Marketing
Dorian(n)ino ogledalo, deveti nastavak ...
Maybe I found something that day
Možda sam toga dana našla nešto
that had been lost.
Što bješe izgubljeno
Maybe I lost something that turned up late.
Možda sam izgubila nešto što pronašla sam prekasno.
Wislawa Szymborska
...
Već mi nedostaje Vaš plavi pogled ...
Doriana je Doriannovu posjetnicu zatakla u ram ogledala, pa se podsmjehnula sama sebi kad je uočila da se od tada sve češće ogleda. Lik u ogledalu uzvratio bi joj pogled ... i doista, pogled je bio plav.
Smjenjivalo se sunce i kiša, a onda su kišni dani ponovo zaredali, na plavo se nebo navukoše sivi oblaci. Unatoč tomu, Doriana je šetala svakoga jutra a predvečer bi slušala pjev gatalinki koje su uporno prizivale kišu...
...
Već mi nedostaje vaš plavi pogled ... rekao je. No, dani su prolazili, a Doriann joj se nije javljao.
Bio je samo ljubazan, rekla je Doriana sama sebi.
Posjetnicu je spremila u ladicu, a kad bi se pogledala u ogledalo, vidjela bi da su joj oči opet postale sive.
photo by rusalka
Godina koja se protezala između njezinog 17-og i 18-rođendana Dorianni se učinila dužom od svih prethodnih. Dorianna je čekala svoj 18-ti rođendan, nesvjesna kletve koja je bila izrečena. Ona koja je kletvu izrekla, pa se pokajala, također je, sa strahom, očekivala Doriannin 18-ti rođendan.
Kraljica je, od kada je Dorianna bila ostavljena na pragu kraljevske palače, kraljevala umjesto Kralja koji se povukao u osamu vrta.
Sjedila je na hladnom kraljevskom prijestolu, usamljena i ogorčena.
U njezinom se srcu ljubav prema Kralju odavno ohladila. Sad je tu ostala samo želja da ga kazni za počinjeni grijeh, želja jača od one koju je nekada osjećala ljubeći ga.
Kad bi odlazila u Dorianinu kulu, činilo joj se da je Kraljev grijeh otjelovljen u toj djevojčici koju je zvala svojom kćeri, ne nalazeći u svome srcu ljubavi za nju. Dok je gledala to nježno dječje lice i tijelo koje je odrastajući poprimalo ženske oblike, zamišljala je lice one koja je Dorianni podarila život. On, koga je ljubila a sada mrzila, ljubio je usne, čelo, oči, tako slične Dorianinnima ...
Kraljica bi se ponekad morala suzdržati da ne izgrebe to nježno lice, da ne iskopa te plave oči. A ipak, gledajući u Doriannine oči, ni Kraljica nije mogla u njima ne vidjeti usamljenost i tugu, želju za ljubavlju.
Ponekad bi morala stisnuti srce da ne poželi zagrliti to dijete, djevojčicu, djevojku, zatvorenu u sobi, na vrhu kule, među oblacima ... usamljeniju od nje same, tamo na hladnom kamenom prijestolu.
crown, paper cutting
Oprosti, Doriana, rekao je kad ju je nazvao.
Oprosti što Te nisam ranije nazvao ... toliko sam na Tebe mislio svih ovih dana, Tvoj mi je plavi pogled neprestano bio pred očima ...
Doći ću ponovo, na tjedan dana, u Tvoj grad.
Kišilo ili ne ... morao bih s Tobom razgovarati, reći Ti nešto o sebi ...
Dogovorili su susret na obali.
Doriana je osjetila val ugodne topline kad je začula Doriannov glas i kad ju je on po prvi puta oslovio s ti.
No, kad je spustila slušalicu, Doriannovo 'morao bih s Tobom razgovarati' nastavilo je zloslutno odjekivati u njezinu umu ...
(thanks for upload, lazy ... savršeno mi se uklapa u post)
Dodatak: ku-kuc, nesanice ...
Đuro i Pero: Jupiiiiiiii, kiša je prestala!
Post je objavljen 27.07.2008. u 00:01 sati.