Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
"Persefona je bila jedina kćerka Demetre (...) i vrhovnog boga Zevsa. Grčka mitologija ne pruža mnogo detalja o okolnostima njenog začeća niti o zajedničkom životu njenih roditelja. Dobija se utisak da je u životu Persefone dominantna figura njene majke, a da je za Demetru jedina osoba vrijedna ljubavi i pažnje njena kćerka Persefona.
(...)
Vladajući arhetip kod žena koje su strukturirane kao »mamine kćeri« je arhetip Djevice. Ovakve žene se obično poistovjećuju sa majkom i žive u njenoj sjeni. Osjećaju se pomalo inferiorne i nesigurne u sebe, ali su uglavnom uslužne, ljubazne i prijemčive žene – djevojčice." Indira Haračić-Nović, klinički psiholog: Tipovi ženske ličnosti
Kora, kći Demetrina, igrala se s nimfama na cvjetnim livadama Nise.
Zemlja se pred njom otvori, a Pluto, bog podzemlja, ščepa je i odvuče u Had.
Oženi se njome i dade joj probati zrna nara, kako se više ne bi mogla vratiti na površinu.
Kora tako postade - Persefona.
Thomas Hart Benton (1889-1975) Persephone
Egg tempera/oil on canvas Thomas Hart Benton
Očajna Demetra, mati njezina, zamoli Zevsa za pomoć. I kad joj on ne udovolji, posla na zemlju neplodnost.
Ljudi prestadoše prinositi žrtve bogovima, te Zevs odluči udovoljiti Demetri.
Dvije će trećine godine Persefona živjeti na zemlji, s majkom Demetrom, a trećinu godine u podzemlju - s mužem Plutom/Hadom.
I tako to traje zavijek:
kad seljak posije - Persefona se spušta u Had,
kad u proljeće sjeme isklija -
Persefona se vraća na zemlju gdje je mati dočekuje cvijećem i zelenilom.
Mit o Kori/Persefoni stariji je od antičkih vremena.
Ona se javlja kao jedno od lica
Trojedne Božice:
Kora - djevica
Demetra - majka,stvoriteljica
Hekata/Persefona - uništiteljica, božica smrti i transformacije.
Trojedna a Trolika se božica prikazuje i
kao tri pojavna oblika Lune (Mjeseca).
(Kažu da je utjecaj Lune jači na žene. A nije ni čudo jer ženama je dobar dio života u znaku mjeseca ... i mjesečnica. Plime i osjeke. Koje su također (gramatički) ženskoga roda. I koje se također - ravnaju prema Luni.)
Sirotu Persefonu nitko nije ništa pitao - ni mati mi muž.
I tako ona živi vječno pateći za materom ili čeznući za mužem.
Nikako da pomiri - jedno s drugime.
"U biografiji žena koje imaju strukturu ličnosti Persefone, često nalazimo da su bile izuzetno bliske sa majkom, pa čak i previše bliske do te mjere da nisu uspjele razviti vlastitu individualnost i samostalnost. Moto njihove relacije sa majkom je »Mama zna najbolje« i kćerka Persefona želi da udovolji mami.
Njihove mame ostavljaju utisak jakih i dominantnih žena, ali to je samo fasada. Najčešće je riječ o majkama koje pojačavaju ovisnost svojih kćeri i njihovu djetinjastu nesamostalnost, u strahu da će izgubiti kći i ostati same ako se njihovo dijete osamostali i odraste. Ili, majke žele da njihove kćeri budu neka vrsta produžetka njih samih, ostvare ono što one nisu mogle, i tada će majka živjeti kroz život svoje kćeri.
(...)
Živjeti kao Persefona znači živjeti život vječne djevojčice koja se ne smije istinski opredijeliti i posvetiti ničemu, jer praviti definitivne izbore znači eliminisati šanse za druge mogućnosti. Zato se, ako hoće da odraste i razvija se, mora vratiti realnom življenju, što znači uzeti ozbiljno ono čemu se posveti. "
Indira Haračić-Nović, klinički psiholog: Tipovi ženske ličnosti
Bila sam joj prvijenac. Rodila me kasno, u 30-oj.
Prilično me - prezaštićivala.
Bila je emocionalno topla osoba.
Imala je velika očekivanja i pružala mi veliku potporu.
Ponekad sam, kao i sve kćeri, osjećala kako me "guše" njezine dobre namjere.
Favorizirala me (vjerojatno nesvjesno i nenamjerno), pa sam osjećala grižnju savjesti prema svojoj sestri.
I stalno joj to pokušavala "nadoknađivati".
S majkom sam se slagala bolje nego moja sestra.
Možda su između moje sestre i naše mame češće "planule iskrice" jer su bile sličnijeg temperamenta.
Svoje je zadnje dane provela sa mnom. Tada sam joj ja bila - prozor u svijet.
Jer ona je svijet voljela. A vidjela je tako malo - od toga velikoga svijeta.
Kažu kako prestajemo biti djeca, tek kada nam umru rodititelji.
Iako moje Magdice više nema, ipak se još ponekad osjećam kao dijete.
U velikoj mjeri - njezino dijete.
Iako mislim kako joj baš nisam slična.
I kako s godinama postajem sve različitija od nje.
Ali ne - s namjerom.
Nemam namjeru ličiti joj. Niti -namjerno biti drugačija od nje.
Jednostavno, imam namjeru - biti ja.
Unatoč tomu:
kao i sve žene, i ja sam vjerojatno, barem djelomično - i Persefona.
Voljela sam je jako.
I uvijek osjećala kako je njezina ljubav prema meni - velika.
P.S. na P.S.
Vrijedilo bi pročitati:
1. Graves, Robert: White Goddess: A Historical Grammar Of Poetic Myth, MagnusBooks.com. magusbooks.com/catalog
2. Graves,R. (2003) Grčki mitovi, Zagreb:CID -NOVA. superknjizara
3. Mirror, Mirror: Forty Folk Tales for Mothers and Daughters to Share
(Ed. Stemple, H. E. Y; Yolen, J.) Amazon.com, 2000.
"Jedinstvena zbirka priča -
o majkama i kćerima - za majke i kćeri"...
... a "unutarnja istina tih priča govori ljudskim srcima, kroz generacije"
(recenzija s "omota" knjige).
A priče su iz Japana, Sudana, Palestine, Rusije, Indije, Amerike ...
Jer, majki i kćeri,
Demetri i Persefona,
ima svuda.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta