Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Vrativši se u svoju sobu, Rose-Marie je pažljivo pogledala kutijicu. Crna koža, savršena izrada, zatvaranje srebrnim klipom … Na kutijici nije bilo nikakvih oznaka o proizvođaču, kutijica je bila dobro očuvana, a način izrade je ukazivao da se radi o vrijednom antiknom predmetu …
Iako je vani još uvijek kišilo, Rose-Marie je odlučila prošetati kraj jezera i bolje razmisliti o susretu s tajanstvenom starom damom.
Otkuda se pojavila ... i kamo je nestala?
Recepcionar je tvrdio kako nitko tko bi odgovarao opisu koji mu je Rose-Marie dala nije odsjeo u hotelu. U blizini nije bilo drugih hotela, niti mogućnosti privatnog smještaja, a hotel je bio izvan puta, pa je bilo malo vjerojatno da je stara dama svratila uzput, u prolazu.
Rose-Marie se sjetila riječi koje joj je starica uputila odlazeći: Možda jednom i nastavimo razgovor ...
Odavno nije srela osobu koja bi je zaintgrigirala u toj mjeri kao tajanstvena stara dama, no ipak, nije bila sigurna želi li nastaviti taj razgovor. Osjećala je da je svojoj sugovirnici rekla o sebi i više nego što je željela. Ipak, nastavak razgovora bio bi prilika da staroj dami vrati kutijicu.
Kutijicu, koju je pažljivo razgledala ali je nije otvarala, Rose-Marie je spremila u ladicu noćnog ormarića. Presvukla se u hlače i bluzu, navukla patike, uzela kišobran. Sišla je do recepcije i zamolila recepcionara da je obavijesti ukoliko se dama koja odgovara 'navedenom opisu' pojavi.
Namjeravate prošetati oko jezera? upitao ju je recepcionar. Uz veliki dio obale vodi pješačka staza, ima i lijepih klupica za odmaranje … iako, danas baš i nije vrijeme za sjedenje na klupici ...
Vidim da imate kišobran, no možda bi kišna kabanica bila bolja …
Ušao je u malu prostoriju iza recepcije i vratio se s plavom kišnom kabanicom, taman Rose-Mariene veličine.
Vratit ćete je kad se budete odjavljivali … rekao je.
Rose-Marie je pomislila: Ovdje kiša izgleda pada jako često kad su kišne kabanice dio hotelskog inventara ... No ona je voljela kišu, svježina joj je oduvijek godila više od vrućine.
Rose-Marie je svoj kišobran ostavila na recepciji, zahvalila se recepcionaru, obukla kabanicu, navukla kapuljaču i izašla na kišu. Ljepota jezera tako ju je zaokupila da je na trenutak zaboravila na staru damu i njezinu kutijicu. Jezero je bilo veliko, okruženo šumom. Sočna zelena trava na obali prepuna bijelih i plavih cvjetova, grane žalosnih vrba spuštaju se do modrozelene vode, bijeli cvjetovi lopoča u kojima se cakle kišne kapi ...
Rose-Marie je voljela vodu, rijeke i potoke, jezera, jezerca ... čak i bare ... Voljela je i kišne kapi, maglu i oblake, pahuljice i ledene ruže na prozorskim staklima ...
Voda je starija od kopna, život je nastao u vodi, zahvaljujući vodi život se nastavlja i obnavlja. Voda napaja, voda pročišćava, voda liječi. Voda teče, isparava se i skrutnjava u snježne i ledene kristale, voda se vječno kreće u krugu ... Stari su Grci vodu vezivali s emocijama i intuicijom. Filozof Miletos tvrdio je da je voda početak i kraj svih stvari, za Thalesa je voda bila sve a Cornelius Agrippa povezivao je vodu sa svijetom duhova. Voda igra ključnu ulogu u religijskim i magijskim vjerovanjima i ritualima. Krist je sebe nazivao 'živom vodom', a njegovi apostoli bijahu ribari. Jahve je ljudima vodu poslao kao blagoslov ali ih je, u ljutnji zbog ljudskih grijeha, kaznio potopom. U kršćanskim religijama voda posvećuje i inicira vjernika u činu krštenja, muslimani se obredno peru prije molitve, židovi se kupkom pročišćavaju nakon dodira s mrtvim tijelom …
Voda je element uz koji se vezuje empatija, suosjećanje ali i strast. U svojim pozitivnim aspektima voda znači mirnoću, postojanost, harmoniju a u negativnim aspektima strah, tugu, apatiju, depresiju. Vodu povezuju sa Zapadom, zalaskom sunca, s hladnoćom, s noći, tamom i Mjesecom, sa crnom bojom, ali i s plavom i zelenom ... Zima i jesen sezone su vezane uz vodu, kao i doba dana od sutona do ponoći ...
Voda je istodobno slaba i podčinjena, bez vlastitoga oblika ... ali i moćna i razarajuća ...
Magijski simbol vode je vrhom nadolje okrenuti trokut, simbol ženskih genitalija, jer voda se vezuje uz ženski element pa se stoga često simbolički prikazuje i u obliku pehara, spremnog da primi sadržaj ...
Rose-Marie je bila vodeni znak u horoskopu. Iako nije vjerovala u horoskop, u sebi je prepoznavala karakteristike vodenih znakova i vode kao elementa. Rose-Marie je često vodu koristila kao lijek. Umor, pa i tugu sprala bi dugo stojeći pod mlazem tuša, a nakon pola sata sjedenja na riječnoj obali činilo bi joj se da je rijeka odnijela sve njezine brige. Rado je plivala, u vodi nije osjećala nikakvoga straha nego samo divan osjećaj lakoće.
Još od djetinjstva Rose-Mariei su govorili: Ti si tiha voda …
Oni rijetki koji su je poznavali bolje, dodali bi i drugi dio te izreke: Tiha voda brijeg roni …
No, Rose-Marie je znala da se ta tiha voda može uzburkati i preliti poput poplave. Njezina naizgled mirna narav znala bi planuti u burnim izljevima bijesa koje je Rose-Marie, kao i svoju tvrdoglavost, rano naučila obuzdavati.
Zanesena u misli, Rose-Mari je, prateći stazicu koja je vodila duž jezera, naišla na drvenu sjenicu obraslu bršljanom. Mali gat pružao se u jezero, a uz njega se njihalo nekoliko čamaca. Iz sjenice je izišao oniži muškarac u plavoj kabanici s oznakom hotela.
Dobar dan, gospođo. Vidim da ste naša gošća. Hrabra mlada dama koja se ne boji kiše …
Nasmiješio se i upitao: Možda ste za vožnju čamcem?
Jezero ima mnogo rukavaca i svi su prepuni ptica, kod nas se gnijezde patke, čaplje, labudovi, čak i bijeli ždralovi … Rado ću Vam sve to pokazati …
Najljepša hvala, rekla je Rose-Marie. Danas ću jezero prvo pogledati s kopna.
No, čula sam da se čamci mogu i iznajmiti?
Za naše goste je korištenje čamca uključeno u cijenu, kao i moje usluge, odgovorio je čuvar
čamaca. No, meni se čini da biste se vi radije čamcem provezli sami? Ne bih vam to baš preporučio, mogli biste se izgubiti u rukavcima …
O tom potom, rekla je Rose-Marie. Dobro se snalazim na vodi, ranije sam veslala … a položila sam i ispit za upravljanje čamcem… Uz to vidjela sam u holu hotela plan jezera, tamo su ucrtani svi rukavci …
No, sad ću nastaviti pješice, a sutra ćemo vidjeti …
...
Nastavila je koračati stazicom duž jezera. Nigdje na vidiku ni žive duše, samo šum kiše koja se poigrava klobucima na površini vode ...
Rose-Marie je zbacila kapuljaču s glave, sklopila oči i okrenula lice prema kišnom nebu puštajući da joj kišne kapljice padaju po licu i slijevaju joj se niz obraze ...
(nastavak slijedi)
I'm half sick of shadows,
rekoh, k'o dama iz Shalotta.
iz ruke zlatnu pređu
bacih i
iskoračih iz sjene.
bosonoga, gazeć' krhotine
ogledala
na obalu izađoh.
u čamac se ukrcah.
i rijeci
predadoh.
ne znam kamo me riječna struja nosi,
dok čamac rijekom klizi
a na obali promiču
bijele zidine
Camelota.
ne znam kamo riječna me struja
nosi ...
... i ne marim.
milovanju se sunca predajem,
Tvoja milovanja priželjkujući.
dok čamac se riječnoj struji
prepušta,
Tebi u zagrljaj jurim,
Jedini,
kao rijeka prema ušću ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta