Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Rose ... upitao je Morpheus ... mogu li ostati s tobom, dok se ne oporavim?
Zar misliš da bih te pustila ... ranjenog i bolesnog, dok Thanatos na tebe vrijeba? odgovorila mu je, ljubeći ga.
I, prije no što ih je poljubac odveo dalje, a Morpheus je, unatoč rani na vratu, za to bio itekako spreman, Rose ga je upitala.
Rekao si – ne, Thanatosu. Što je to Thanatos od tebe zatražio?
Morpheus je skočio u bijesu, i počeo nemirno šetati po sobi, poput vuka u kavezu.
Tebe je zatražio, Rose!
Zatražio je da se tebe odreknem ... tebe da njemu izručim!
Isprva je Thanatos na tebe gledao samo kao na smetnju, kao na smrtnicu koja mu iz pandži otima potencijalnoga nasljednika. A potom se, mila moja Rose, Thanatos malo bolje u tebe zagledao ... i poželio te. A kako i ne bi?
Thanatos je bog smrti, ja mu se ne mogu oduprijeti. Moje se snage, Rose, ne mogu mjeriti s Thanatosovim. Ja sam samo bog snova, a on je staro i moćno božanstvo. Lukav je i prijetvoran i dobro poznaje moje slabosti, pa je dugo mnome manipulirao. No, kad se konačno razotkrio ... viknuo sam - Ne, u užasu ... i u bijesu na njega skočio ...
Tada me on u crnoga vuka pretvorio.
Lutat ćeš u vučjem obličju i na Mjesec zavijati, dok se ne predomisliš, dok mi se ne pokoriš ... rekao mi je.
A predomislit ćeš se kad budeš vidio kako tvoju Rose gutam u jednom zalogaju ...
Lutao sam, u vuka pretvoren, danima i tjednima, mila Rose, šumama i gudurama ...
Koliko sam rijeka preplivao, koliko cesta pretrčao, tražeći te. I konačno sam se jedne noći našao pod tvojim prozorima. Bila si tu, na domak, no nisam ti se mogao javiti. Thanatos mi je oduzeo i oblik i glas i sve moje moći, pa sam mogao samo režati i cviljeti ... i zavijati za tobom.
Mislio sam, ako ti se u vučjoj koži pokažem, nećeš me prepoznati, Rose .... mislio sam, u strahu ćeš ustuknuti, pred gladnim vukom.
Mislio sam kako moram biti u tvojoj blizini da bi te od Thanatosa zaštitio ... mislio sam kako te poznajem Rose ... a tako sam malo o tebi znao ....
Hrabra moja Rose, neustrašiva i velikodušna ... ti si se Thanatosu suprotstavila da mene zaštitiš... ti si se ranjenom vuku smilovala ... ti si moje rane zaliječila ... ti si mi glas i oblik vratila ....
Jedino si moje srce zadržala, Rose ....
Nemoj mi ga nikada vratiti, mila ...
Rose mu je prišla i ruke oko njega svila, obavila ga je svojim zagrljajem, ugrijala i utješila.
Pa je onda pustila nek' ih poljubac dalje odvede.
A Morpheusu su oči od sreće bljesnule i usne od iščekivanja zadrhtale kad je shvatio kamo će ih poljubac odvesti.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
