Rumpelstiltskin's blog

10.05.2006. 23:35

Vitez blogovskog etera


(stati odlučno u obranu BLOGa)

Treći blog u jednom danu??? Manijače!

Sve do prije dvadesetak minuta nisam ni znao da blog.hr slavi rođendan, no kad saznah, ipak odlučih napisati i ovaj post, kao čestitku: Sretan ti rođendan, BLOGonja.Ha-eRovski!!! party

Iako toga nisam bio ni svjestan, čini mi se da sam ti već oko deset sati izjutra čestitao rođendan, stavši u obranu BLOGova i BLOGanja, u emisiji Hrvatskog radija – „Puls javnosti“.

Neki mudri ljudi, koji nikad nisu čitali, niti su pisali BLOGove, izjavili su da su BLOGovi postali jedna nova supkultura bez intime, te da je BLOGovima uništena intima i ljepota osobnih dnevnika, gdje mladi i ostali „prostituirajući“ svoju intimu svima i svakome, gube osjećaj za intimno i vrijedno.

Žale oni za bivšim vremenima, kada su osobni dnevnici skrivečki sjedili u nekim ladicama, nadajući da ih nitko nikada neće otkriti, dok danas – kako kažu mudri ljudi – svi svoju intimu prostituiraju eterom, potičući mlade da se odriču intime, itd, itd…

I ne bih ja ni reagirao na mudrosti umnih, nego sam reagirao na poruke bezumnih, koji su se javljali sa svojim komentarima u emisiju. Svakako da je BLOG novi način komuniciranja među ljudima, i da sa sobom nosi određene pozitivnosti kao i negativnosti, no ono što su mnogi slušatelji izjavljivali, bilo je čisto besmisleno. Jedan od inih slušatelja, počeo je govoriti o Dobru i Zlu, Bibliji i Božjoj volji. Ne vidim silu poveznicu, a vi? Drugi su klasično počeli žaliti za starim vremenima, vidjevši u mladima jedini razlog propasti svijeta, treći su pak BLOG smatrali uništavačem ljudske intime, od Boga dane…

Ja, pun treme i drhtanja u glasu, no još odlučniji da jedini stanem u obranu BLOGAnja, javio sam se na radio iznoseći jednu činjenicu koju sam pokupio u jednom od informatičkih časopisa, kako su upravo BLOGovi za vrijeme afganistanskog i iračko-američkog rata bili otvoreni put istine. Dok je američka vlada lansirala vijesti koje su njoj odgovarale, prikrivajući često pravo stanje na ratnom terenu, američki su vojnici, upravo preko svojih BLOGova slali u svijet istinu o besmislu rata koji su vodili! Čitajući BLOGOVE, a ne lansirane vijesti, ljudi su saznavali što se dogodilo kojoj vojnoj jedinici, tko je i koliko je poginulih, kakav je ratni moral vojnika. Ako je intima trebala poslužiti vladama nekih država da pokupe mast u plodnom naftnom nerazvijenom kraju, onda su BLOGeri odigrali herojski posao. Iako sami BLOGovi nisu promijenili svijet, ipak su unijeli tračak prave istine u svijet laži kojim smo okruženi sa svih strana.

Pritom još mislim da BLOG nikako ne može uništiti moju intimu. Ja sam odlučujem što ću staviti na stranice mojega BLOGa, a što ću zadržati za sebe. Svakako ne želim da neki teenager kopa po mojim najintimnijim mislima, misleći da je popio svu pamet svijeta, ako popljuje ideje jednog BLOGera, no, moj sud ili mišljenje upravo preko BLOGa postaje dio"kolektivne svijesti" jednog naroda.

Ipak, kad istinski razmislimo, ne pišu li se i dnevnici, oni osobni - bilježnički, s potajnom željom da ih neko nekad nađe i pročita, možda čak i objavi (poslije naše smrti), pa da kad već nismo bili slavni za života, poslije smrti ostavimo barem mali meteorski trag u ovom literarnom nebu koje nas okružuje.

Dragi BLOG.HR, sretan ti rođendan i poživio nam još barem 100 puta toliko!!!
partythumbupwave 4 Naškrabaj nešto | Zaprljaj papir | Mudrost moja | Goreee

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Životna filozofija

Always look on the bright side of life!
thumbup

Ovdje se oduševih, probajte i vi...

Blog.hr

Panonsky

Zrno gorušicino

Jeruzalem, Jeruzalem

Papa Ivan Pavao II

Riječ Života



Povučen za jezik...

Perverzija ljudske naravi – biti vječan, sigurno progovara iz ovog bloga. Budući da je naša prolaznost jedina činjenica koja je sigurna u životu, svatko od nas se bori ovome svijetu ostaviti nešto, po svom sudu vrijedno, te neki pišu pjesme, lektire, neki slikaju ili fotografiraju, neki vode ratove, a ja… ja počeo pisati blogove.
Iskreno, kako bi moj rođo rekao: „Svaka šuša ima mobitel, pa ga želim i ja!“ i ja, povučen za jezik, progovaram: „Svaka šuša piše blog, pa želim i ja!“
Ja sam prosječni čovjek današnjice – „Gospodin dosadni“, sin potrošačkog društva, konzument i vječni borac protiv istoga, tražitelj smisla u virovima besmisla i ne mislim da ću iznaći nešto novo što ovaj svijet još vidio i čuo nije. Nemam hrabrosti hrvati se s „Aristotelima“ i „Hegelima“ današnjice, niti mi je želja polemizirati do u noć sa „znalcima“ ovijeh vremena. Kao Sokrat progovaram: „Znam da ništa ne znam!“ i za razliku od Sokrata, koji je znao, ja doista ništa ne znam. No, kao svaka šuša s početka priče, želim i ja, iskompleksiran vlastitom prolaznošću, ostaviti ovom svijetu lončić tople popare: udrobljenog (ne)znanja u „mlijeku“ osobnog iskustva, pa tko može pojesti, dobar mu tek…
Na ovu „glavetinu“ Zemaljsku kuglu, svatko stavlja svoje „očale“, pa svijet vide onako kako mu „očalinke“ fokusiraju pogled. Vidjeh tako na ovom svijetu, u nešto malo desetljeća koje skupih, mnoge „kratkovidne“, ali i „dalekovidne“, coolere koji kupuju skupe „naočale“ sa svim „UV zaštitama“ i onih koji nemaju ni za „socijalke“, onih koje „naočale“ uljepšaju i one kojima stoje k'o piletu sise… A ja? Ja nosim „očale“ naivnog borca za dobro danas i ljubitelja boljeg sutra. U njima je „dioptrija“ iskrenog vjernika i kad bih ih češće „nosio“, možda bi mi se „vid“ popravio u boljeg molitelja i svjedoka Istine. Upravo zato, svi postovi bit će vjerski (gotovo teološki) označeni i često izraz osobnog iskustva vjere. Kad kažem vjere, ne mislim na savršenu obrednu čistoću, puritansku moralnost ili svetačko savršenstvo. Govorim o osobnim iskustvima jednog malog „planinara“ ka „vrhu vječne Planine“, čovjeka koji brže klizi dolje, nego što se penje gore, ali ustrajnog penjača, koji se nada da će jednog dana doseći „Vrh Svijeta“.
Naglašavam da su napisani postovi, samo „moj skromni pogled na svijet“, što bi značilo, mjereno kriterijima dijaloga i dobre volje, ne namećem niti inzistiram da se s njima morate složiti, samo ih iznosim na „prozor“ globalnog svijeta, želeći ih ponuditi „ohlađene“ svakom gostu koji posjeti „moju kućicu moju slobodicu“, a „mačkima“ koji obilaze oko mojeg prozora, čekajući priliku da ukradu slasni zalogaj pa „opeku“ jezik u još vrućem kolaču, pozivam ih na stol prijateljstva uz čašicu razgovora, pa da u dijalogu iznađemo zajednička rješenja.


Na kraju, zahvalio bih Damiru C. koji mi je jednom davno bacio kost zvana blog pod njušku u koju sam zagrizao (još uvijek) mliječnim zubima, ali je ne puštam, mladom gdinu. Mariju R., koji mi otvori vrata blogerskog raja (ili pakla?) i Damiru S. za pregršti ideja koje mu legalno ukradoh u višegodišnjem prijateljevanju i laprdanju uz kavu do mnogih fajronata u poznatoj nam gradskoj kavani. Bog Vas blagoslovio. Svima ostalima, volim i Vas!

Rumpelstiltskin je

trenutno u problemu, ali hrabro gledam naprijed!
DJORDJE BALASEVIC lyrics

Zahvale