Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Morpheus, Bog snova, nije shvaćao što se to s njime događa.
U njemu su se kovitlala proturječna osjećanja – želja da Rose posjeduje i potčini i čežnja da voli i bude voljen, potreba duboko zapretana u njegovoj ćudljivoj i teškoj božanskoj naravi.
...
Sljedećih je godina Morpheus nastavljao ulaziti u Roseine snove.
Saznao je o Rose više od bilo koga ... više od Roseinih najbliskijih ... možda čak više i od same Rose ...
Rose je bila i plaha i plahovita, i odvažna i plašljiva ... tiha voda koja brijeg dere ...
Rose je bila tvrdoglava i uvijek bi tiho uradilo po svome, iako bi pristojno saslušala sve savjete.
Rose bi obično zapažala mnoštvo stvari istodobno, no ponekad bi se pravila da ne vidi ono što je ružno.
Rose bi uvijek imala začudno mnogo strpljenja s djecom, životinjama i starcima ... no naglo bi i nestrpljivo reagirala na glupost i sporost odraslih.
Rose je voljela zadirkivati one koji su joj dragi i smišljati im slatka mala iznenađenja ... i darivati ih.
Rose je znala biti pronicljiva, znala je prepoznati fine nijanse raspoloženja, znala je tješiti i utješiti druge, no najčešće je skrivala svoje tuge i brige.
Rose se voljela nasmijati, a suze bi obično progutala ... pa bi joj se slegle u dnu grla i gušile je ...
Bog snova dugo je bio samo pozorni promatrač koji se u Roseine snove nije uplitao. Šetajući njezinim snovima, Morpheus je otkrio o čemu Rose mašta, čemu se nada, čega se pribojava ...
Rose mu je postajala sve zanimljivijom ... i sve dražom ...
A kad bi Rose usnula snove pune tajnih čežnji za dodirima, poljupcima i milovanjima, Morpheus bi zaustavio dah, zamišljajući kako ona čezne za njegovim dodirom, njegovim poljupcima i milovanjem ... A onda bi se, u jednom trenutku, osjetio posramljenim zbog tog zavirivanja u Roseinu dušu, pa bi pobjegao u svoju spilju ... i tamo bi on, Bog snova koji nije mogao usnuti, budan sanjao o Rose, bijeloj ruži ...
Nakon nekoliko godina, Rose nije više bila djevojčica, pa mi mlada djevojka. Navršila je tridesetu, no, za Morpheusa koji je pamtio vječnost, ona je zadržala vječnu mladost. Jer, kad bi joj u san zavirio ... i u dušu ... tamo je još uvijek nalazio i bezazlenost i maštanja i djevojačku nježnost i stidljivost ... A to ga je još više privlačilo u odrasloj Rose.
Bog snova se nije mogao pomiriti s ulogom promatrača pa se ubrzo počeo petljati i u Roseine sne i u njezinu javu ...
Morpheus se pobrinuo da Roseino srce netaknuto ostane jer joj je uskratio svaku priliku da srce nekomu pokloni.
Morpheus se pobrinuo da Rose još uvijek bude Trnoružica koja čeka poljubac koji će je probuditi ...
O, kako je on želio probuditi je poljupcima. Promatrajući je, u snovima i na javi, shvatio je da Rose nije hladna, znao je da bi bila topla i strastvena kad bi se svojom voljom prepustila njegovom zagrljaju. A ipak, oklijevao je prići joj. Bojao se da bi ona ustuknula ... i još se više bojao da on, odbijen, ne bi mogao ustuknuti ... Želio je Rose više od svega ...no bojao se njezina odbijanja i nije je želio povrijediti. Na trenutke bi, ipak, želja u njemu rasla do bijesa. Bilo je samo pitanje trenutka kad će on tom bijesu popustiti.
Kada bi netko prišao Rosei, Morpheus bi sve učinio da udvarača diskreditira u njezinim očima ... ili bi udvarača obeshrabrio, ulazeći mu u san i prijeteći mu različitim strašnim ishodima, kad bi se snovi toga nesretnika počeli vrtjeti oko Rose. Na javi, Roseini bi se udvarači smiješno spotaknuli, zavodnički joj prilazeći ... ili bi počeli zamuckivati i govoriti besmislice ... ili bi se polili pićem koje su joj donosili ... a ruže namjenjene Rosei sparušile bi se prije nego bi joj bile uručene ... Svi su ti Roseini udvarači ipak dobro prošli, Morpheus im nije ozbiljnije naudio, samo zato što Rose nije pokazala veći interes ni za jednoga od njih ... a Marek, kojem je Rose uzvratila poljubac, završio je slomljene potkoljenice na stijeni u Velikim Tatrama ...
U to je vrijeme Rose već bila potpuno svjesna tog tamnomodrog pogleda koji je prati, već je znala da znakovi naklonosti koje ona pokaže prema nekomu koji joj postaje drag mogu za njega biti ozbiljnom prijetnjom. Stoga se Rose, i inače po prirodi prilično introvertna, još više zatvorila i počela izbjegavati situacije u kojima bi mogla nekoga dovesti u opasnost.
A onda je vremenom, jer nije bila praznovjerna, počela vjerovati kako je problem u njoj, u njezinoj podsvjesti.
U meni je neka zapreka ... pomišljala bi ... zbog koje ne mogu voljeti nikoga ...
Rose je počela vjerovati da nije sposobna za bliskost, povjerovala je da nije stvorena da voli i bude voljena, bila je uvjerena da to ne bi ni mogla ni znala. A onda bi, u nekom ružičastom snu, osjetila kako sva trepti, pod jednim tamnomodrim pogledom koji ju svu prožima ...
Probudila bi se uznemirena i sva zažarena, pa bi poslije danima hodila javom blijeda i tiha, kao da je bolesna ...
Rose je sve jače osjećala sjenu nekih ogromnih krila, moćnih poput krila velikog crnog zmaja.
Ta su je krila sve tješnje obujmljivala, sve više razdvajala od stvarnosti.
Rose su mučila proturječna osjećanja ...
Tamnomodri pogled koji je sretala u snu počeo ju je sve više zaokupljati. Nastojala mu je pobjeći, bježeći u nesanicu. No, shvatila je da mu pobjeći ne može, da je taj pogled slijedi i na javi.
Nije ni sama znala što će učiniti kad se s Neznancem tamnomodrog pogleda jednom suoči ... no znala je da se taj susret bliži ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta