubeći se s Kendy. Javi da si gripozan ... šapnula mu je Kendy mazno.
No, Harry je znao da bi ga to moglo stajati dobro plaćenog mjesta, Copelius ga je upozorio da će jedino smrt prihvatiti kao ispriku za neobavljeni posao. Odjenuo se nabrzinu, sjeo u kola i nakon 20-ak minuta preuzeo dužnost od Petera. Stanje redovno ... izvjestio ga je Peter. Upravo je savladala programe CX-7111 i CX-7112 ... Ubaci CX-7113 ... i miran si do jutra ...
Harryu je na umu bila Kendy koju je nezadovoljnu i 'nadurenu' ostavio u krevetu, koncetracija mu je na trenutak popustila i ... u računalo je ubacio 'krivi' disk ...
Tek ujutro je uočio pogrešku. Prvo se uspaničio a zatim je, prije no što mu se pojavila smjena, u strahu od Copeliusa, lažirao protokol praćenja.
...
Vrativši se iz bolnice, Copelius je od prvog trenutka imao osjećaj kako nešto nije u redu, no pripisivao je to vlastitoj slabosti nakon operacije i činjenici da nije poslušao savjet liječnika o tjedan dana poštede i mirovanja.
Provjerio je protokole nadzora u vrijeme svoje odsutnosti. Sve je bilo u redu, Copelia je savladala programe CX-7111, CX-7112 i CX-7113. Serija CX programa teorijske obuke uskoro će završiti, do tada će se Copelius dovoljno oporaviti kako bi mogao osobno provjeriti Copelijinu sposobnost primjene tih programa u praksi.
...
Stol je bio savršeno postavljen, ruže u cvjetnom aranžmanu zanosno su mirisale, ružičasti šampanjac iskrio je u srebrnoj kantici s ledom, iz kuhinje su se širili mirisi različitih delicija, svijeće su blistale, glazba tiho svirala, Copelia je izgledala savršeno u savršenoj večernjoj haljini savršeno pripijenoj uz savršeno tijelo.
Nakon večere Copelius je, sjedeći u dubokoj fotelji, pijuckao šampanjac i gledao Copeliu kako mu prilazi, gibajući se u ritmu glazbe. Nagnula se nad njega, spustila bretelu haljine i ručičasta joj je bradavica nabubrila pod Copeliusovim pogledom. Trenutak kasnije Copelia je senzualno uzdisala dok joj se karlica ritmično uvijala, Copelius je osjećao kako joj se nutrina vlaži, uvlačeći ga sve dublje, na trenutak je zaboravio da je Copelia samo savršen stroj, zemlja se pod njim pomakla, a to mu se nije dogodilo nikada ranije, ni s jednom 'pravom' ženom.
Bravo! odjeknuo je poklik kroz zvučnike kojima je apartman bio ozvučen.
Savršena 'probna vožnja'! uzviknuo je direktor koji je na velikom monitoru promatrao demonstraciju. Kad bolje razmislim, he he he, trebali ste meni, kao direktoru, prepustiti prvenstvo, no ja držim obećanje - prototip je vaše vlasništvo.
Za koji dan bit ćemo spremni za početak proizvodnje. A vi ćete, Copeliuse, nadam se, znati cijeniti to što će 10% posto od prodaje biti vaše ... Čestitam, bit ćete milioner dok se dva put' okrenete.
...
Tek sutradan Copelius se odjednom prisjetio da je Copelia, u trenutku kad je odjeknuo direktorov usklik, naglo pokrila svoju golotinju svilenom plahtom.
Zašto? upitao se Copelius.
Naime, stid nije bio ugrađen u njezin program.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta