Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Autor ilustracije: Arthur Rackham, http://www.surlalunefairytales.com/illustrations/littlemermaid/rackhammermaid5.html
Da, zaboravila sam reći kako su moja "blogovska umijeća" vrlo skromna.
Sve (ili gotovo sve) što znam o blogiranju naučila sam jučer, kada sam počela pisati ovaj blog.
No, iako je Rusalka dama u (zlatnim) godinama, ipak obećava "učiti u hodu" te svoj blog dorađivati i popravljati.
Napomene:
Simptomatično je kad sam sebe počinješ oslovljavati u trećem licu, no sad mi se ne da brisati već napisano, pa neka ostane.
I još - imam problema s kategoriziranjem postova. Moji ne pripadaju ni u jednu od ponuđenih kategorija.
Izgleda da moji postovi dijele moju sudbinu.
I ja sam, poput djevojčice iz priče Roberta Fulguma, koja se ne uklapa ni jednu ponuđenu ulogu u igri, vjerojatno - sirena.
A što je ustvari Rusalka nego - sirena bez repa.
Jezerce vaš vrt obogaćuje i oplemenjuje - dodaje mu pokret, zvuk i miris, te privlači brojne posjetitelje, dvonožne i četveronožne, krilate i puzajuće. Jezerce svoga tvorca (ne volim riječ vlasnik jer jezerce prije "posjeduje" vas, nego vi njega) veseli i potiče na meditaciju i kretanje. Ono postaje utočište za ugrožene vrste - žabe, insekte...
Vrtno jezerce unosi novu "temu" ne samo u vaše razgovore već i u vaš život.
Vrtno jezerce - KAK(V)0?
Izbor je doista velik !
Navest ću samo dvije jednostavne dihotomne klasifikacije - prva je prema "stilu" a druga prema korištenom materijalu.
1: "FORMALNO" ili "PRIRODNO" jezerce?
Formalno jezerce pravilnog je, geometrijskog oblika (kružnog, kvadratnog, pravokutnog...) Obala formalnog jezerca obično je obložena kamenom, opekom, drvetom. Ovakvo se jezerce bolje uklapa u formalne, "geometrizirane" vrtove.
Prirodno jezerce oponaša izgled "pravih" jezeraca te je nepravilnog oblika, najčešće bubrežastog, kapljičastog... Obala prirodnog jezerca najčešće je obrasla močvarnim biljkama. Takvo jezerce bolje priliči neformalnijim vrtovima.
2: KALUP ili FOLIJA?
Gotov kalup (od fiberglasa ili nekog drugog "plastičnog" materijala) može biti različitih veličina, oblika, razina dubine. Prednost je u jednostavnom i brzom postavljanju, trajnosti, relativno pristupačnoj cijeni. No, takva su jezerca najčešće nedovoljno velika i preplitka za prezimljavanje riba.
Folija kojom se oblikuje jezerce omogućuje slobodu oblika, veličine, dubine, različitih razina... No, postavljanje je zahtjevnije.
Pitanje koje je samo retorično: VELIKO ili MALO jezerce?
Kao što to svi ljubitelji jezeraca znaju - vaše jezerce još nije ni gotovo, a vi već žalite što nije veće.
Tu važi jednostavna formula:
VEĆE = BOLJE!
VEĆE JEZERCE = LAKŠE ODRŽAVANJE!
Veća jezerca lakše uspostavljaju prirodnu ravnotežu: podnose više biljnog i životinjskog svijeta, omogućuju sigurnije prezimljavanje svojim stanovnicima, ne pregrijavaju se ljeti niti potpuno smrzavaju zimi, manje pate od "zelene vode" (sićušnih algi koje vodu čine neprozirnom, a s kojima se tvorci jezeraca bore na različite načine, o čemu više kasnije.)
Još jedno (retorično) pitanje: JEDNO ILI VIŠE JEZERACA?
Rijetko koji ljubitelj vrtnih jezeraca zadovoljan je samo s jednim jezercem.
Ni ja nisam izuzetak, pa su tako nastala tri nova jezerca: najveće (1000 litara) potpuno ukopano u zemlju; srednje (500 litara) djelomično ukopano; najmanje (200 litara) potpuno na površini.
Najveće je jezerce dovoljno duboko i prostrano pa u njemu prezimljuje veći dio ribica.
U srednjem jezercu su one ribice koje zimu prevode unutra ("balerinke" i dio "cometa)".
Najmanje služi kao vodeni vrt i "zabavište" za riblju mlađ i punoglavce.
Nova jezerca su načinjena od plastičnih kontejnera - buradi, kakva se mogu relativno jeftino kupiti u vrtnim centrima. Pošto burad ima okomite stranice, koristim sklopive plastične police za vodeno bilje. Stranice buradi u proljeće vrlo brzo prekriju smaragdno zelene alge koje ribice rado "pasu".
U sljedećem postu (možda još danas, ali sasvim sigurno sutra):
STANOVNICI VRTNIH JEZERACA - ZLATNE RIBICE I ŽABE
Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
U rano ljeto 2001. godine, postala sam tvorac malog vrtnog jezerca, koje je, uz moju skromnu pomoć, ubrzo počelo živjeti vlastitim životom.
I, kao što to znaju svi tvorci vrtnih jezeraca - prvo jezerce je samo početak.
Početak čudesne avanture.
Ne mogu odoljeti iskušenju - pohvaliti se svojim jezercima
No, uz to želim podijeliti radost koju mi ona pružaju, kao i svoja iskustva u njihovu stvaranju i održavanju, s onima kojima bi to moglo biti zanimljivo.
Kao svaki "pond maniac" i ja posjedujem bezbroj fotografija svojih vrtnih jezeraca, riba i žaba. I poneki videozapis. Pogledajte ovaj koji slijedi - o žapcu koji živi u mojem vrtnom jezercu.
Prošetajte mojim vrtom, smočite noge u vrtnom jezercu
U početku sam o vrtnim jezercima znala vrlo malo.
Služila me početnička sreća, pa nisam počinila suviše pogrešaka.
Vremenom sam stjecala iskustvo i učila.
Mnogo korisnih i zanimljivih ideja pronašla sam posjećujući web stranice drugih ljubitelja vrtnih jezeraca.
Uz to sam shvatila da su njima, kao i meni, vrtna jezerca više od hobija - osobna životna oaza, prostor za dodir s prirodom i susret sa sobom.
Ljeti su vrtna jezerca na svome vrhuncu
Zlatne su ribice živahne, u vječnoj potrazi za hranom.
Žabe se sunčaju na lopočima i rubu jezerca.
Vilini konjici i leptiri oblijeću cvijeće i slijeću na vodu.
Vodeno bilje buja, a ako ste sretnik, vaši lopoči cvjetaju...
Vodeni balet Moja Zlatica Slastan zalogaj Bilbo na obali jezerca Bijeli lopoč konačno cvate Među vodenim kupusom Bilbo pozira uz jezerce
Svakog jutra, uz jutarnju kavu, dok traje ljeto (a možda i dulje) slijedit će Rusalkine priče o svemu i svačemu, no najviše o avanuri zvanoj Vrtna jezerca.
Rana ljetna jutra kraj vrtnih jezeraca kad se kose sunčane zrake poigraju kapima vode na lopočima i zlatno bljesnu na ribljim tijelima !
A tek ljetne večeri - žubor vode, praćakanje ribica koje iskaču za mušicama, kreket žaba i cvrčci...
MOJE PRVO JEZERCE
Rusty prebrojava ribice
postavljeno je u proljeće 2001. godine: "školjka od fiberglasa" zapremine od 400 litara, pumpa sa pred-filterom domaće izrade. Prve je godine udomljavalo 20 mladih zlatnih ribica, no ubrzo im je postalo pretijesno. (Kao i većina ljubitelja vrtnih jezeraca, ni ja nisam bila zadovoljna samo jednim jezercem - već nakon prve sezone nastala su nova, no o njima kasnije.)
Čak tri nova jezerca!
U početku sam o vrtnim jezercima znala malo, no zahvaljujući početničkoj sreći nisam počinila suviše pogrešaka (nasreću, zasada još nemam groblje vodenih ljubimaca u dnu vrta). Vremenom, zahvaljujući web stranicama drugih ljubitelja vrtnih jezeraca, pokušajima i pogreškama, uspjela sam u svojem prvom jezercu uspostaviti prirodnu ravnotežu.
Prirodna ravnoteža i kako je prepoznati? Jednostavno, ako je voda u jezercu kristalno bistra, ako vodeno bilje buja, ako zlatne ribice rastu i množe se, ako se u jezerce samoinicijativno dosele žabe....to je to!
Među žabama i ribama vlada sloga Uzaludan ljubavni trud!
Kada se prirodna ravnoteža uspostavi, jezerce je relativno lako održavati: čišćenje filtera, povremena parcijalna izmjena vode, uklanjanje trulog vodenog bilja, skupljanje onog što padne na površinu...
Održavanje je lakše ako jezerce nije prenapučeno i ako se ne nalazi ispod stabla ili grma. Moje je prvo jezerce pod grmom magnolije pa ga je nešto teže održavati ali se "isplati" jer se upravo tu savršeno uklopilo.
Čišćenje površine jezerca
Volim vodu, njen dodir, zvuk i miris, pa me "brčkanje" po jezercima pri njihovu održavanju opušta i zabavlja. Svakodnevno pozorno promatram jezerce i njegove stanovnike kako bih uočila sve promjene, eventualne probleme i dakako - kako bih u njemu uživala.
Sjedi žaba sama na listu lokvanja...
U sljedećim postovima obećavam -
više o "tehnologiji održavanja" jezerca,
manje "poetskih uzleta" (ako uspijem odoljeti).
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
ili 
Vodeni balet 
Moja Zlatica 
Slastan zalogaj 
Bilbo na obali jezerca 
Bijeli lopoč konačno cvate 
Među vodenim kupusom 
Bilbo pozira uz jezerce 
