Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
09.07.2008., srijeda
Venera, zvijezda večernja ... zvijezda jutarnja ...
 Dan i Jutarnja Zvijezda, Herbert James Draper k'o Večernjača, u Suton, Tebi u susret pohrlim, Jedini. svu noć, ljubeći Te, Tvojim svjetlom treptim, dok te, k'o Zornjača, u zoru ne ispratim ... u suton blistava Hesperus, u svitanje blijeda Eosphorus, no Venera uvijek, zauvijek Tvoja Danica ... samo Ti, Ljubljeni, Sunce moje, moj Mjeseče, samo Ti ... ... sva moja lica znaš ...  Venus tranzit, photo by flickr Tranzit Venere, prvi nastavak priče Tranzit Venere ispred Sunca čovjek u svojem kratkom ljudskom vijeku ima priliku vidjeti samo jednom. Tijekom tranzita Venera je sa Zemlje vidljiva kao mala crna točka koja prolazi preko Sunčevog diska. Tranzit se može podijeliti u 3 faze: ulazak Venere na Sunčev disk, prolazak Venere ispred Sunca i izlazak Venere sa Sunčevog diska. Momenti u kojima se dodiruju rubovi Sunčevog diska i Venere nazivaju se "kontakti". Prilikom svakog od 4 kontakata, događa se efekt "kapljice", prilikom čega izgleda kao da su Sunce i Venera spojeni kapljicom. Ulazak Kad je Danica ušla u njegov život, Zvonimiru je bilo šezdeset, a Njoj gotovo upola manje. Zvonimira, visokog, dugonogog i koščatog šezdesetgodišnjaka, svi su smatrali barem deset godina mlađim. Zadnjih je dvadeset godina živio aketski, vježbao i trčao, jeo umjereno. Cigarete i alkohol odbacio je u četrdesetoj. No, do četrdesete, Zvonimir je pušio kutiju dnevno a s društvom bi povremeno znao popiti i više od one kapljice previše. Posao ga je vodio s jednog kraja svijeta na drugi pa je imao prilike kušati različita pića, draškati nepce egzotičnim jelima, zapaliti najbolje kubanske cigare i ljubiti žene različitih imena i različitih boja puti. Do četrdesete je proputovao pola svijeta, jedrio i letio, skijao i planinario, vozio brza kola, kladio se i kockao iako nikada nije postao ovisan. Ovisan je bio jedino o izazovima, uživao je kad bi mu adrenalin pojurio krvotokom, tada bi se osjećao nepobjedivim, tako intenzivno živim, gotovo besmrtnim. Do četrdesete je proputovao pola svijeta, jedrio preko oceana, osvajao neosvojene planinske vrhove, ronio u plavi bezdan različitih mora. Fortuna me voli, mislio je Zvonimir. Jer, unatoč svim tim rizicima, on nikada nije doživio ni najmanju povredu, nikada nije bolovao. A onda se, u četrdesetoj, suočio s najvećim izazovom svoga života. Osjetio je iznenadnu slabost i pomislio kako je možda na posljednjem putovanju pokupio neku banalnu zarazu. Liječnik ga je suočio s dijagnozom koje se svaki čovjek pribojava. Već je i samo ime te bolesti dovoljno da čovjek izgubi nadu. Zvonimir je pomislio kako je ćudljiva Fortuna zaključila da je suviše dugo zloupotrebljavao njezinu blagonaklonost pa je sada odlučila naplatiti dug. Nije želio operaciju, opekotine od zračenja, mučnine kemoterapije, opadanje kose ... nije želio neopravdanu nadu pa potom nestanak nada i želja, mirenje sa sudbinom, iščekivanje kraja u nekom hospiciju. Živio je brzo i smjelo, pa je odlučio tako i umrijeti. Otišao je na mjesto koje je volio najviše na svijetu. Nije to bila neka daleka egzotična destinacija. Bila je to stijena koja se nadvijala nad morem, nadomak njegova rodnog mjesta. S te je stijene, s koje su se bojali skočiti i neki odrasli muškarci, prvi puta skočio kao devetogodišnjak, izazvan zadirkivanjem vršnjaka. Bilo je to mjesto kojem se uvijek vraćao, mjesto koje je smatrao najljepšom točkom svijeta. Za bonace je s te visoke stijene pucao pogled na otvorenu pučinu, a kad bi zapuhala bura, more bi se urličući razbijalo o stijenu, zasipajući je kapljicama pjene. Crveno je Sunce na horizontu dodirivalo mirnu morsku površinu a Večernjača blistala, kad je Zvonimir, skinuvši svu odjeću, nag skočio sa stijene i zaplivao prema otvorenoj pučini. Plivao je snažnim zamasima, ne osvrćući se, dok mu obala nije nestala s vidika. Plivao je sve dalje i dalje prema pučini, Sunce je zamijenio Mjesec, mirno se more uzburkalo visokim valovima, a Zvonimir je i dalje plivao, čudeći se kako ne osjeća nikakav umor ni malaksalost. Tada je zaronio. Ronio je sve dublje u tamu i tišinu, ostavljajući za sobom, tamo gore na površini, buku valova i svetlost mjeseca. U trenutku kad je osjetio kako će mu se pluća rasprsnuti, odjednom mu je sviješću sijevnula pomisao kako je to što čini, to što je smatrao činom hrabrosti, ustvari bijedni kukavičluk. ... Na liječničkom pregledu, sedam godina nakon te noći, liječnik mu je rekao: Možete se smatrati potpuno izliječenim. Ustvari, u boljoj ste kondiciji od bilo kojeg vašeg vršnjaka. Fizički ste mlađi od svojih godina, nemate ni trunka sala, tlak vam je normalan, kapacitet pluća kao da nikada niste bili pušač. . I desetljeće nakon toga, na sistematskom pregledu kojem se od tada Zvonimir podvrgavao svake godine, liječnik mu je rekao gotovo isto. Tlak, razina šećera i kolesterola, kapacitet pluća i srca, sve je bilo u savršenom redu. Vraćajući se kući nakon obavljenog pregleda, Zvonimir je sjeo na terasu svoje omiljene kavane. Gorka, jaka, bez mlijeka ... i čaša mineralne, zar ne? rekao mu je konobar smiješeći se i ubrzo nakon toga spustio je na stol pred njega šalicu crne kave, orošenu čašu negazirane mineralne vode … i novine. Novine su toga dana imale nadnevak 7. lipnja 2004. i bile su pune napisa o tranzitu Venere: U utorak, 08. lipnja 2004. godine, bit ćemo svjedoci događaja koji je ljudsko oko zadnji puta vidjelo 1882. godine. To znači da na kugli zemaljskoj više nema niti jednog živog čovjeka koji bi se sjećao tog događaja. A, što se to dogodilo tako davno, odnosno što ćemo mi to vidjeti? Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo znati neke činjenice. Znamo da oko Sunca kruže planeti. Venera je drugi planet po redu, a Zemlja je treći, odmah nakon nje. Veneru možemo vidjeti nakon zalaska ili prije izlaska Sunca, ovisno o tome s koje strane Sunca se nalazi. Ako ju vidimo nakon zalaska Sunca, u obliku najsjajnije zvijezde na nebu, zovemo ju zvijezda Danica ili Večernica. Ako ju vidimo prije izlaska Sunca, onda ju nazivamo Jutarnjom zvijezdom. Naravno, to su nazivi iz narodne predaje koje su joj nadjenuli naši preci. I uopće nije riječ o zvijezdi, nego o planetu, imenom Venera. Ravnina Venerine staze nije u istoj ravnini sa Zemljinom stazom, nego je nagnuta pod kutom od 3,4 stupnja. Svaki planet ima svoj nagib staze po kojoj se kreće oko Sunca i tu razliku nagiba staza nazivamo ekliptika. Upravo zbog te razlike nagiba staze, Veneru sa Zemlje ne vidimo svaki puta kada se nalazi između Zemlje i Sunca, već nam ona "pobjegne" iznad ili ispod Sunčeva diska. No, u utorak ćemo biti svjedoci trenutka kada će se staze Zemlje i Venere naći u točki u kojoj će se prividno sjeći ravnine njihovih staza i tada će nam se prikazati prizor koji ljudsko oko nije vidjelo već 122 godine. Takav se događaj naziva tranzit. * ... Sutradan, 8. lipnja, Zvonimir je, zahvaljujući prijatelju koji je radio u Zvjezdarnici, točno u 07: 20 promatrao prvi kontakt Venere i Sunca. Žalio je što neće imati vremena promatrati cijeli Venerin put preko sunčeve ploče, do zadnjeg kontakta Venere i Sunca u 11:23. Izašavši iz Zvjezdarnice, žurio je prema parkingu na kojem je ostavio svoju Mazdu. U 09:15 počinjao je poslovni sastanak na kojem se odlučivalo o spajanju dvaju velikih uspješnih firmi, a Zvonimir je bio suvlasnik jedne od njih. Tada ju je ugledao kako mu ide ususret. Oniža no savršeno skladna, crvenokosa i zelenooka, no bez ijedne pjegice karakteristične za riđokose. Odjevena pomalo nemarno, u široke hlače i široku zelenu bluzu koja ipak nije skrivala oblinu njezinih čvrstih grudiju nesputanih grudnjakom, koračala je elegancijom košute ili gazele, dok se topli povjetarac poigravao crvenim kovrčicama njezine duge kose. Dok su se mimoilazili, u gužvi su okrznuli jedno drugo i on je osjetio miris njezine svježe oprane kose. Shvatio je da mu glavom ne dopire ni do ramena i pomislio kako liči na džepnu Veneru. Na licu nije imala ni trunke šminke, nije nosila nikakav nakit, gledala je pred sebe pomalo sanjalačkim pogledom, zanesena u neke svoje misli. U kratkom trenutku kad su se ovlaš dodirnuli poželio ju je, intenzitetom koji ga je začudio. A onda je rekao sam sebi: Ne izazivaj vraga, čovječe … upola je mlađa od tebe i takva je ljepotica kakva se rijetko viđa ... Uz to, u braku si ... u braku koji je skladan, iako je početne strasti nestalo ... Ne izazivaj vraga ... No unatoč tome trezvenom savjetu koji je dao sam sebi, osvrnuo se da je još jednom pogleda … Bokovi su joj se njihali kao u plesačice flamenka, no nije to činila namjerno, koketirajući, pokret je bio spontan i stoga još privlačniji. Slap kovrčave crvene kose rasuo joj se niz leđa, sve do oble i čvrste kruškolike zadnjice ... Dok ju je gledao kako zamiče za ugao, jedna mu se slana kapljica znoja skotrljala u kut usana ... Bio je 8-i lipnja. Od prvog kontakta Sunca i Venere u tranziciji prošlo je manje od sata ... * za tekst 'novinskog članka' korišteni su dijelovi teksta s web stranice http://www.zvjezdarnica.com (nastavak slijedi) Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Dodatak: nebo se plavi ...
|
- 00:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
