Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Ustvari, zatvoren je samo onaj zatvoreni dio.
Osječani će razumjeti gornju rečenicu.
Ostalima će vjerojatno trebati objašnjenje.
Naime osječka tržnica je uglavnom pod vedrim nebom.
To jest bila je do prije koju godinu kada je dobila lijepi novi krov.
Sad više nema tezgi prekrivenih najlonima i suncobrana/kišobrana s kojih ti kaplje za vrat.
Uz taj otvoreni, danas natkriveni dio, osječka tržnica ima i zgradu. E to je onaj "zatvoreni" dio tržnice. Koji je ponedjeljkom zatvoren. A sve druge dane otvoren.
Ne znam jeste li u mogućnosti i dalje pratiti ovu moju otvoreno/zatvorenu priču?
No ja ću je ipak nastaviti:
Ponedjeljkom dakle nije otvoren onaj dio osječke tržnice koji je smješten u zgradu.
Ali je ipak otvoren onaj dio koji je otvoren. Odnosno koji je samo natkriven, ali ipak otvoren.
Ja sam na tržnici bila u subotu. Kao što je to i red.
Pravi esekeri i prave domaćice ne idu na tržnicu u ponedjeljak. Kad je ona zatvorena. To jest kad je otvoren samo otvoreni dio. A zatvoreni je naravno - zatvoren.
Bila sam znači u subotu. Kad je sve otvoreno (na osječkoj tržnici).
I otvoreni i zatvoreni dio. Pa je sve manje komplicirano - za objasniti.
Barem se nadam.
E, pa evo što sam ja u subotu kupila na tržnici. Kad je bila otvorena - kompletno.
1 kg šljiva, lijepih ali ne plavih nego svjetloljubičastih ....5 kn
2 kg rajčice (književno) ili paradajza (po domaće), no bez obzira kako ga zvali - to je rajsko povrće.
Sad' ... na osječkoj tržnici cijena paradajzu već raste. Pa je 8 ili čak već 10 kn. Ja sam kupila kod onoga prodavača kod kojega kupujem rajčicu/paradajz cijelo ljeto. Pa mi je, ko - učinio cijenu. Ali platila sam ga 8 kn, kao što bih i da sam ga kupila negdje drugdje. Ali, nisam ga kupila negdje drugdje. Jer čovjeka poznajem i kupujem kod njega cijelo ljeto. Pa bi se možda uvrijedio da ja kupim - negdje drugdje....8 kn
1 malu dinju, ananas, onu što dobro miriši i ima zeleno "meso". Kod one mlađe prodavačice što ima dobar bostan. Kod koje isto kupujem cijele sezone - i dinje i lubenice. A što je doselila iz Vojvodine (u vremena kad se selilo, a koja bolje da ne spominjem)... pa sad sadi bostan tamo gdje ga nikad nisu sadili. I uspijeva joj....8 kn kilo
1 kg grožđa po imenu noja. Ili televara ili smrdljevak. Znate -ono sitno tamno, što mu miriši kožica. I nije skupo. Jedem ga radije od skupog. Jer kad sam bila dijete sva su retfalačka dvorišta imala brajdu s tim grožđem. Pa je cijela Retfala po njemu mirisala - na početku jeseni.........8 kn
1 malu tikvicu. Sad su se već počele pojavljivati po tezgama. Neke su crvene s kapicom. A neke žute pa pune malih kvržica - bradavica. Svake godine ima nekih novih vrsta. A sve manje ima onih običnih, što liče na kruškice. A bile su ih pune tezge kad sam ja bila dijete .....8 kn
I još sam svašta kupila na tržnici, al' kud bi stigli kad' bi' sve nabrajala.
Još ću samo reći i da sam kupila jaja. Tuce. A uopće mi nisu trebala.
Jer imala sam još tuce. Kod kuće, u frižideru.
Ipak sam kupila to tuce jaja. A bilo je to ovako:
Ima jedan red tezgi, naravno na otvorenom dijelu tržnice. Koji je uvijek otvoren, za razliku od zatvorenog dijela tržnice koji je ponedjeljom zatvoren.
E pa, taj red tezgi, na kraju otvorenog dijela tržnice nije baš "elitan". Jer novi krov tržnice nije do njega dosegnuo. E taj je red tezgi, na otvorenom i natkrivenom dijelu tržnice - ostao nenatkriven, ali otvoren.
Šta sam ono htjela kaz'ti ... e ...na tom redu tezgi, da ne objašnjavam sad opet kojem, obično je roba lošije kvalitete. A i prodavači.
E... upravo tu je stajala jedna baka sa uvelom salatom i tucetom jaja. Jaja su bila neobična. Pa su mi zapela za oko. Zelenkasta.
Što je neobično zato što su danas sva jaja, kokošja, uglavnom smeđkasta. Val'da zbog valpovke kojom koke hrane. Zato su danas i bijela jaja neobična ... a kamoli zelenkasta.
Zastala sam da baku pitam Kakva ih je koka snijela i čime je koku hranila.
A baka jedva dočekala. Jer svi su kraj njene tezge prolazili k'o pored turskog groblja... jer salata je bila uvela, gotovo da uopće nije bila zelenkasta.
A jaja jesu. Bila zelenkasta.
I naravno da sam onda morala kupiti ta zelenkasta jaja. jer sam ženu zapričala. I dala joj nade da ću jaja kupiti. Pa sam ih onda i kupila.
A salatu - bogme nisam.
Ja jesam dobrica, al' tol'ka ipak nisam. Da kupim potpuno uvelu salatu.
I sad jaja stoje u zdjelici, na stolu u mojoj dnevnoj sobi.
Nisam ih ni metala u frižider... jer tamo veći imam tuce. Jaja, koja su normalno smeđkasta. I vjerojatno friška.
A za ova zelenkasta ne znam... jer baka ih je vjerojatno donosila na svoju tezgu cijeli tjedan...pa ih nije prodala ... jer su zelenakasta, pa se nikome nisu svidjela. Osim meni.
I evo ih - sad stoje u zdjelici na stolu u mojoj dnevnoj sobi. Kao dekoracija.
Ona baka će vjerojatno opet biti na tržnici. U subotu. Kad je red da se ide na tržnicu.
I kad je na osječkoj tržnici sve otvoreno - i otvoreni i zatvoreni dio.
Eto, sad znate što sam kupila na tržnici u subotu.
Ako niste razumjeli, što je kad otvoreno, iako sam ja to lijepo objasnila, dođite u Osijek pa - pogledajte kakvu mi to tržnicu imamo.
A i jaja pogledajte...
...i recite - nisu li stvarno zelenkasta?
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta