Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Maybe I found something that day
Možda sam toga dana našla nešto
that had been lost.
Što bješe izgubljeno
Maybe I lost something that turned up late.
Možda sam izgubila nešto što pronašla sam prekasno.
Wislawa Szymborska
...
Već mi nedostaje Vaš plavi pogled ...
Doriana je Doriannovu posjetnicu zatakla u ram ogledala, pa se podsmjehnula sama sebi kad je uočila da se od tada sve češće ogleda. Lik u ogledalu uzvratio bi joj pogled ... i doista, pogled je bio plav.
Smjenjivalo se sunce i kiša, a onda su kišni dani ponovo zaredali, na plavo se nebo navukoše sivi oblaci. Unatoč tomu, Doriana je šetala svakoga jutra a predvečer bi slušala pjev gatalinki koje su uporno prizivale kišu...
...
Već mi nedostaje vaš plavi pogled ... rekao je. No, dani su prolazili, a Doriann joj se nije javljao. Bio je samo ljubazan, rekla je Doriana sama sebi.
Posjetnicu je spremila u ladicu, a kad bi se pogledala u ogledalo, vidjela bi da su joj oči opet postale sive.
photo by rusalka
Godina koja se protezala između njezinog 17-og i 18-rođendana Dorianni se učinila dužom od svih prethodnih. Dorianna je čekala svoj 18-ti rođendan, nesvjesna kletve koja je bila izrečena. Ona koja je kletvu izrekla, pa se pokajala, također je, sa strahom, očekivala Doriannin 18-ti rođendan.
Kraljica je, od kada je Dorianna bila ostavljena na pragu kraljevske palače, kraljevala umjesto Kralja koji se povukao u osamu vrta.
Sjedila je na hladnom kraljevskom prijestolu, usamljena i ogorčena.
U njezinom se srcu ljubav prema Kralju odavno ohladila. Sad je tu ostala samo želja da ga kazni za počinjeni grijeh, želja jača od one koju je nekada osjećala ljubeći ga.
Kad bi odlazila u Dorianinu kulu, činilo joj se da je Kraljev grijeh otjelovljen u toj djevojčici koju je zvala svojom kćeri, ne nalazeći u svome srcu ljubavi za nju. Dok je gledala to nježno dječje lice i tijelo koje je odrastajući poprimalo ženske oblike, zamišljala je lice one koja je Dorianni podarila život. On, koga je ljubila a sada mrzila, ljubio je usne, čelo, oči, tako slične Dorianinnima ...
Kraljica bi se ponekad morala suzdržati da ne izgrebe to nježno lice, da ne iskopa te plave oči. A ipak, gledajući u Doriannine oči, ni Kraljica nije mogla u njima ne vidjeti usamljenost i tugu, želju za ljubavlju.
Ponekad bi morala stisnuti srce da ne poželi zagrliti to dijete, djevojčicu, djevojku, zatvorenu u sobi, na vrhu kule, među oblacima ... usamljeniju od nje same, tamo na hladnom kamenom prijestolu.
Oprosti, Doriana, rekao je kad ju je nazvao. Oprosti što Te nisam ranije nazvao ... toliko sam na Tebe mislio svih ovih dana, Tvoj mi je plavi pogled neprestano bio pred očima ...
Doći ću ponovo, na tjedan dana, u Tvoj grad.
Kišilo ili ne ... morao bih s Tobom razgovarati, reći Ti nešto o sebi ...
Dogovorili su susret na obali.
Doriana je osjetila val ugodne topline kad je začula Doriannov glas i kad ju je on po prvi puta oslovio s ti.
No, kad je spustila slušalicu, Doriannovo 'morao bih s Tobom razgovarati' nastavilo je zloslutno odjekivati u njezinu umu ...
(thanks for upload, lazy ... savršeno mi se uklapa u post)
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
