Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Fortuna se poigrala se s Rose, dala joj je novu šansu, a tada je Rosein život upravila istim smjerom ...
Umirući u Morpheusovu naručju, Rose se ponovo rodila na istoj točki zemaljske kugle, od istih roditelja, odrasla u istom gradu i u istoj ulici, ponovo je od Ruže postala Rose ....
Ponovo je jedne noći na svojem blogu pročitala poruku: Budi – budna! I Morpheus, bog snova, opet je ušao u Rosein san i javu. Unatoč boli koju joj je taj susret donio i Rose bi izabrala isto ... opet i ponovo ...
A Morpheus?
Dosađujući se u svojoj vječnosti, ulazeći u ljudske snove, njemu sad već tako monotono predvidljive, Morpheus je jedne noći ušao i u Rosein san.
Rosei je tada bilo šest godina.
Kovrčava plava kosa rasula joj se po jastuku, a sjenka se dugih trepavica ocrtavala na ružičastim obrazima. Bilo je ljeto i unatoč kasnom noćnom satu sparina je teško pritiskala zemlju. Zrake mjesečine provirile su kroz otvoreni prozor i pale na Roseino uzglavlje. Pod spuštenim kapcima, Roseine su se očne jabučice počele pokretati ... Rose je sanjala.
Rosein je san blistao i titrao bojama duge, mijenjao se i pretapao kao šare kalejdoskopa. Vrtne vile zvonko su se smijale lebdeći nad jezercem i prosipale vilinski prah po rascvjetalim lopočima. S neba su, poput velikih iskri padale zvijezde a na obzoru je titrala svjetlost nalik na auroru borealis. Iz jezera je izronila vodena vila i zapjevala čarobno privlačnu i dozivajuću pjesmu: Ružo, ružiceee...
Sljedećeg trenutka, još uvijek u snu, djevojčica se uspravila i ustala iz svoje postelje. Prošla je pokraj Morpheusa, krenula kroz hodnik do vrata koja su vodila u veliki vrt. Vrata su bila otvorena kako bi barem malo svježine ulazilo u kuću ... a Rose je kroz vrata prošla neprimjećena. U kući su njezini roditelji, baka i mala sestrica, izmučeni dnevnom sparinom, spavali prvim dubokim snom.
Bosonoga, u dugoj svjetloplavoj spavaćici, Rose je stajala na obali jezerca na čijoj se površini ogledao pun mjesec. Srebrna se mjesečina zrcalila u velikim plavim dječjim očima koje su bile otvorene iako se Rose nije probudila iz sna.
Rose je zakoračila u jezerce i tamna se voda sklopila nad njezinom glavom. Tonula je sve dublje, ne budeći se. Morpheus je posegnuo, zgrabio je za dugu kosu i izvukao na obalu. Kašljući, Rose je izbacila vodu iz pluća, probudila se i uspravila.
Prizor koji je ugledala prestrašio bi i odrasloga. Visoki tamni Neznanac, ogrnut crnim plaštom, nadvijao se nad njom i zurio u nju prodornim tamnomodrim pogledom. No, u Roseinim plavim očima nije bilo straha. Njezin je pogled bio jasan, čist, otvoren. Zagledala se u dubinu Morpheusova pogleda i moćni je Bog snova odjednom osjetio da će pred tim dječjim pogledom on ustuknuti.
A tada se, potpuno neočekivano za Morpheusa, Rose nasmiješila, pružila ruku ... i pogladila Boga snova po licu.
Rose je te noći prvi puta hodala u snu.
Kada se probuđena i sva mokra vratila u kuću, njezini su se roditelji užasnuli onoga što se moglo dogoditi. Od tada je prozor Roseine spavaće sobe noću uvijek bio zatvoren, ulazna vrata zaključana.
A Rosein je otac sljedećih dana iscrpio vrtno jezerce i zatrpao ga.
U tom je dijelu vrta postavio vrtnu klupu i nad njom pergolu, a Roseina baka, vješta vrtlarica, uz pergolu je presadila veliku bijelu ružu penjačicu.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
