Spirit- He Lives in You
Obećala sam Horsy kako ću dovršiti sve tri priče.
Danas je na redu ona koju je počela pripovijedati Vitae.
Vitae pripovijeda:
U ovoj je dolini trava najsočnija , a potok tako primamljiv da uvijek moram zastati, posebice nakon naporna vježbanja sa svojim ždrijebetom koje nikada nema mira...veselo je i zaigrano, a takvi smo valjda svi bili u njegovoj dobi.
Nerado se odvajam od krda jer predvodnik nas ipak štiti i čuva od lovokradica, ali bude li me uvijek oprez i strah priječio, moje mladunče neće ništa naučiti i izrast će u preplašeno, nezadovoljno stvorenje.
Iako zabavljena kristalnobistrom vodom, krajičkom oka uhvatih neki neobičan pokret iza onih visokih stabala nasuprot...
gle, i moje ždrijebe je naćulilo uši... neću pokazati da sam uočila ikakvu promjenu, ali sam na oprezu i čekam da mi vjetrić donese miris , a onda ću u sekundi odlučiti o reakciji....
ne smijem se prepustiti panici...ona nikome nije donijela ništa dobra...
radujem se što je moje ždrijebe doraslo do takvoga brzog trkača , pa ćemo umaknuti za tili čas , ako zatreba!
Nisam mu uzalud nadjenula ime Orkan!
Rusalka nastavlja:
Vidi, mama, ribica mi proplivala tik ispod njuške, skoro sam je popio ihahahaha!
A jesi li vidjela žabu što se sunča na kamenu?
A vjevericu? Eno vjeverice, tamo na granama stabla preko rijeke!
Vidi ... vidi ... sad skače s grane na granu!
Mama, a zašto se i konji ne mogu penjati po drveću? Ja bih baš volio kad bih mogao letjeti kao ptica i plivati kao riba .. i ... i ... i skakati kao onaj žabac tamo. He he he, vidi kako je bućnuo u vodu!
Mama, mamice, kad ćeš mi opet ispričati priču o velikom Orkanu, predvodniku krda, po kojem sam i ja dobio ime?
Baš volim svoju mamu!
Moja mama ima najljepšu grivu u cijelom krdu i trči brže od svih kobila.
I zna pronaći najljepša mjesta, poput ovog ovdje. I priča najzanimljivije priče. I uvijek me prije spavanja poljubi u njuškicu. Tako je fino topla kad se uz nju priljubim prije nego što zaspim. I tako lijepo miriše, moja mama.
Kad samo ne bi mislila kako sam još mali, kad se samo ne bi toliko brinula.
Ako netko bude plašio moju mamu, ja ću ga opaliti kopitom. Tras, posred njuške!
Mamice, ne moraš se bojati, tvoj je veliki sin kraj tebe.
P. S.
Draga Vitae, ne brini.
Orkan neće izrasti u preplašeno, nezadovoljno stvorenje.
Radujem se zajedno s Tobom što je dorasao do brzog trkača.
Nisi mu uzalud nadjenula ime Orkan!
Post je objavljen 17.01.2007. u 13:11 sati.