Dođe mi da vrištim. Nema u Pivovari 2. tehničara pa su normalno zavirili i u moje dvorište. No, što da im odgovorim. Lud sam pa bi ih želio sve zadržati. Od svih mojih prvo se normalno pomislilo na Sanju, pa onda Peruanku i Bjondu. A ja ko ja. Ne bi ni jednu dao. No, sam sam si rekao da ako neka od njih želi probati 1.ligu ja neću stajati na putu. Sanja je otepla, Bjonda je opet previše niska, iako ni trenutni tehničar u 1.ligi nije mnogo višlji, a Peruanka razmišlja. Takva ponuda svakom će izazvati buru u mozgu. Posebice kada se tako od jednom stvori prilika. Peruanka razmišlja. Ide onim. Da li je bolje biti 2. tehničar u Retfali 2, ili u Pivovari. Svatko bi lud rekao da je bolje onda u 1. ligi. No, mora se znati da je ta djevojka s vjerojatno najboljom tehnikom prstiju u gradu u posljednjih godinu dana trebala biti barem pet puta potjerana iz kluba. Tada ne bi bilo ni ovog poziva i šanse za 1.ligu. A znao sam da će kad tad netko zatrebati takve prste. Možda Peruanka neće shvatiti da sam ju gotovo na silu zadržao u odbojci. Prvi puta prošlo ljeto kada uopće nije trenirala. Pa kada je zabušavala cijelu godinu kada sam samo nju ostavio s Bjondom u prvih 12, pa sam bio prisiljen spašavati se s Kikicom koju sam izvukao iz naftalina. Pa kada sam ju uhvatio kako ode na trening a ne dođe. Jednom je mislila da nisam ja na treningu pa je jednostavno sklizila s tramvaja na kavu. Pa je jednom hodala po gradu a mama ju lijepo ostavila ispred dvorane. Normalno, Peruanka je mamu i poslije treninga dočekala na istom mjestu. Pa je ljetos prvo dugo učila da popravi komad, a onda je tražila slobodno u srpnju za koncert par dana. No, vratila se nakon mjesec i pol. Sve to vrijeme sam ju dakako kažnjavao klupom. No, ni u ludilu te prste ne bi na ulicu potjerao. Čak sam dao sve od sebe da se barem malo zadrži u kakvoj takvoj formi dok ju ne lupi u glavu neka doza ozbiljnosti. I sada, možemi se dogoditi da u toj mojoj upornosti drugi poberu lovorike, da ja u glavi svoje Peruanke ostanem upamćen kao trener koji joj je samo davao klupu. I eto onog moga kolege trenera koji uvijek govori da se treba biti strpljiv. Pa da. Pa ode drugima. No, što je, tu je.
|