Rose u magli

(prethodni nastavak)

A onda su zaredali dani tamni i sumorni.

Blještavi se snijeg počeo topiti, bijela je čarolija nestajala.
Ispod okopnjele bjeline izvirala je stara prljavština, nakupljena još prošle jeseni. Kapi su se cijedile niz grančice breze, pogurene nad Roseinom kućom. Pramenje guste magle nadvijalo se nad Roseinom ulicom, nad njezinim gradom, nad njezinom dušom.
Još jučer je, unatoč bolu i rastanku, Rose u toj oštroj hladnoći iskričavog snijega bila tako sigurna u čvrstoću svojih osjećaja prema Morpheusu. A sad je vlažna magla omekšala oštrinu svih kontura, zastrla sve vidike. Činilo joj se kako je magla hladnija od snijega. Žalila je za zimskim jutrima kad joj je snijeg škripao pod nogama, kad su prvi tračci sunca blistali u ledenim kristalima.
Sumnje su počele razdirati Rose.

Jutarnje šetnje postale su nova Roseina navika. Obično bi, rano ujutro, nakon prve kave, prošla svojom još neprobuđenom ulicom. Sišla bi do rijeke i grlila stare platane što su se u drvoredu nizale na riječnoj obali. Pričala bi s vranama i riječnim galebovima. Potom bi se, prateći vlastite tragove u snijegu, vraćala kući. Lucifer bi je čekao na vrtnoj ogradi, pa bi joj potrčao u susret, zvoneći zvoncem sa svoje ogrlice.
Zvonce je Rose pričvrstila na ogrlicu crnog mačka Lucifera kako bi ga spriječila u lovu. Jer Lucifer je bio okrutan lovac. Lovio je i davio ptičice što su slijetale u Rosein vrt. Nije to činio iz gladi, iz potrebe. Njega je zabavljao lov. On je to činio da bi razbio dosadu.
S ulovljenom bi se ptičicom poigrao. No njegove su kandže bile tako oštre, a stisak njegovih šapa smrtonosan. Luciferove su igre bile surove. Ptičica bi, već smrtno ranjena, na trenutak povjerovala kako može pobjeći. A potom bi njezino sićušno tjelešce Rose pronašla na svojem otiraču. Lucifer se volio hvaliti svojim ulovom.

Vraćajući se s rane šetnje, toga jutra skrivenog u magli, Rosei se učinilo da nikada neće naći put kući. Nije bilo stopa koje bi mogla pratiti, u povratku. Sunce, koje se tek pomaljalo, potisnulo je sloj magle prema tlu, pa je postala još gušća, još neprozirnija. Rose je koračala, koračala ... kao na beskrajnoj traci. Cilj se nije primicao. Hodala je satima kroz maglu, no nikako da stigne do svojih vrata. Iza sebe je začula korake. Osvrnula se, no nije bilo nikoga. Je li netko pratio Roseine korake, ili je to bila samo mukla jeka njezinih? Potrčala je kroz maglu, sve brže .. i konačno stigla do svoje vrtne ograde. Lucifer je sjedio kraj ulaza, oči su mu se žuto iskrile a s brkova mu se cijedile kapljice.

Što je, razbojniče? rekla mu je Rose. Ništa od lova.
Ptičicama nije do igre, danas. Nećeš ih namamiti ni repom, ni brkovima.
Vidjele su te tvoje kandže, što ih skrivaš u baršunastim jastučićima svojih šapa.

Lucifer je zafrktao i skočio s ograde. Umiljavao se i trljao oko Roseinih nogu. A zatim se uspravio i šapama joj se oslonio na koljena, tražeći od nje da ga digne u naručje. Rose se sagnula i počela gladiti njegovu veliku crnu glavu. A Lucifer joj je od užitka zabio pandže u kožu. Oštre su pandže probile tkaninu Roseinih hlača i zabile joj se u koljena.

Rose je uzviknula, a Lucifer je uvukao pandže. Izvrnuo joj se podno nogu, gledajući je pokajnički.
Rose se podrugljivo nasmijala. Sama sebi.
Podigla je Lucifera u naručje i unijela ga u kuću.

(nastavak slijedi)

Magla


Jons: Sparrow

P.S.

Lucky nije Lucifer, a Rusalka nije Rose.
Lucky nije posve crn. Crno-bijel je. A i Rusalka, vjerojatno.



P. S.
Mali dodatak, da rastjera maglu.

Cat Stevens - Morning Has Broken

Post je objavljen 03.01.2007. u 23:59 sati.