Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Ignis, dragu i stalnu posjetiteljicu Rusalkinih vrtnih jezeraca, nazvala sam (u jednom komentaru) vješticom pripravnicom.
Učinila sam to odmila.
Tako ja zovem svoje drage nećakinje, moje male/velike vještice pripravnice.
Kada su bile samo male, a ne kao sada velike/male, rado su slušale moje priče.
A ja sam ih rado pričala.
I listala slikovnice, držeći moje male vještice-pripravnice u krilu.
I nacrtala im pokoju vlastitu - sllikovnicu u Rusalka izdanju.
Voljele su priče o zmajevima, vilama i vilenjacima, patuljcima (vrtnim i onim drugim) i - o vješticama.
U knjižari sam pronašla slikovnicu o vješticama - pripravnicama.
Bile su to 3 male vještice koje su živjele sa svojom tetkom. Dakako, i tetka je bila vještica.
Kao svaka dobra tetka i ona je svoje nećakinje poučavala različitim vještinama: kako nekoga tko ti je (ne)simpatičan pretvoriti u žabu krastaču ili kako začarati metlu (usisavač) da sama mete.
I drugim, za vještice, praktičnim stvarima.
Jednom su 3 male vještice - pripravnice ostale same kod kuće.
I odlučile isprobati čaroliju koju ih je tetka nedavno naučila - kako izazvati kišu.Vještice to čine jednostavno - svuku čarape. One prugaste koje su modni hit u vještičjim krugovima.
Čim je tetka otišla, sve tri vještice - pripravnice brzo su svukle svoje prugaste čarape.
I - odmah je počelo kišiti.
Isprva kap po kap, pa sitna kiša, pa pljusak, pa prolom oblaka.
3 su vještice uživale: gacale su po barama, prskale se kišnim kapima, nadvikivale s grmljavinom.
A kiša je padala sve jače. I jače.
Lokve i lokvice su se pretvorile u bare. A bare u jezerca.
I tada su se 3 vještice pripravnice nečeg dosjetile. I sledile se od straha.
Tetka ih je naučila kako izazvati kišu. No nije ih (još) naučila kako je zaustaviti.I - tetka se upravo trebala vratiti kući.
3 su male vještice- pripravnice iskušale sve čarolije. Na kraju su ponovo navukle svoje prugaste čarape.
Ali - kiša nije prestajala. Niti prestala.
Oluja koju su izazvale vještice pripravnice (one 3 male, iz priče) nije bila ništa prema oluji koju je izazvala tetka. Kad se vratila kući.
Ova se priča jako sviđala mojim dvjema vješticama - pripravnicama.
Pa sam je često pričala. I listala slikovnicu (dok su mi sjedile u krilu). Tako da se slikovnica sva pohabala.
Ali - nismo je bacili. Odložili smo je u škrinju s igračkama koje čekaju novu generaciju djece iz naše obitelji. A u toj škrinji ima igračaka (i slikovnica) kojima se u djetinjstvu igrala i naša mama, baka mojih vještica - pripravnica.
Tako ja i sada još ponekad oslovim svoje nećakinje sa - vještice - pripravnice.To uradim i kada je u pitanju netko (veliki/mali) tko mi postane drag.
Napomene:
1. Nisu sve vještice zle. Ima i dobrih (bijelih) vještica. Koje ne rade zle (crne) čarolije. Bijele su vještice u bliskom srodstvu s vilama. A one crne su vilama daleke rođakinje.
Doduše - nisu ni sve vile dobre.
2. Među mojim Favorites je i stranica Whiches. Zbog zgodnih ilustracija vještica i neodoljive background glazbe.
Ako želite zaviriti na tu stranicu - činite to "na vlastitu odgovornost".
Jer glazba je na toj stranici prosto "zarazna". Kada sam je prvi puta čula - nisam je se danima mogla osloboditi.
Tko se ipak usudi, neka pokuša: whiches
A ja je, dok ovo pišem, upravo slušam. Vrag mi ne da mira - iako znam da ću je opet danima pjevušiti.
3. Ljeto je na izmaku. Kiši sve češće. Bundeve rastu i počinju žutjeti.
I Haloween je sve bliže.
Vještice (pripravnice a i one odraslije), već se pripremaju.
4. Ako vam zatreba vještičji kotao, ili svoj stari model želite zamijeniti novim, možete to učiniti na nekom online shopu za vještice. cauldron
5. Crnu mačku već imam.
A čarobne napitke varim u woku. Tako da mi ne treba novi kotao.
Možda ipak svratim u shop za vještice i kupim ovo:
6. Moja omiljena vještica je ona na koju je pala Dorotyna kućica, kada ju je podigao uragan. A potom spustio u OZ. Onaj Baumov, a ne onaj iz tv serije Oz. Nasreću, po Doroty. Jer u tv Oz-u ima opasnijih stvari od vještica. Premda su neke od tih "stvari" zgodne. O'Raily, na primjer ili Beecher. A ni Adebisi nije loš. Zgodni, ali opasni momci. One cure koje gledaju tv Oz, znat će o čemu govorim. A one koje ne gledaju - nek' zanemare ovu digresiju.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta