Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Gynoid (prema grčkom gyne - žena) termin je kojim se imenuje robot dizajniran da liči na ženu, za razliku od androida koji liči muškarcu. Termin gynoid koristi se rijetko, češće je u upotrebi termin android, za obje verzije čovjekolikog robota.
Ah, kako sam samo mogao biti tako naivan! Kako mi se samo nije upalila 'crvena lampica', kad je direktor pomenuo imena kao Dolly, Amber ... Kimberly?
A koliko je bio naivan, Copelius je shvatio nakon razgovora s voditeljem Odjela za dizajniranje humanoidnih robota koji mu je obrazložio direktorova očekivanja. Copelius je u startu pretpostavio da će 'Osobna asistentica' biti gynoid dizajniran za specifične potrebe kao što su čuvanje i poučavanje djece, briga o starima, njegovanje bolesnih, skrb o umirućima, asistencija invalidima, za poslove u kojima je nužan 'dodir ženske ruke' ... Tek je kasnije shvatio da je direktor imao na umu posve drugačije dodire.
No, ugovor je bio potpisan, više nije mogao odustati.
Odustane li, više nikada neće dobiti posao u struci, a robotika je bila njegov život.
...
Vaša je zadaća stvoriti savršenu ljubavnicu ... rekao mu je voditelj Odjela za humanoidnu robotiku ... ljubavnicu, sposobnu zadovoljiti i najluđe muške snove.
Vi ćete stvoriti prototip, Prvu Copeliu ... a tada ćemo početi proizvodnju malih serija Copelijinih 'sestara'. Nježne plavuše i vitke crne, zanosne riđokose, bujne mulatkinje i krhke azijatkinje, bit će to dijapazon koji će 'pokriti' sve interese!
Za najbogatiju klijentelu radit ćemo unikatne primjerke, po posebnoj cijeni ...
Seks pokreće svijet, bit će to prilika za zaradu bez premca, uz nužnu diskreciju pri prodaji, dakako. Direktor predviđa pravu jagmu za 'Osobnom asistenticom' ... i već je smislio imena za pojedine serije - smeđokosa Dolly, plavuša Amber ... Lijepe i podatne, ne govore previše, ljube i ne pitaju voliš li me, dragi ... he he he ...
Ti će se slatkiši prodavat' k'o alva!
...
Copelius se pomirio s neizbježnim i započeo s temeljitim pripremama.
Njegova osobna 'ljubavna' iskustva bila su sasvim prosječna, nikada nije prevladao neke inhibicije ni ostvario sve seksualne maštarije, u svojoj je 'seksualnoj praksi' bio prilično konvencionalan. Partnerice je birao među slobodnim poslovnim ženama dobi približne njegovoj, koje i same nisu tražile više od seksa. Nije se emocionalno vezivao niti udubljivao u 'žensku psihologiju', strast je čuvao za robotiku, sa ženama je samo zadovoljavao svoje tjelesne potrebe, nastojeći pri tomu ne rasipati suviše energije. Stoga je racionalno procijenio kako su mu temeljite pripreme neophodne.
Za početak, iz virtualne je online filmoteke 'skinuo' niz odabranih filmova.
Najprije je zavirio u hardcore produkciju, no ubrzo mu dosadiše prizori tako mehanički, tako nemaštoviti ... Okrenuo se filmovima s umjetničkim pretenzijama, s erotikom u funciji ljubavne priče. Satima je sjedio pred ekranom gledajući filmske poljupce i zagrljaje, on koji je do tada gledao samo dokumentarce i vesterne. Potom je posegnuo u literaturu. Pornografiju i jeftine 'ljubiće' odmah je ostavio po strani, izdvojio je velike romane u kojima su fatalne junakinje strasno ljubile svoje literarne ljubavnike. Sada je nadoknađivao sve propuštene klasike, on koji je čitao samo literaturu iz kibernetike i robotike. Zatim se okružio hrpom likovnih enciklopedija i monografija velikih slikara i provodio sate razgledajući venere i primavere, odaliske i nimfe ... Pogledao je i videozapise nastupa vrhunskih balerina , senzualne pokrete egzotičnih plesačica, korake manekenki na modnim pistama, koreografiju pokreta gejši u ceremoniji pripreme i posluživanja čaja.
Nakon svega toga 'zaronio' je u anatomske atlase, izvješća o istraživanjima fiziologije i psihologije ljudske seksualnosti, pročitao je sve o predigri i višestrukim orgazmima, o seksualnim pozicijama i umijećima zavođenja, uzbuđivanja i zadovoljavanja, proučio Camasutru, perzijske erotske minijature i japanske shunga crteže. Copeliusove su pripreme potrajale više mjeseci pa je voditelj Odjela za humanoidne robote teško prikrivao nestrpljivost.
Zar sumnjate u moju procjenu? rekao mu je direktor Firme. Dajte Copeliusu vremena, koliko god mu je potrebno ...
...
Meka i glatka koža poblijedila bi pa čak se i naježila na hladnoći, a zatim se ružičasto zarumenila na suncu. Sitne bi se kapljice znoja pojavile iznad gornje usne i u udubini ključnih kostiju, tamo gdje se naziralo kucanje bila. Zjenice su joj se širile i sužavale, šarenice se plavile, usne vlažile, dah joj je bio topao i mirisan. Njezin je pogled izražavao nijanse emocija, a glas joj je zvučao melodiozno dok je pjevušila pjesmicu koju ju je naučio:
Daisy, Daisy, give me your answer do
I'm half crazy all for the love of you
It won't be a stylish marriage
I can't afford a carriage
But you'll look sweet upon the seat
Of a bicycle built for two ...
U proteklih pet godina Copelius je svaki budni trenutak posvetio stvaranju Copelie. Sada je stajao pred svojom kreacijom i nije joj nalazio mane. Dakako, posao još uvijek nije bio završen, Copelius je bio sklon misliti da je tek na početku. No, direktor Firme insistirao je na demonstraciji, a Copelius je potrošio sve izgovore i odgađanja. Copeliu je odjenuo u jednostavnu bijelu haljinu, kosu joj na potiljku povezao vrpcom, izvukavši samo jedan plavi pramen da slobodno leprša. Posjeo ju je u fotelju pod prozorom, razmaknuo zavjese kako bi je dnevno svjetlo dobro osvjetlilo.
Savršena je! rekao je direktor.
Na Copeliusov mig Copelia je ustala, nasmiješila se, sklonila rukom kosu s lica, pružila direktoru ruku i poput poslušne djevojčice rekla: Ja sam Copelia, drago mi je upoznati Vas..
Savršena je ... ponovio je direktor. Doduše, malo je suviše eterična za moj ukus, no to je prototip, koji se može varirati prema ukusima kupaca ... Pet godina ... trebalo vam je prilično vremena, no isplatilo se ...
Kada možemo započeti s proizvodnjom?
Ukoliko sve bude teklo prema mojim planovima ...
... za pet godina ... odgovorio je Copelius.
Za pet godina? zaprepastio se direktor Firme. Još pet godina? Ali ... ona djeluje potpuno dovršeno.
Unatoč tome, nije ... uzvratio je Copelis. Ona je tek dijete koje mora odrasti, pupoljak koji će se tek rascvjetati ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta