Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Kada se sve to događalo, Rose nije još bila ni rođena ...
A izgubljena je slika potom negdje čamila ... čekajući da je Rose ugleda na pultu staroga antikvara, u jednom gradu, u domovini njezine bake, kamo je otputovala na znanstveni skup ...
U to je vrijeme, na trgu toga grada, upravo bila postavljena fontana sa skulpturom usnule djevojke koja u ruci drži ružu ....
...
Rose je u snu u ruci držala bijelu ružu kad joj je, dok je još djevojčica bila, Morpheus prvi puta ušao u san.
Morpheus je tada već dugo osjećao duboki nemir zbog svega što mu je donijelo Thanatosovo pokroviteljstvo, tada je već znao da ga je njegov božanski stric i poočim gurnuo u duboku tamu i zločin. Znao je ... no još uvijek je odbijao to i priznati, sebi samom.
Iako je još uvijek bio mlad bog, imao je tek koju tisuću godina, osjećao se starim. Noćna orgijanja s Thanatosom i Erosom više nisu uzbuđivala njegova čula. Ulasci u ljudske snove postali su mu dosadni, njegovom vječnošću zavladali su cinizam i rezignacija. Proživio je tisućljeća, no nikada nije ljubio ... nikada nije ljubljen bio.
A tada, dogodilo se čudo.
Djevojčica s ružom, u čiji je san ušao, pokrenula je to čudo za koje je Morpheus mislio da se ne može dogoditi. Nešto je u njemu zatitralo kad ju je za pramen duge kose izvukao iz vrtnog jezera u koje ju je, u snu, namamila vodena vila. I kad se nad njom nagnuo, uklonio joj pramenove mokre kose s lica, kad je oslušnuo diše li ... osjetio je da mu je do nje stalo, da ne misli o njoj kao o mravu kojeg može zgaziti, ne žaleći.
Rose je otvorila oči, plave i duboke, i pogledala ga.
Morpheus se ogledao u tom plavom, jasnom i otvorenom pogledu djevojčice koja ga je gledala bez straha. Osjetio je, u tom trenutku, da ne može izdržati taj dječji pogled, pa je on, moćni Bog snova, pogled spustio.
U godinama koje su slijedile, Morpheus je, gledajući kako Rose raste i odrasta, ulazeći u njezine snove i prateći je na javi, shvatio da je želi, više od ičega. Sa zaprepaštenjem je shvatio i da ga nešto, jače od njega, sprječava da svoju želju zadovolji i Rose uzme, onako kako je do tada uzimao ono što bi poželio. No, nije želio priznati sebi, što ga to sprječava i zadržava u ostvarenju želje.
Obmanjivao se kako odlaže zadovoljenje da bi sebi povećao konačni užitak. Uvjeravao se kako se suzdržava samo iz straha da će mu ta ruža prestati mirisati kad je jednom ubere. Ljutio se na samoga sebe, ljutio se na Rose ... i zarekao se da će on izabrati trenutak u kojem će je učiniti svojom, podčiniti je svojoj vlasti. U samotnim je trenutcima u svojoj spilji sanjario o tom odlaganom trenutku.
Ljubit će je dok joj ne ponestane daha ... ljubit će je dok sam bez daha ne ostane ... A kad je prisili da mu u oči pogleda ... tad će ona pogled spustiti ...
Ljubit će je dok se taj jasni plavi pogled ne zažari i ne zamuti ...
Ljubit će je dok mu se potpuno ne preda, dok se njegovoj vlasti potpuno ne potčini ...
No, već tada je znao da djevojčica s ružom, koja je u međuvremenu izrasla u ženu, dobiva sve veću vlast nad njim. Morat će on potčiniti nju, dok ona potpuno ne podčini njega ...
Morpheus je Thanatosu zatajio svoje odlaske u Roseine snove.
Vjerovao je kako je Rose sigurna, jer Thanatos ne zna za njezino postojanje. Nadao se kako će svojem mračnom stricu moći zatajiti svoja osjećanja prema Rose. Trudio se da Thanatos ne primjeti promjene koje su se u njemu događale.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
