Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
24.07.2008., četvrtak
Dorian(n)ino ogledalo, šesti nastavak ...
|
I’d have to be really quick Moram biti stvarno brza to describe clouds - da bih opisala oblake a split second’s enough oblacima je i trenutak dosta for them to start being something else. da promijene oblik. Their trademark: Njihov je zaštitni znak: they don’t repeat a single nikada ne ponavljaju ni jedan shape, shade, pose, arrangement. oblik, sjenu, pozu, raspored. Unburdened by memory of any kind, Neopterećeni bilokakvim sjećanjem they float easily over the facts. oni lebde s lakoćom iznad činjenica. (...) (Wislawa Szymborska)  mačje siluete Dorianna je navršila 17-est godina, do njezina punoljetstva ostala je još samo godina dana. Proživjela je 17-est godina u visokoj kuli, stopalima nikada nije dotakla zemlju, nikada nije vidjela rijeku, izvor ni jezero, nije ubrala cvijet ili voćku s grane, nije srela ni jednog muškarca osim svojega oca. Poučavale su je birane učiteljice, znanstvenice i umjetnice, etikeciji je učile kraljičine dvorske dame, sitne boljke od kojih je odrastajući bolovala liječila je vidarica, posluživala ju je stara sluškinja. Dorianna je odrastala u ženskom svijetu. Sve te žene koje su okruživale Doriannu bijahu već u godinama. Dorianna, odrastajući, nije imala priliku vidjeti drugo dijete, družiti se i igrati sa svojim vršnjacima. Dorianna je odrastala u svijetu u kojem je ona bila jedino dijete. Iako je bila odjevena u svilu i kadifu, iako je jela srebrnom kašikom sa zlatnih tanjura, Doriannin je svijet bio siromašniji od svijeta najsiromašnijeg djeteta u kraljevstvu. Doriannin je svijet bio malen, sveden na njezinu sobu i prozor, i vidik s prozora. S prozora je mogla vidjeti vrt i šumu koja se prostirala iza vrta. Visoka stabla zaklanjala su obzor. Jedino je nebo nad Dorianninom kulom bilo veliko, neizmjerno veliko. Danju je Dorianna promatrala oblake, veselila se suncu, kiši, magli i snijegu, pljeskala rukama od radosti kad bi se na nebu pojavila duga. Noću bi sjedila uz prozor, zagledana u mjesec i zvijezde, dani joj bijahu ispunjeni obvezama i učenjem. Kad je navršila sedam godina, Dorianna se razboljela od neke nepoznate bolesti. Do tada rumena i bucmasta djevojčica problijedila je i izgubila tek, ušutjela je, prestala skakati i trčkarati, prestala se smijati. Zabrinuta je Kraljica pozvala najbolje vidarice iz kraljevstva, no ni jedna od njih nije uspjela otkriti o kakvoj se bolesti radi. Doriannu su pojili napitcima od gorkih trava, stavljali joj kupice i pijavice, no ništa nije pomagalo. Djevojčica bi možda i umrla da njezina stara sluškinja, koja joj nekad bijaše dojilja a sada dadilja, nije jednoga dana skupila hrabrosti i kleknula pred Kraljicom. Princeza je usamljena, Vaše Kraljevsko Veličanstvo ... nema se s kime poigrati. Mače ili mali pas, Vaše Kraljevsko Veličanstvo ... možda bi joj takvo društvo koristilo više od gorkih napitaka. Sutradan je Dorianna uskliknula od veselja kad je njezina stara dadilja podigla poklopac pletene košare. Iz košare ispuzaše, jedan po jedan, 7 mačića. Bijelo, sivo, tigrasto, riđe, trobojno, crno- bijelo ... i crno mače! Glasno mijaučući, počeše se penjati Dorianni u krilo, a jedno od njih taknu joj obraz mekom šapicom. Dorianna se do večeri igrala s nakotom malih mačkica. Dakako, sve bijahu ženke, Kraljica je osobno izdvojila mužjake iz legla. Kad je stara dadilja uvečer usula mlijeka u mačje zdjelice, i Dorianna je poželjela popiti čašu. Mačke su rasle zajedno s Doriannom, spavale su u njezinu krevetu, sjedile joj u krilu i na ramenima. Postaše joj družice u igri, Dorianna im je povjeravala sve svoje tajne. Kraljica je izvijestila Kralja da mu je kćer ozdravila i nagradila staru sluškinju, iako bi je najradije kaznila. Naime, Doriannine mačke voljele su Doriannu, dozvoljavale su staroj sluškinji da ih češlja i hrani, podnosile su učiteljice koje su Doriannu poučavale, no Kraljicu su mrzile. Možda su se sjećale tih ruku, okićenih prstenjem, kako ih odvajaju od materinih sisa i trpaju u košaru, možda su samo bile mačji ljubomorne ... no Kraljicu nisu podnosile. Kad bi Kraljica subotom dolazila obići Doriannu i provjeriti je li naučila sve lekcije, mačke bi nakostriješle krzno na hrptu, leđa bi izvile u luk, okružile bi djevojčicu i frktale. Najveća od mačaka, jedina crna u leglu, jedne je subote skočila na Kraljicu koja je podigla glas, nezadovoljna Dorianinnim napredovanjem, i ogrebla joj obraz pandžama. Kraljica je mačku zgrabila za kožu na vratu i prinijela je prozoru. No, prije no što je uspjela mačku baciti kroz prozor, Dorianna je skočila, ogrebla Kraljicu po drugom obrazu ... i otela joj mačku iz ruku. Tihim ledenim glasom, savlađujući bijes i brišući svilenim rupčićem krv s obraza, Kraljica je rekla Dorianni: Vidim da i ti imaš mačje naravi, kćeri moja. Te tvoje baršunaste šapice kriju kandže? E, pa, kandže k sebi, malena ... dok ti ih ja nisam podrezala ... Kraljica je naredila da ubuduće, prije njezina dolaska, mačke zatvore u kavez, a kavez prekriju baršunastim zastorom. Mačke bi ipak frktale iza zastora, kad bi čule Kraljičin glas. U strahu da Kraljica ne zapovjedi da mačke ubiju, stara Doriannina sluškinja svake bi subote mačkama u mlijeko umiješala čaj od makovih glavica pa bi one prije Kraljičina dolaska zaspale na svilenim jastucima, u svojem kavezu, i ne bi se budile dok Kraljica ne bi otišla.  mačke ne rastu na drveću, photo by rusalka Tri je dana padala kiša, Dorianina migrena potrajala je tri dana, dulje no ikada prije. Četvrtoga dana zasjalo je sunce, vjetar je rastjerao oblake, pojavila se duga. Doriana je ujutro napisala novi odlomak Dorianinne priče, a kad se dan počeo bližiti kraju, krenula je u šetnju. Iako nije unaprijed odlučila kuda će šetati, noge je same povedoše prema rijeci. (...) Clouds simply don't care oblaci jednostavno ne mare what they're up to što se to zbiva down there. tamo dolje. And so their haughty fleet Oni sujetno prelijeću cruises smoothly over your whole life glatko klizeći nad tvojim životom and mine, still incomplete. i mojim, još uvijek nedovršenim. They aren't obliged to vanish when we're gone. Oni ne moraju iščeznuti kad nas nestane They don't have to be seen while sailing on. njima ne treba ničiji pogled dok dalje plove. (Wislawa Szymborska) |
- 00:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
