Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
U Bogu snova kovitlale su se proturječne emocije - žudnja za Rose, njemu do tada nepoznato osjećanje nježnosti ... ljutnja zbog vlastite slabosti ...
Do sada je, ne oklijevajući, uzimao ono što bi poželio, milom ili silom ... što ga je sada priječilo, pitao se s čuđenjem, da ubere tu ružu koja mu je tako snažno zamirisala?
...
Narav Morpheusa, Boga snova, prvorođenog sina Božice noći Nyx i Boga sna Somnusa, bila je žestoka i neobuzdana.
Velika vlast koju mu je otac dao nad mlađom braćom, trojcima Phobetorom, Icelusom i Phantasusom, kao i vlast nad ljudskim snovima, nije tu Morpheusovu narav nimalo ublažavala.
Morpheus je uživao u vlasti onako kako to čini većina bogova, a i ljudi, zloupotrebljavajući je. Braća su ga mrzila i zavidjela mu na vlasti koju je nad njima imao, a on se zabavljao, potčinjavajući ih i ponižavajući.
Mati ga nije voljela, kao ni njegovu braću, jer su joj otimali dio Somnusove ljubavi, a ona je u svog božanskog oca i supruga Somnusa bila ludo zaljubljena. Mlađe sinove Nyx je prezirala, manipulirajući njima i koristeći ih kao oruđe u svojim spletkama, a prvijenca Morpheusa smatrala je najvećim takmacem za naklonost Somnusovu, te ga je pokušavala i uspijevala ocrniti u očevim očima.
Somnus, otac Morpheusov, sve je svoje snage trošio na rilvalstvo s bratom Thanatosom koji ga je premašivao u moći i vlasti.
I tako je Morpheus živio u božanskoj obitelji u kojoj nije bilo uzajamne ljubavi. Kada bi se Morpheus poželio bliskosti, to su njegovi srodnici smatrali slabošću, te bi uvijek zloupotrebili takve trenutke. Morpheus je naučio ljubav smatrati slabošću, bio je uvjeren kako nema ni potrebu ni sposobnost voljeti nekoga, pogotovo ne nekog smrtnika.
Pošto nije cijenio ljudski rod, Morpheus je u ljudima i njihovim snovima uglavnom vidio slabost, bijedu i zloću. Vedri, dobri i lijepi ljudski snovi brzo su mu postali nezanimljivi, više su ga zabavljali oni sni u kojima su ljudi pokazivali svoje tamne strane.
Kada ga je stric Thanatos uzeo pod svoje okrilje, Morpheus je krenuo zlim putem.
Pošto Thanatos, Bog smrti, nije mogao imati nasljednika, odabrao je nećaka Morpheusa da ga svojim nasljednikom učini. Uradio je to velikim dijelom i iz mržnje i prezira prema svome mlađem bratu Somnusu, ocu Morpheusovom. Thanatos je, vješto koristeći Morpheusovu taštu i divlju narav, potpuno ovladao njime, vodeći ga sve dublje u tamu. Od Thanatosa su drugi bogovi i božanstva zazirali, a ljudi su ga se užasavali. Nekad sudrug Života, Thanatos je druge bogove, koji su od njega zazirali, prezirao a ljude je mrzio. Ti su bjednici, koje je on kosio jednim smrtonosnim pogledom, imali nešto što je on silno priželjkivao, a znao je da mu je nedostižno. Ljudi su mogli život produžiti, mogli su imati potomstvo, a to je Thanatosu, kao Bogu smrti, bilo uskraćeno. Shvatio je, kako su unatoč njegovoj moći, slabi ljudi ipak moćniji od njega, crnog Kosca. Rađajući sinove i kćeri, ljudi su ipak odnosili konačnu pobjedu nad Bogom smrti.
Svoj prezir prema ljudima Thanatos je prenio Morpheusu, koji mu se divio i ismatrao ga uzorom, pa je i Morpheus u ljudima počeo gledati samo igračke kojima je mogao kratiti monotoniju svoje vječnosti.
Kao što dječak iz dosade muhama otkida krila, tako je Morpheus ljudima u snovima počeo uskraćivati odmor i olakšanje, razarajući lijepe ljudske snove i pretvarajući ih u noćne more. A kad bi u ljudskim snovima otkrio ljubomoru, mržnju, taštinu, sebičnost, Bog snova bi takav san podržao i razvio, pa se potom smijao prateći posljedice zlih snova i na javi.
Morpheus je nasljedio ljepotu svoje matere, Božice noći Nyx.
Imao je materin tamnomodri pogled, uokviren dugim crnim trepavicama pod bujnim crnim obrvama i njezinu blijedu put i pune usne i fine crte lica. Nyx mu je podarila strastvenost, lukavost, sklonost sebičnosti i osvetoljubivosti. Od oca je naslijedio visinu i snagu a Somnus mu je u nasljeđe dao i naprasitost i naglost. Stric Thanatos dodatno ga je opskrbio vlastoljubivošću i cinizmom. Iako je bio božanstvo, Morpheusu s takvom naravi nije bilo lako.
Morpheusa su zbog njegove izuzetne ljepote, uočljive čak i u božanskom svijetu, opsjedale brojne božice i nimfe, pa i pokoji se mladi bog, pan i satir nudio njegovoj naklonosti. Morpheus je navikao lako dobiti koga god poželi, no i ta mu je lakoća osvajanja ubrzo dosadila.
U ljudskim je snovima sve bilo još lakše dostižno, pa je Bog snova koristio bludne i pohotne ljudske snove, zabavljajući se i zadovoljavajući s onima koji su ih sanjali. Unatoč tomu, Morpheus nije istinski dodirnuo ni jedno ljudsko biće, misleći o njemu kao o stvorenju vrijednom pozornosti, iako je u snu milovao i posjedovao tijela brojnih ljudskih stvorenja tijekom vječnosti.
Zbog svega toga, susrevši Rose, Morpheus, Bog snova, nije shvaćao što se to s njime događa.
Upravo zato u njemu su se kovitlala proturječna osjećanja – želja da posjeduje i potčini Rose i čežnja za njezinom ljubavlju. Iako je bog bio, i Morpheus je poželio voljeti i biti voljen, no ta je potreba bila duboko zapretana u njegovoj ćudljivoj i teškoj božanskoj naravi.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta