Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Roseina i Morpheusova vječnost trajala je tri dana i dvije noći i ... bližila se kraju.
Primakao se trenutak kojeg su se oboje pribojavali.
Morpheus je morao konačno do kraja uspuniti Roseinu drugu želju – pokazati joj, potpuno i bez zadrške svoju prošlost. Dio te prošlosti Rose je već vidjela. Nesretnu Morpheusovu obiteljsku povijest. Zavidnu braću, ravnodušnu majku, nepravednog oca. I Thanatosa, strašnog strica Morpheusova koji je nećaka želio za sina i nasljednika, te ga je, koristeći njegove slabosti, sve dublje povlačio u tamu i zlo.
Rose se prisjetila trenutka kada se gotovo sučelila s Thanatosovim smrtonosnim pogledom.
Bilo je to u kući nesretnog skuptora koji je izradio okvir za čudesnu sliku koju je Rose kupila na jednom od svojih putovanja. Skulptorova se sudbina spojila sa slikarevom, vezala ih je uzajamna strast koja je više ličila mržnji nego ljubavi.
Rose je tek trebala saznati kako je sudbina tog demonskog para bila povezana s Morpheusom i Thanatosom ... i kakva je u svemu tome bila Morpheusova uloga.
Sudeći prema Morpheusovoj reakciji, u trenutku kad' je Rose izrekla svoju drugu želju ... njegova uloga nije bila nimalo lijepa.
Morpheus je Rose zamolio da, dok je kod nje, ona sliku s makovima u slici i na okviru – prekrije.
Očito su ga uz sliku vezivale ružne i strašne uspomene, kad' se nije mogao prisiliti da je gleda. Rose ga, ranjenog i izmučenog, nije ništa pitala, sliku je prekrila ... a pitanja ostavila za kasnije.
O, kako bi rado odustala od svoje druge želje ... kako bi rado ostala tu, u sigurnome gnijezdu, s Morpheusom, zauvjek. No, znala je – ne mogu se dovijeka skrivati.
Znala je da se i ne mogu sakriti,sve kad' bi to i željeli.
U sitne noćne sate na trenutak bi ih oboje obuzela tjeskoba. Osjećali su da Thanatos kruži oko njih,da krugovi postaju sve uži, sve tješnji. Uskoro će morati pohitati, Thanatosa da preduhitre.
No, ostao im je još čitav jedan dan. Krenut će u ponoć, u neizvjesnost. Jedino izvjesno bilo je to da ih čekaju muke i patnje. Morpheus će morati Rosei pokazati ono što bi najradije želio sakriti. Vlastito ružno i zlo lice ... najgori dio sebe.
A Rose će morati pogledati ono što ne bi željela vidjeti.
Te posljednje zajedničke noći, prije polaska u neizvjesnost, Rose je zaspala samo načas.
U snu je hodala kroz mrak ... držeći Morpheusa za ruku. Koračali su zajedno dugim tamnim hodnikom. Koraci im se nisu čuli jer hodali su po debelom tepihu ili kroz visoku travu ... no odakle trava u hodniku? Nisu mogli čuti svoje korake, niti korake Onoga koji ih je slijedio, a ipak su znali da ih On uporno prati.
Rose se u snu panično bojala da ne ispusti Morpheusovu ruku. Činilo joj se da i Morpheus dijeli njezin strah.
Hodali su tako, šuteći i osluškujući, grčevito se držeći za ruke.
A onda je Rose osjetila kako joj prsti klize iz Morpheusove ruke. Trenutak prije no što su im se ruke razdvojile, Rose se probudila.
Bila je u Morpheusovu naručju, njegova je ruka nježno držala njezinu, a njegov joj je plavi pogled milovao lice.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
