Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Obećala sam Horsy kako ću dovršiti sve tri priče.
Danas je na redu ona koju je počela pripovijedati Vitae.
Vitae pripovijeda:
U ovoj je dolini trava najsočnija , a potok tako primamljiv da uvijek moram zastati, posebice nakon naporna vježbanja sa svojim ždrijebetom koje nikada nema mira...veselo je i zaigrano, a takvi smo valjda svi bili u njegovoj dobi.
Nerado se odvajam od krda jer predvodnik nas ipak štiti i čuva od lovokradica, ali bude li me uvijek oprez i strah priječio, moje mladunče neće ništa naučiti i izrast će u preplašeno, nezadovoljno stvorenje.
Iako zabavljena kristalnobistrom vodom, krajičkom oka uhvatih neki neobičan pokret iza onih visokih stabala nasuprot...
gle, i moje ždrijebe je naćulilo uši... neću pokazati da sam uočila ikakvu promjenu, ali sam na oprezu i čekam da mi vjetrić donese miris , a onda ću u sekundi odlučiti o reakciji....
ne smijem se prepustiti panici...ona nikome nije donijela ništa dobra...
radujem se što je moje ždrijebe doraslo do takvoga brzog trkača , pa ćemo umaknuti za tili čas , ako zatreba!
Nisam mu uzalud nadjenula ime Orkan!
Rusalka nastavlja:
Vidi, mama, ribica mi proplivala tik ispod njuške, skoro sam je popio ihahahaha!
A jesi li vidjela žabu što se sunča na kamenu?
A vjevericu? Eno vjeverice, tamo na granama stabla preko rijeke!
Vidi ... vidi ... sad skače s grane na granu!
Mama, a zašto se i konji ne mogu penjati po drveću? Ja bih baš volio kad bih mogao letjeti kao ptica i plivati kao riba .. i ... i ... i skakati kao onaj žabac tamo. He he he, vidi kako je bućnuo u vodu!
Mama, mamice, kad ćeš mi opet ispričati priču o velikom Orkanu, predvodniku krda, po kojem sam i ja dobio ime?
Baš volim svoju mamu!
Moja mama ima najljepšu grivu u cijelom krdu i trči brže od svih kobila.
I zna pronaći najljepša mjesta, poput ovog ovdje. I priča najzanimljivije priče. I uvijek me prije spavanja poljubi u njuškicu. Tako je fino topla kad se uz nju priljubim prije nego što zaspim. I tako lijepo miriše, moja mama.
Kad samo ne bi mislila kako sam još mali, kad se samo ne bi toliko brinula.
Ako netko bude plašio moju mamu, ja ću ga opaliti kopitom. Tras, posred njuške!
Mamice, ne moraš se bojati, tvoj je veliki sin kraj tebe.
P. S.
Draga Vitae, ne brini.
Orkan neće izrasti u preplašeno, nezadovoljno stvorenje.
Radujem se zajedno s Tobom što je dorasao do brzog trkača.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
