"Persefona je bila jedina kćerka Demetre (...) i vrhovnog boga Zevsa. Grčka mitologija ne pruža mnogo detalja o okolnostima njenog začeća niti o zajedničkom životu njenih roditelja. Dobija se utisak da je u životu Persefone dominantna figura njene majke, a da je za Demetru jedina osoba vrijedna ljubavi i pažnje njena kćerka Persefona.
(...)
Vladajući arhetip kod žena koje su strukturirane kao »mamine kćeri« je arhetip Djevice. Ovakve žene se obično poistovjećuju sa majkom i žive u njenoj sjeni. Osjećaju se pomalo inferiorne i nesigurne u sebe, ali su uglavnom uslužne, ljubazne i prijemčive žene – djevojčice." Indira Haračić-Nović, klinički psiholog: Tipovi ženske ličnosti
Kora, kći Demetrina, igrala se s nimfama na cvjetnim livadama Nise.
Zemlja se pred njom otvori, a Pluto, bog podzemlja, ščepa je i odvuče u Had.
Oženi se njome i dade joj probati zrna nara, kako se više ne bi mogla vratiti na površinu.
Kora tako postade - Persefona.
Thomas Hart Benton (1889-1975) Persephone
Egg tempera/oil on canvas Thomas Hart Benton
Očajna Demetra, mati njezina, zamoli Zevsa za pomoć. I kad joj on ne udovolji, posla na zemlju neplodnost.
Ljudi prestadoše prinositi žrtve bogovima, te Zevs odluči udovoljiti Demetri.
Dvije će trećine godine Persefona živjeti na zemlji, s majkom Demetrom, a trećinu godine u podzemlju - s mužem Plutom/Hadom.
I tako to traje zavijek:
kad seljak posije - Persefona se spušta u Had,
kad u proljeće sjeme isklija -
Persefona se vraća na zemlju gdje je mati dočekuje cvijećem i zelenilom.
Mit o Kori/Persefoni stariji je od antičkih vremena.
Ona se javlja kao jedno od lica
Trojedne Božice:
Kora - djevica
Demetra - majka,stvoriteljica
Hekata/Persefona - uništiteljica, božica smrti i transformacije.
Trojedna a Trolika se božica prikazuje i
kao tri pojavna oblika Lune (Mjeseca).
(Kažu da je utjecaj Lune jači na žene. A nije ni čudo jer ženama je dobar dio života u znaku mjeseca ... i mjesečnica. Plime i osjeke. Koje su također (gramatički) ženskoga roda. I koje se također - ravnaju prema Luni.)
Sirotu Persefonu nitko nije ništa pitao - ni mati mi muž.
I tako ona živi vječno pateći za materom ili čeznući za mužem.
Nikako da pomiri - jedno s drugime.
"U biografiji žena koje imaju strukturu ličnosti Persefone, često nalazimo da su bile izuzetno bliske sa majkom, pa čak i previše bliske do te mjere da nisu uspjele razviti vlastitu individualnost i samostalnost. Moto njihove relacije sa majkom je »Mama zna najbolje« i kćerka Persefona želi da udovolji mami.
Njihove mame ostavljaju utisak jakih i dominantnih žena, ali to je samo fasada. Najčešće je riječ o majkama koje pojačavaju ovisnost svojih kćeri i njihovu djetinjastu nesamostalnost, u strahu da će izgubiti kći i ostati same ako se njihovo dijete osamostali i odraste. Ili, majke žele da njihove kćeri budu neka vrsta produžetka njih samih, ostvare ono što one nisu mogle, i tada će majka živjeti kroz život svoje kćeri.
(...)
Živjeti kao Persefona znači živjeti život vječne djevojčice koja se ne smije istinski opredijeliti i posvetiti ničemu, jer praviti definitivne izbore znači eliminisati šanse za druge mogućnosti. Zato se, ako hoće da odraste i razvija se, mora vratiti realnom življenju, što znači uzeti ozbiljno ono čemu se posveti. "
Indira Haračić-Nović, klinički psiholog: Tipovi ženske ličnosti
Bila sam joj prvijenac. Rodila me kasno, u 30-oj.
Prilično me - prezaštićivala.
Bila je emocionalno topla osoba.
Imala je velika očekivanja i pružala mi veliku potporu.
Ponekad sam, kao i sve kćeri, osjećala kako me "guše" njezine dobre namjere.
Favorizirala me (vjerojatno nesvjesno i nenamjerno), pa sam osjećala grižnju savjesti prema svojoj sestri.
I stalno joj to pokušavala "nadoknađivati".
S majkom sam se slagala bolje nego moja sestra.
Možda su između moje sestre i naše mame češće "planule iskrice" jer su bile sličnijeg temperamenta.
Svoje je zadnje dane provela sa mnom. Tada sam joj ja bila - prozor u svijet.
Jer ona je svijet voljela. A vidjela je tako malo - od toga velikoga svijeta.
Kažu kako prestajemo biti djeca, tek kada nam umru rodititelji.
Iako moje Magdice više nema, ipak se još ponekad osjećam kao dijete.
U velikoj mjeri - njezino dijete.
Iako mislim kako joj baš nisam slična.
I kako s godinama postajem sve različitija od nje.
Ali ne - s namjerom.
Nemam namjeru ličiti joj. Niti -namjerno biti drugačija od nje.
Jednostavno, imam namjeru - biti ja.
Unatoč tomu:
kao i sve žene, i ja sam vjerojatno, barem djelomično - i Persefona.
Voljela sam je jako.
I uvijek osjećala kako je njezina ljubav prema meni - velika.
P.S. na P.S.
Vrijedilo bi pročitati:
1. Graves, Robert: White Goddess: A Historical Grammar Of Poetic Myth, MagnusBooks.com. magusbooks.com/catalog
2. Graves,R. (2003) Grčki mitovi, Zagreb:CID -NOVA. superknjizara
3. Mirror, Mirror: Forty Folk Tales for Mothers and Daughters to Share
(Ed. Stemple, H. E. Y; Yolen, J.) Amazon.com, 2000.
"Jedinstvena zbirka priča -
o majkama i kćerima - za majke i kćeri"...
... a "unutarnja istina tih priča govori ljudskim srcima, kroz generacije"
(recenzija s "omota" knjige).
A priče su iz Japana, Sudana, Palestine, Rusije, Indije, Amerike ...
Jer, majki i kćeri,
Demetri i Persefona,
ima svuda.