Moram priznati da u pravilu cure u 3. i 4. razredu najteže natjerati igrati. Imamo osjećaj da gubim rat s dečkima. Poslije na faksu ipak ponovno nađu mjesto i za sport. Ovo je strahota. Večeras na treningu igramo s Pivovarom 2. Crvena i Marina G. kao što sam i pretpostavljao ni u ludilu ne bi izlaz zamjenile treningom. Nisu došle, ne javljaju se na mobitel ni oko 10 sati kada ne spavaju. Vide broj. U ponoć zovem crvenu s prikrivenim brojem. Javi se iz prve. Čileanki propustiti petak..... A i ove što su došle kao da i nisu. Odbojke su se igrali samo Bojana, Basta, Marijana i Ćosa. Lakmus je samo fizički bio na parketu i čekao da dođe dečko i odveze ju u grad. Danko je svaku minutu prokleo što je na treningu. A nije otišla odmah u grad jer se ipak malo boji moga divljanja. Baterijica. Pa OK. Probali smo malo tehničara. To je dosta dobro. Jasmina je ipak vrlo korektna iako je i ona mislima već bila s onim frajerom koji ju je vani čekao u autu. Znate što bi napravio da sam trener juniorki u jednoj Pivovari, Vibrobetonu ili nekom drugom prvoligašu. Šutnuo ih jednom zauvijek pa bi odbojku gledali samo iz najgornjeg reda na Zrinjevcu. Cure, pazite fitilj mi je pri kraju!
|