Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
27.01.2008., nedjelja
Ti si moja slatka mala maca, kratka priča ...
 Alek uopće nije bio 'cat person', volio je pse. Svojeg prvog dobermana dobio je kao jedanaestgodišnjak, bio je to rođendanski dar od oca. Pas je pravi dar za dječaka, rekao je otac. Naučit će te odgovornosti i gospodarenju. No, moraš mu odmah pokazati tko je gospodar. Alek je, kao i njegov otac, volio gospodariti. Činio je to odlučno i bez grubosti. Doberman ga je od prvoga dana slušao i svuda vjerno slijedio. Tijekom kasnijih godina, do svojih četrdesetih, Alek je ostao vjeran toj pasmini. Dobermani su inteligentni, energični, uporni, izdržljivi, privrženi gospodaru, snažni i pokretljivi. Bile su to odlike koje su mu odgovarale. Roditelje je Alek izgubio rano, dan prije osamnaestog rođendana, a rodbine nije imao. Za skrbnika mu je, prema očevoj oporuci, do dvadest i petog rođendana bio određen advokat koji je upravljao obiteljskim nasljeđem i fondom namijenjenim Alekovom studiju. Nakon pogibije roditelja u avionskoj nesreći, Alek je ostao živjeti sam u obiteljskoj kući. Bila je to lijepa vila u predgrađu velegrada u kojem je rođen. Ta je vila bila djelo njegova oca, poznatog arhitekta. Alek je je slijedio očev put. Završio je arhitekturu, a prvu nagradu za najbolji projekt na jednom natječaju dobio je još kao apsolvent. Nagrada mu je donijela i posao u velikoj projektantskoj firmi u kojoj je brzo napredovao, penjući se hijerarhijskom ljestvicom do partnerstva. Dobermani su dugovječna pasmina, žive i do dvadeset godina, no Alekov je prvi doberman Ares, onaj kojega mu je poklonio otac, uginuo kao desetgodišnjak, od srčane mane, bolesti relativno česte u toj pasmini. Ares je, prateći Aleka u svakodnevnom jutarnjem trčanju, odjednom samo pao, stresao se, pogledao ga zadnji puta svojim tamnim očima i uginuo. Veterinar je obdukcijom potvrdio sumnju u srčani udar. Smrt psa Aleka je potresla više od smrti roditelja. Bio je jedinac, no nije bio maza svojih roditelja. Otac mu je bio poznati arhitekt, ambiciozan i uspješan u svojoj profesiji, dominantan i u svojoj firmi i u obitelji. Aleksova mati, slijepo podložna mužu, stavila se u službu njegove karijere, samozatajno napustivši svoju profesiju. Alekov otac bio je hladan i racionalan, u odgoju sina visoko zahtjevan, a Alekova mu se mati nije usuđivala suprotstaviti. Otac nije trpio nikakve izljeve nježnosti, bojeći se da mu sin ne postane mekušac, pa se ni mati nije usuđivala maziti Aleka. Otac ga je upisao u najelitnije privatne škole, a ljeta je Alek provodio u inozemstvu u sportskim kampovima, čeličeći se i osamostaljujući i usavršavajući engleski jezik. Život je poput utrke, pobjeđuje najbrži i najizdržljiviji … Pobjeđuje onaj koji se ne osvrće i koji ne tegli sa sobom suvišan teret sentimentalnosti … govorio mu je otac. Alek još kao dječak, pod očevim utjecajem i nadzorom, dan započinjao hladnim tušem, tjelovježbom i trčanjem. To mu je postalo životnom navikom, svakoga je dana trčao u društvu svojega dobermana. U svitanje, dok se grad tek budio, Alek je jedan sat provodio na obroncima Medvjednice, trčeći s Aresom. Kada je Ares uginuo, u prvi je mah pomislio kako više nikada neće uzeti drugoga psa. No, tada je u svijesti začuo očev glas kako govori: Odustaju samo kukavice … Osvrću se samo slabi, jaki grabe naprijed, jaki uzimaju ono što požele … Sutradan je otišao u najbolju uzgajivačnicu i odabrao najboljeg štenca iz legla nagrađivanih roditelja. Kupovinom toga dobermana, kojega je nazvao Mars, proslavio je svoj 21. rođendan. Sljedećih osamnaest godina Mars je spavao kraj njegova kreveta, putovao s njim, pratio ga u svakodnevnom jutarnjem i večernjem trčanju, a danju sjedio kraj njegova projektantskog stola. Alek se približio četrdesetoj kad je Marsa stigla starost i nemoć. Odveo ga je veterinaru i dao eutanazirati. Dok je veterinar psu ubrizgavao smrtonosnu injekciju, Alek je gladio Marsovu tamnu glavu i gledao kako se gasi njegov pseći život. Marsovo je truplo, umotano u deku, stavio na stražnje sjedište svoga automobila, odvezao ga kući i sahranio u vrtu svoje vile. Istoga se dana kući vratio s novim štenetom. Naravno, opet doberman. Kron nije bio dugovječan poput svojeg prethodnika, stradao je pod kotačima kamiona već nakon četiri godine. Četvrti Alekov doberman zvao se Pluton. Brzo je iz šteneta izrastao u krasnog krupnog mužjaka. Crn s žutim paležom, kupiranih ušiju i skraćena repa, kvadratičnog mišićavog tijela, zaobljenih sapi, skladnih proporcija, tamnih bademastih očiju i jakih vilica, naravi znatiželjne, dinamične. I Pluton je kao i njegovi pseći prethodnici pratio Aleka svuda, pa i u njegovu jutarnjem trčanju. Posljednjih nekoliko mjeseci povremeno bi im se u jutarnjem trčanju pridružila i Alekova aktualna 'prijateljica' Alma. Alek je i u izboru žena bio jednako dosljedan kao u izboru pasa. Sve njegove 'ljubavi' bile su vitke i dugonoge crnke. Alek je ljubavnice birao ne samo po izgledu već i po naravi. Sve su bile vrlo ženstvene i unatoč uspješnim poslovnim karijerama u dubini su duše ipak željele čvrstu mušku ruku, a Aleku je godilo dominirati. Međutim, pokazalo se da su sve njegove ljubavnice na kraju bile spremne odreći se svoje karijere radi obiteljskog gnijezda. No, Alek nije bio sklon gniježdenju. Vezu bi prekinuo oštro, bez kolebanja, čim bi primijetio bračne aspiracije svojih partnerica. I odmah bi se, bez žaljenja i osvrtanja, dao u potragu za novom ljubavnicom. Seksualni apetiti bili su mu veliki, no on seks nije brkao s ljubavlju. Seks je donosio zadovoljenje, a ljubav samo komplikacije. Doduše, on se nikada nije zaljubljivao, smatrao je to ženskom slabošću. Kada bi, barem, postojala žena koja dobar seks na kraju ne pokvari zaljubljivanjem … No, takvu još nije sreo. Sve bi se one na kraju ipak zaljubile, unatoč početnom zaricanju kako žele samo dobru zabavu, bez obveza. Ni Alma nije bila drugačija, iako se Alek isprva ponadao da je konačno sreo ženu kakvu je oduvijek priželjkivao. Toga je jutra, dok su trčali zajedno, u pratnji Alekova dobermana Plutona, Alma je odjednom zastala i rekla: Alek, mislim da je došlo vrijeme da naša veza prijeđe u novu fazu. Želim da se obavežemo, i ti i ja, kako se više nećemo viđati s drugima … Alek je dobro znao što slijedi. Sljedeća bi faza bila njezina selidba u njegovu vilu, pa zaruke, brak, djeca . To nisu bili njegovi planovi … Kakva šteta, pomislio je. Alma je bila ugodna družica i dobra ljubavnica. Zašto je sve morala pokvariti? Da … rekao je. Vrijeme je da naša veza prijeđe u novu fazu. U kojoj ćemo se viđati samo s drugima. Ja te nisam obmanjivao, Alma. Od početka si znala moj stav – bez vezivanja, bez glupog zaljubljivanja … Bezosjećajni gade! vrisnula je Alma. Ne želim te više nikada vidjeti … Okrenula se i otrčala u suprotnom smjeru. Barem se nije rasplakala, pomislio je s olakšanjem i nastavio trčati. S Plutonom koji mu je trčao uz bok, dovršio je svoju jutarnju turu. Stigavši pred svoju vilu, Alek je otključao vrata na vrtnoj ogradi i pustio Plutona u vrt. Dok je on zaključavao ogradu, Pluton je stazom, kroz drvored starih divljih kestena, otrčao do kućnih vrata. Prilazeći ulazu u kuću, Alek je začuo frktanje. Na pragu je sjedila mlada sijamska mačka. Puhala na Plutona koji ju je znatiželjno njuškao. Dobermani su pasmina koja se dobro slaže s drugim životinjama pa Pluton nije pokazivao nikakvu agresiju. Njuškom je gurnuo mačkicu, a ona mu se počela umiljavati. Bila je čista i ljupka, jednobojne zlataste dlake s tamnije obilježenim nogama, repom i glavom, tipičnog elegantnog tijela na tankim, visokim nogama, duguljaste glave s velikim ušima i jasno plavim očima. Kad je Alek prišao, sijamka je šmugnula pored Plutona i počela se umiljavati oko Alekovih nogu. Podigao ju je da pogleda ima li ogrlicu ili tetovažu u uhu, no nije je bilo. Ipak, bilo je očito da je mačka nečija izgubljena ljubimica a ne skitnica. Dlaka joj je bila čista i sjajna, a tijelo ugodno na dodir. Okrenuo ju je i zavirio pod repić. Bila je to mlada ženkica. Pružila je šape i nježno, uvučenih kandži, dodirnula Alekov obraz. Alek se začudio vlastitoj emocionalnoj reakciji na taj dodir. Osjetio je nježnost prema toj maloj mačjoj ljepotici. Odlučio je odnijeti je u azil, pa neka se tamo pobrinu da joj pronađu gazdu. Iako, vjerojatno, sijamka ima gazdaricu. Ljubitelji mačaka najčešće su žene, pomislio je Alek. Unio je mačku u kuću, a Pluton ga je pratio skačući i pokušavajući njuškom dodirnuti mače. Nerado je odustao kad ga je Alek prekorio. Alek je namjeravao otuširati se i presvući, a zatim mačkicu odvesti do azila. Čim je sijamku spustio na pod, ona je otrčala do Plutonove zdjelice, popila malo vode, onjušila pseće kekse u zdjelici, a potom skočila na trosjed, ispružila se i zaspala. Pluton je sjeo do trosjeda, položio njušku do mačkice, pozorno je promatrajući. ... Alek je izišao ispod tuša i pružio ruku za velikim frotirskim ručnikom. Osjetio je nečiji pogled. Mala je sijamka sjedila na kupaonskom prostiraču i gledala ga svojim velikim plavim očima. Alek se brzo ogrnuo ručnikom, a zatim se nasmijao sam sebi: On, koji je bez sramežljivosti gol paradirao pred tolikim ženskim pogledima, sada se snebio pod plavim pogledom male sijamske mačke. Odjenuo se, skuhao kapučino, spakirao svoj laptop. Uzput će svratiti do azila i tamo ostaviti mače, pa produžiti do svoga projektantskog biroa. Dok je pijuckao kapučino sijamka mu je skočila u krilo i prije no što se snašao već mu je sjedila na ramenu i njuškicom mu se trljala o obraz. Smjesta siđi, Mala, rekao je zapovjednim tonom. No, 'Mala' nije bila pas. Bila je to sijamka, pripadnica mačje vrste koja nije nimalo podložna. Mačke ne slušaju komande. Mala je na oštri zapovjedni ton frknula, ogrebla Aleka po obrazu, skočila mu s ramena i zavukla se iza teške komode. Pošto ju je uzaludno dozivao desetak minuta, Alek je otišao u kupaonicu i stavio antiseptik na ogrebotinu. Ustvari, duž cijelog obraza pružale su mu se tri duboke paralelne ogrebotine. K vragu, pomislio je. Kako ću se takav pojaviti u firmi? Otipkao je broj svoga partnera na tipkovnici mobitela: Vladimire, neću dolaziti par dana. Ostat ću kod kuće raditi na projektu. Pa dobro, odgovorio je Vladimir smijući se. Alma je projekt i po … he he he … Uživaj! Alek se nije potrudio opovrgnuti Vladimirovu pretpostavku. Kiselo se nasmijao i prekinuo vezu. Sat kasnije sijamka je još uvijek sjedila iza komode. Komoda je bila od teškog tikovog drveta, puna kristalnih čaša i boca s pićem, pa je Alek nije namjeravao odmicati da bi dohvatio mačkicu. Sjeo je u kola i odvezao se do prvog pet shopa. Kupio je nekoliko mačjih konzervi i paketić mačjih poslastica. Njima je namjeravao domamiti sijamku. No, kad se vratio kući, mala je mačja lukavica već izišla iz svojeg skrovišta. Pluton je ležao na tepihu u dnevnoj sobi, a sijamka mu je sjedila na leđima. Kad je ugledala Aleka, dotrčala mu je ususret mijaučući i umiljavajući se. Vidi male gadure, nasmijao se Alek. Već je potpuno osvojila Plutona. Otvorio je jednu od kupljenih konzervi i sadržaj istresao u zdjelicu. Malena je počela jesti, a kad je Plutom prišao s namjerom da joj se pridruži, sijamka se nakostriješila i frknula, pa je veliki doberman ustuknuo. Pazi da ne završiš poput mene, ogrebene njuške, rekao je Alek Plutonu, a pas ga je pogledao suosjećajno, kao da ga razumije. Ne brini, stari moj. Sutra je nosimo u azil. Alek je planirao dan provesti radeći na projektu. Počeo je proučavati neke detalje projektne dokumentacije, i pri tome slušao stari album Ibrice Jusića. U strahu mladić oči sklopi te strašne slike neka odu on vidje lađu što se topi i svoju ljubav na tom brodu A kada opet nađe snage on digne vjeđe, žene nema i tada mjesto svoje drage on vidje mačku kako drijema Kroz prozor uđe svijetlost danja on pruža ruke k'o da sanja sad opet samo mačku ima a vani studen, snijeg i zima .... Alek je s iznenađenjem ustanovio da pas, koji mu je inače uvijek sjedio do nogu dok radi, danas na njega uopće ne obraća pažnju. Pluton se igrao s malom sijamkom. Izgledalo je kao da je veliki doberman očaran igrom sa svojom novom mačjom prijateljicom. Ustvari, Mala se poigrava Plutonom, konstatirao je Alek. Mačkica je skakala po velikom dobermanu, igrala se njegovim ušima, hvatala mu batrljak repa, penjala mu se po leđima, zavirivala u njegovu zdjelicu s hranom … Alek je prasnuo u glasan smijeh kad je vidio kako Pluton pokorno dopušta da mu sijamka šapama obuhvati njušku i pere mu nos i oči svojim ružičastim jezičkom, frkćući kad bi se pas pokušao izvući. Alek se smijao još glasnije kad je mačkica skočila njemu u krilo i na njemu ponovila isti postupak. Alek je s čuđenjem ustanovio da je dan proveo promatrajući malu mačju pridošlicu. … Sutradan je riješio nadoknaditi protraćeno vrijeme. Jutarnje trčanje s Plutonom skratio je na pola sata. Činilo mu se kako se obojica, i on i pas, toga dana žure što prije stići kući, kao da ih čeka netko važan. No, ona ih uopće nije čekala. Slatko je spavala u Alekovu krevetu, ispružena na plavom prekrivaču. Čak je i ljutito frknula kad su obojica, tražeći je po čitavom stanu, ušli u spavaću sobu. Alek je pred samim sobom pronašao izgovor. Jer, malu sijamku nije odnio u azil toga poslijepodneva, pa ni sutradan. Sam se pred sobom izgovarao kako ne može odvojiti taj sat vremena, kako mora dovršiti projekt. A onda je ustanovio da uopće i ne radi na projektu nego promatra sijamku koja je počela gospodariti i njegovim stanom kao da tu namjerava zauvijek ostati. Alek je riješio dati oglas u novine i na radio, a javio se i autoru tv emisije Kućni ljubimci koji je u emisiji objavljivao oglase o izgubljenim ljubimcima. Kad mu je rečeno da bi bilo dobro priložiti fotografiju izgubljene mačkice, izvukao je fotoaparat a mala je sijamka pozirala poput profesionalne manekenke. Alek je odabrao nekoliko fotografija i mailom ih poslao uredništvu. Objavit ćemo fotografije i oglas u sljedećoj emisiji. Ne brinite, ako se ne javi vlasnik, sigurno će se pronaći netko voljan da udomi tako ljupku sijamku, pisalo je u odgovoru. Emisija je išla subotom poslijepodne. Već sat nakon emisije urednik je nazvao Aleka: Vlasnik se nije javio. No, javilo se desetak zainteresiranih da odmah uzmu tu ljepoticu. Svi već imaju iskustva s držanjem mačaka, svi su voljni pobrinuti se o njoj i zadržati je ako se vlasnik ne javi. Pričekajmo još koji dan, pa ako se vlasnik ne nađe, onda ćemo vidjeti kod koga ćemo je udomiti. Ne bi valjalo da se mače više puta privikava na novu sredinu, odgovorio je Alek, čudeći se sam sebi. U pravu ste. I vidim da dobro poznajete i volite mačke. Bit ćemo u kontaktu … Ali ja uopće ne volim mačke ... izgovorio je Alek, no sugovornik je već bio spustio slučalicu. Prošlo je desetak dana, a vlasnik se nije javio. Alek je shvatio da se vlasnik najvjerojatnije i neće pronaći. Bilo je vrijeme da nazove i dogovori udomljavanje male sijamke. I dalje se čudeći sam sebi, odložio je to za sutradan. … Te ga je noći probudio dodir po licu. Pomislio je da mu se mala sijamka opet uvukla u krevet, kao i prethodnih noći. Obično bi se do kasno uvečer igrala s Plutonom, pa bi potom oboje zaspali na prostirci u dnevnoj sobi. A zatim bi se mala, negdje poslije ponoći, ušuljala u Alekov krevet i tamo prespavala do jutra. Otvorivši oči, Alek je susreo tamnomodri pogled. No, nije ga gledala sijamska mačka već prelijepa plavooka žena. Oči su joj bile modre poput zimske noći, duga joj se zlatna kosa prosipala po ramenima i plećima. Bila je naga, a put joj se bjelasala na mjesečini koja je kroz razmaknute zavjese strujala u sobu. Nije progovorila ni riječi. Nagnula se k njemu i poljubila ga. Ostao je bez daha dok je vršcima vitkih prstiju lutala njegovim licem a potom i tijelom. Bio je spreman u trenutku. Popela se na njega. Za čas je bio u njoj, dočekala ga je vrela, glatka i vlažna. Kretala se na njemu sve bržim i bržim ritmom, vodeći ga gotovo do vrhunca a zatim usporavajući i počinjući sve iz početka. Kad je Alek pokušao promijeniti položaj, Neznanka ga je dugim oštrim noktima ogrebla po prsima i trbuhu. Pokorio se uživajući u toj igri u kojoj je ona dominirala, u igri koja je trajala beskrajno, do njegove iznemoglosti. Na kraju je iscrpljen zaspao. Probudio se kad je sunce već bilo podnevno visoko. Iza zatvorenih vrata, u hodniku, cvilio je Pluton, tražeći da ga Alek izvede van. Propustili su jutarnje trčanje, propustili su jutro … Sat je pokazivao 11:59. Alek se uspravio u krevetu, pred očima su mu proletjeli noćašnji prizori. Modre oči, duga zlatna kosa, vitko tijelo koje se nad njim izvija u sladostrašću, dok se on potpuno predaje i potčinjava. Bio je nag a prsa, ramena i trbuh bili su mu izbrazdani ogrebotinama. Strastvena ga je Neznanka obilježila, a zatim tajanstveno nestala. Alek se nije pitao odakle se stvorila, samo je žarko želio da mu dođe i sljedeće noći. U dnu kreveta, na svilenoj plahti, mala se sijamka upravo budila i lijeno protezala. Mekane baršunaste šapice skrivale su oštre pandže a modre su joj oči zadovoljno zasjale kao da zna da će tu i ostati. Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. Krunoslav Slabinac - Ti si moja slatka mala maca (1985) (hvala za upload lazy) P.S. Misku , Lazyu i Kići, hvala na inspiraciji ... a hvala i Dranu koji je kod Miska u komentarima pomenuo Ibricinu Mačku. Ja sam, dakako, cat person. Volim mačke zbog njihove snage, nezavisnosti i samodostatnosti. I kao i svaka žena i ja u sebi imam i malo mačje naravi ... hihihi |
- 23:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
