Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Ljudi za Morpheusa postadoše bezvrjednim igračkama, pa ih je on u igri lomio i slamao, misleći kako je veliki igrač .... ne sluteći da je i sam postao Thanatosovom igračkom.
...
A Thanatos je uživao, kvareći Morpheusa.
Svaki bi Morpheusov osjećaj sažaljenja i suosjećanja proglasio slabošću. A kad bi nakon nekog nedjela, u koje bi ga Thanatos i Eros uvukli, Morpheus osjetio krivicu, ta bi mu se dvojica izrugivala il' bi mu savjest umrtvljivala laskanjem.
Što za tebe, Boga snova, znače ljudi? Nisu vrjedniji od mrava koje zgaziš ... Zar ćeš plakati nad svakim mravom? govorio bi mu Thanatos.
Uživale su u tvojoj moći, lijepi Morpheuse ..
Pa sad više nikad neće zadovoljne ni zadovoljene biti sa svojim bijednim zemaljskim ljubavnicima ... šaptao bi mu na uho Eros, laskavo, nakon orgija i bakanalija u snovima smrtnih ljepotica.
Jedne su noći, sva trojica, ušli u neobičan san. San je sanjao slikar, mlad i darovit, no siromašan i neafirmiran.
Što je taj san činilo tako neobičnim?
U snu, ili točnije u polusnu, izazvanom opijumom, jer slikar koji je san sanjao bijaše ovisnik, čudesne su se halucinacije miješale s prekrasnim slikama. Slikar je sanjao sliku koju će tek naslikati. Sanjao je svoje buduće remek djelo.
Crveni su cvjetovi opijumskog maka žarili i blistali, stabljike im se uvijale, makove glavice bubrile ...
Iz njih je kapao bijeli gusti sok ... a kapljice su se toga soka isparavale ....
U rumenim parama i isparenjima oblikovale su se fantastične slike ...
Prekrasna, obla, bijela ljudska tijela uvijala su se oko zmajeva repa zlatnocrvenih krljušti ...
iz krvavo crvene vode nekog jezera izranjala su čudesna bića ... ni ljudi ni životinje ... i ljudi i životinje ... na krugu crvenog mjeseca ocrtavale su se konture tijela u ljubavnom zagrljaju... a crvene su makove latice zasipale te fantastične prizore ...
Želiš li tu sliku, Morpheuse? upitao ga je Thanatos ... Ništa lakše ... slika, još nenaslikana, tog bijednog slikara, bit će tvoja ...
A takvoj će slici trebati i dostojan okvir ...
I tako je Morpheus dospio do slikara slike i skulptora okvira.
Bila je to ona slika koja je sad visjela na zidu, iznad monitora Rosina računala.
Slika koju su smatrali izgubljenom, slika koja je bila remek djelo nesretnog slikara. I okvir slike s izrezbarenim makovima, oštećen na jednom uglu, bio je također remek djelo. Izdubljen u punom plemenitom drvetu, težak i crn, s tragovima pozlate ... Makovi, izrezbareni na okviru, oživljavali bi i stapali se sa slikom ...
Za slikom su, nakon slikareva samoubojstva, tragali likovni kritičari i trgovci slikama ...
A za okvirom je tragala policija. Istražitelji su znali samo da je lobanja skulptora koji je izradio okvir čudesne slike bila razbijena nekim teškim predmetom, koji nikada nije pronađen, kao ni ubojica ...
Bila je prava ironija što je skulptorovo remek djelo poslužilo kao oruđe njegova ubojstva ... Bila je ironija i to što se slikar čudesne slike ubio smrtonosnom dozom, ne saznavši da će ga ta slika proslaviti ...
Kada se sve to događalo, Rose nije još bila ni rođena ...
A izgubljena je slika negdje čamila, skrivena ... čekajući da je Rose ugleda na pultu staroga antikvara, u jednom gradu, u domovini njezine bake, kamo je otputovala na znanstveni skup ...
U to vrijeme, iste godine kad je slika nastala, na trgu toga grada, upravo je bila postavljena fontana sa skulpturom usnule djevojke koja u ruci drži ružu ....
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta