Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

26.06.2007., utorak

rose: osvjetljeni prozor


(prethodni nastavak)


S prolaženjem vremena, Rose je postajala sve svjesnija Morpheusove prisutnosti.

U snovima bi se sretala s njegovim tamnomodrim pogledom, ne videći mu lice ... A kad bi se usred noći naglo probudila iz sna, učinilo bi joj se da još osjeća nečije prste u svojoj kosi, da osjeća vreli dah nekoga tko se nad njezino uzglavlje nadnio, približivši svoje usne njezinima.

Sve joj se češće događalo da i na javi, najčešće u suton, osjeti da je taj pogled prati.
Rose bi na jarkoj dnevnoj svjetlosti bila sklona povjerovati kako se radi samo o njezinoj bujnoj mašti, no u suton bi sve opet postajalo stvarno.

Počela se pitati štiti li je ili uhodi taj tajanstveni Neznanac.

Ponekad bi, vraćajući se kući slabo osvjetljenim i tamnim periferijskim ulicama, usporavala korak, zaustavljala se osluškujući lake i gotovo nečujne korake koji su je slijedili. Ili bi korak ubrzala, pa se naglo osvrnula ... no misteriozni je pratitelj ostajao nevidljiv.

Vremenom je Rose naučila prepoznavati raspoloženja toga Neznanca.
Osjetila bi njegovu čežnju, uznemirenost ... i ljutnju. Shvatila je da je suočena s nekom moćnom silom, naglom i neobuzdanom. A ta je sila željela nad njom zadobiti sve veću vlast.

Roseina tiha i suzdržana narav mogla bi nekoga navesti na zaključak da je Rose pasivna i podložna. No, ispod te mirne pojavnosti, ona je bila ponosna i samosvojna. Pošto je živjela sama, navikla je ravnati se samo po vlastitim mjerilima. Rado bi udovoljila bilo čijoj molbi, no njezina narav ne bi otrpjela nametanje i zapovjedanje. Što bi pritisak bio jači, bio bi jači i njezin otpor. Rose nije trpjela nasilje i prisilu a svako bi zavirivanje u vlastitu privatnost oštro presjekla.

Sada se čudila svojim proturječnim osjećajima. Bila je ljutita na tu nepoznatu silu koja se sve dublje uplitala u njezin život, a istodobno je bila privučena dubinom toga tamnomodrog pogleda. I kada bi se Neznančeva prisutnost na neko vrijeme izgubila, Rose bi se osjetila usamljenom ...

Nakon jednog sna u kojem joj se Neznanac približio previše, a ona ga odgurnula, nije se danima pojavljivao.

Bio je to neobičan san.
Rose je te noći sanjala kako se naga kupa u gorskom jezercu. Plivala je u kristalno prozirnoj vodi, uživajući u blagom milovanju tog plavog jezera okruženog tamnom šumom. A onda je, naježena od hladnoće, izišla na obalu i posegnula za svojom odjećom koju je objesila na grane zelenog grma. Odjednom su je, s leđa, obuhvatile i privukle neke čvrste ruke. Obumile su je snažno, posjednički, tako da je osjetila visoko i koščato tijelo koje ju je uza se privijalo.
Počela se otimati, poput zlatne ribice uhvaćene u mrežu ... kriknula je glasno ... i probudila se od vlastitoga krika.

Nakon toga sna Neznanac kao da je ustuknuo, nije joj u san dolazio, niti ga je na javi osjećala.
To je trajalo danima i noćima ...

A onda se jedne noći Rose dugo zadržala radeći za računalom. Ponoć je već davno bila prošla kad se počela spremati na počinak. Zavirila je kroz prozor na ulicu. Više ni jedan prozor nije bio osvjetljen, cijela je ulica utonula u san.

Dok se u kupaonici tuširala, Rose je odjednom ponovo na sebi osjetila nečiji pogled.

Pogledala je na prozor kupaonice, no vani je bio mrak pa ništa nije mogla vidjeti. No ipak je bila sigurna da taj pogled dopire kroz prozor.
Bijes ju je obuzeo.

Kako se samo usuđuje!

Ogrnula se frotirskim ogrtačem, izišla iz kupaonice u predsoblje, tiho okrenula ključ u bravi, otvorila vrata i nečujno zakoračila u vrt. Pod prozorom kupaonice zaista je bila neka tamna prilika. Neki je muškarac prilijepio lice uz osvjetljeno prozorsko staklo i zurio unutra, očekujući da se ona vrati u kupaonicu. Stajao je na stolici koju je donio iz dvorišta da bi mogao dosegnuti visoki prozor koji je gledao u vrt, pa Rose pozor nije zastirala.

Bijes je zavrio u Rose i ona je, zaboraviši na oprez i strah, tiho i hitro poput mačke prišla i nogom gurnula stolicu na kojoj je voajer stajao. Srušio se na zemlju uz krik, no brzo se osovio na noge i krenuo prema Rose. Ne, nije bio visok ni košćat a ni pogled mu nije bio tamnomodar.
Gledao ju je bijesno i pohotljivo i posizao za njom.

Rosein je bijes nestao. Zamijenio ga je strah i kajanje zbog nepromišljenog postupka. Uzmicala je ... a glas ju je izdao pa nije mogla vrisnuti.

Kad je nasilnikova ruka uhvatila ovratnik njezina plavog frotirskog ogrtača, u namjeri da ga strgne s Roseina tijela, iz tame je izronila visoka prilika u crnom. Snažne su ruke zgrabile nasilnika za prsa, podigle ga uvis i tresnule njime o zid.

Rose je, vrisnuvši, uletjela u predsoblje, zalupila vrata za sobom i zaključala ih.
U strahu je nazvala šogora Luku, a on je za petnaestak minuta već bio pred njezinim vratima, još raščupan od sna, odjeven u donji dio trenirke i gornji dio pidžame.

Ostani unutri ...rekao je Rosei ... dok ja sve ne pregledam.

A potom je Luka ušao u kuću, natočio Rosei i sebi veliku čašu konjaka, pa su sjeli. Luka je saslušao Roseinu priču.

Pod prozorom kupaonice je srušena stolica, a na zidu ima tragova krvi ... rekao je.

Rose, Rose ... što te je spopalo da izlaziš van?
Trebala si odmah mene nazvati ...ili policiju.

Je si li sigurna da se pojavio još netko ... da taj tajanstveni spasitelj nije samo proizvod tvoje mašte? Mnogo je vjerojatnije da je voajer tresnuo glavom o zid, kad si ga oborila sa stolice ...

Rose, Rose ... kako si mogla biti tako nepromišljena ... kad samo pomislim što ti se moglo dogoditi
...

Rose nije popustila Lukinim nagovaranjima da pozovu policiju.

Nisam ga ubila ... tog viritelja, kad sam ga stepla sa stolice ...rekla je ... vjerojatno sam mu samo glavu razbila.
A moj se bijes uobličio u fantomskog moćnog spasitelja ...
nasmijala se.

Ne vjerujem da će se voajer usuditi ponovo doći ...

Luki je obećala da će biti razumnija i da će odmah pozvati i njega i policiju, ako primjeti da je voajer ponovo pod njezinim prozorom. A sutradan je pozvala stakloresca koji je prozirno staklo na prozoru kupaonice zamijenio mutnim, neprozirnim.

No, znala je. Tamnomodri pogled i dalje je nad njom bdio.


(nastavak slijedi)

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.



Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
window light

- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba