Još prije nekoliko godina na jednoj kavici, onakoj sa šlagom i natrenom, u Poreču jedan stariji kolega trener rekao je.
- Viči, tjeraj, guraj ne posustaj i budi uporan ako ih već voliš, rekao je tada pijući mirogojček.
Tada smo malo na pauzi između predavanja za trenere pričali o tome što ako ne ide pa ne ide. Pa prije četiri godine zbog nekoliko cura, a tu je bila i Janabo, napravim rekreativnu grupu koja će igrati 3. ligu, i to po prvi puta u povijesti tadašnjeg ŽOK Osijeka. Nikada toga nije bilo. Odrediš 15 i zdravo žuriš. Pa nagodinu izguraš da se ta ekipa pretvori s još nekoliko cura u novi klub. Pa ove godine zbog tri cure izguram i još jednu ekipu u 2.ligi. Dakako među njima je i ta visoka ljevakinja. Ali uvijek se sjetim onoga. "Guraj i budi strpljiv". Jer kako je tada taj rekao ti moraš imati strpljenja koliko bilo da bilo, a ako ga ona nema odustat će. Bit ćeš joj krivac koju godinu, a kada vijuge malo postare skužit će. No, pitanje je što kada i izguram. Pa danas odu u jaču ekipu i ne sjete se baš ni za Božić. E to ide u sastavni dio trenerskog života. I eto danas treća sreća za ekipu mojih ljubimica. 3:1 protiv Ivankova. Što je bilo teško. Joj. Pa Nela će morati proraditi ne bio ja ja. Konačno i Janabo nema neke velike zamjerke. Servis je išao, a smeč za razliku od drugih bio je nešto sigurniji. Hoću li imati strpljenja? Vidićemo. Sada me još i libero muči. Ajoooooj.
|