Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Blještavi se snijeg počeo topiti, bijela je čarolija nestajala.
Ispod okopnjele bjeline izvirala je stara prljavština, nakupljena još prošle jeseni. Kapi su se cijedile niz grančice breze, pogurene nad Roseinom kućom. Pramenje guste magle nadvijalo se nad Roseinom ulicom, nad njezinim gradom, nad njezinom dušom.
Još jučer je, unatoč bolu i rastanku, Rose u toj oštroj hladnoći iskričavog snijega bila tako sigurna u čvrstoću svojih osjećaja prema Morpheusu. A sad je vlažna magla omekšala oštrinu svih kontura, zastrla sve vidike. Činilo joj se kako je magla hladnija od snijega. Žalila je za zimskim jutrima kad joj je snijeg škripao pod nogama, kad su prvi tračci sunca blistali u ledenim kristalima.
Sumnje su počele razdirati Rose.
Jutarnje šetnje postale su nova Roseina navika. Obično bi, rano ujutro, nakon prve kave, prošla svojom još neprobuđenom ulicom. Sišla bi do rijeke i grlila stare platane što su se u drvoredu nizale na riječnoj obali. Pričala bi s vranama i riječnim galebovima. Potom bi se, prateći vlastite tragove u snijegu, vraćala kući. Lucifer bi je čekao na vrtnoj ogradi, pa bi joj potrčao u susret, zvoneći zvoncem sa svoje ogrlice.
Zvonce je Rose pričvrstila na ogrlicu crnog mačka Lucifera kako bi ga spriječila u lovu. Jer Lucifer je bio okrutan lovac. Lovio je i davio ptičice što su slijetale u Rosein vrt. Nije to činio iz gladi, iz potrebe. Njega je zabavljao lov. On je to činio da bi razbio dosadu.
S ulovljenom bi se ptičicom poigrao. No njegove su kandže bile tako oštre, a stisak njegovih šapa smrtonosan. Luciferove su igre bile surove. Ptičica bi, već smrtno ranjena, na trenutak povjerovala kako može pobjeći. A potom bi njezino sićušno tjelešce Rose pronašla na svojem otiraču. Lucifer se volio hvaliti svojim ulovom.
Vraćajući se s rane šetnje, toga jutra skrivenog u magli, Rosei se učinilo da nikada neće naći put kući. Nije bilo stopa koje bi mogla pratiti, u povratku. Sunce, koje se tek pomaljalo, potisnulo je sloj magle prema tlu, pa je postala još gušća, još neprozirnija. Rose je koračala, koračala ... kao na beskrajnoj traci. Cilj se nije primicao. Hodala je satima kroz maglu, no nikako da stigne do svojih vrata. Iza sebe je začula korake. Osvrnula se, no nije bilo nikoga. Je li netko pratio Roseine korake, ili je to bila samo mukla jeka njezinih? Potrčala je kroz maglu, sve brže .. i konačno stigla do svoje vrtne ograde. Lucifer je sjedio kraj ulaza, oči su mu se žuto iskrile a s brkova mu se cijedile kapljice.
Što je, razbojniče? rekla mu je Rose. Ništa od lova.
Ptičicama nije do igre, danas. Nećeš ih namamiti ni repom, ni brkovima.
Vidjele su te tvoje kandže, što ih skrivaš u baršunastim jastučićima svojih šapa.
Lucifer je zafrktao i skočio s ograde. Umiljavao se i trljao oko Roseinih nogu. A zatim se uspravio i šapama joj se oslonio na koljena, tražeći od nje da ga digne u naručje. Rose se sagnula i počela gladiti njegovu veliku crnu glavu. A Lucifer joj je od užitka zabio pandže u kožu. Oštre su pandže probile tkaninu Roseinih hlača i zabile joj se u koljena.
Rose je uzviknula, a Lucifer je uvukao pandže. Izvrnuo joj se podno nogu, gledajući je pokajnički.
Rose se podrugljivo nasmijala. Sama sebi.
Podigla je Lucifera u naručje i unijela ga u kuću.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta