Odgaivacnica Rudo

Sve je pocelo veoma čudno...

Iako je kao štene često bio okružen ljudima koji voze skejtbordove, kako je rastao, engleski buldog Tajson se sve čudnije ponašao… U šetnji plažom bi iz sve snage zatezao povodac i lajao na skejtere kao da ima nesto protiv njih.

Vlasnici su u prvo vreme tumačili njegovo ponašanje kao neprijateljstvo prema skejterima što se tek nešto kasnije pokazalo pogrešnim.



Kada je 4. oktobra 2002. slavio svoj prvi rođendan, vlasnici su mu poklonili skejtbord i pustili ga da se u dvorištu igra sa njim. Od toga trenutka Tajson neprestano zapanjuje i oduševljava ne samo svoje vlasnike već i ljude širom sveta svojom veštinom vožnje skejtborda.

Videvši da je opsednut ovom modernom napravom sa četiri tocka, u početku su mu vlasnici pomoću amova i povoca pomagali u održanju ravnoteže. Sve što je došlo nakon toga ušlo je direktno u legendu koja se i dalje sa nevericom prepričava sve dok ljudi ne vide svojim očima video zapise sa Tajsonovih vožnji.

Tajson je u početku morao da demonstrira svoju veštinu i ljubav prema vožnji skejta kako bi ljude uverio da su priče koje su čuli tačne, ali ga je slava ubrzo zatim prestigla. Danas praktično ceo svet zna za ovog psa i njegov izuzetan talenat.



Uobičajena vožnja skejtom ovog buldoga najčešće traje duže od sat vremena a za to vreme on pređe i više od dva kilometra vozeći se stazom pored plaže i usput fascinirajuci prolaznike.

Iako je pažnja javnosti usmerena na njega, u domu ovog četvoronožnog Tajsona živi i pet mačaka i tri papagaja ninfe. Kako su odrasli zajedno, izuzetno se lepo slažu. Kuća u kojoj zajendo žive sa svojim vlasnicima nalazi se u mestu Huntington beach, u državi Kalifornija u Sjedinjenim Američkim Državama.

Kako to obično biva sa slavnim ličnostima, Tajson je do sada učestvovao ili igrao glavnu ulogu u mnogim reklamama, tv programima i igranim filmovima.

Značajnije uloge obuhvataju igrani film Shaggy Dog (2006), Undiscovered (2005) i Lords of Dogtown (2005), televizijska gostovanja u MTV Canada, Martha Stewart show, BBC Test your pet, TV reklami za Nikon Japan i mnogim drugim svečanostima, seminarima itd…


Link od video klipa gdje mozete pogledati da je ovo sve istina :
http://www.youtube.com/watch?v=ziDeUbifKIM&feature=player_embedded

Hachiko je pripadao profesoru tokijskog univerziteta, donio ga je kao štene iz akita prefekture po kojoj je Pasmina i dobila ime. Ubrzo su stekli i rutinu: Hachiko bi svakog jutra ispratio vlasnika ispred kuće, a popodne sam isao do Shibuya stanice i čekao vlasnika, dolazeći uvijek točno na vrijeme za njegov uobicajeni vlak. Ali jednog dana profesor se nije vratio.





Tog dana pretrpio je moždani udar i umro nikad se ne oprostivši od svog najvjernijeg prijatelja. Pas to nije znao pa su ga dali drugome.

Hachi je stalno bježao i vraćao se svojoj staroj kući. Ubrzo je shvatio da vlasnika tu nema, pa je otisao pred stanicu da ćeka svog prijatelja. Svaki dan, točno u vrijeme dolaska vlasnikovog vlaka, sjedio je ispred stanice i čekao. Svaki dan, devet godina, pretrazivao je lica putnika koji izlaze trazeći samo jedno. Devet godina je odlazio sa stanice sam.
Ostali putnici su shvatili što Hachiko radi, ubrzo je postao dragi lik svih putnika te su mu donosili hranu i vodu. Skoro deset godina je trajalo njegovo čekanje. sada je, nadamo se, u šetnji sa svojim vlasnikom na nekom boljem svijetu.

Hachiko je postao legenda. njegova prića je lekcija o vjernosti i upornosti. danas ga japan slavi statuom postavljenom ispred Shibuya stanice, tamo gdje je nekad čekao vlasnika. Ima i svoj izlaz: Hachikoguchi (jap. guchi - izlas).

Bokser je pas srednje visine, kompaktne, snažne građe, dobro razvijene muskulature.
GLAVA
Neobičnom izgledu boksera svakako ponajviše pridonosi glava čiji izgled kod nekih ulijeva strahopoštovanje, kod drugih odbojnost, dok je za ljubitelje pasmine ona najljepši i najprivlačniji dio tijela. Njena ljepota ovisi o skladnim odnosima lubanjskog dijela i njuške. Glava mora biti četvrtastog oblika, ne presnažna, niti prenježna. Glava je obložena snažnim mišićima, suha, bez nabora koji se normalno pojavljuju samo izmedu ušiju kada su uzdignute, te nabora koji polaze od korijena nosa, šireći se prema dolje.
Maska mora biti tamna, nalaziti se samo na njušci, a od ostalog dijela glave mora biti oštro ograničena. širenje maske na druge predjele glave, osim na predio oko očiju, pridonosi neželjenoj ekspresiji glave.
Njuška mora biti snažna, nikad mala u odnosu na lubanju. Gledana s bilo koje strane, mora uvijek zadržati svoju pravu proporciju i oblik. Njuška je dobro razvijena u sve tri dimenzije. Ne smije biti šiljata, plitka, niti predugačka. Njen oblik određen je oblikom i gradom čeljusti, smještajem zubi, te oblikom usana. Obje čeljusti ne završavaju u istoj ravnini. Donja čeljust se u blagom luku uzdiže i nadilazi gornju. Bokser je normalno predgrizač. Gornja čeljust je široka suzujući se samo malo u prednjem dijelu. Sjekutići donje čeljusti nalaze se u jednoj liniji, dok su oni gornje čeljusti poredani u luku. Srednji sjekutići ne smiju biti izbočeni prema van. Ovaj položaj sjekutića odgovoran je za veliku frontalnu širinu čeljusti, a rezultat toga je da su očnjaci međusobno široko razmaknuti. Krajnji gornji sjekutići prijanjaju uz stražnju stranu donjih očnjaka, a premolari i ostali zubi raspoređeni su kao i u drugih tipova zubala.
Usne kompletiraju oblik njuške. Gornja usna je debela, puna, u prednjem dijelu omeđuje prostor u obliku slova V u koji je uložen izbačeni dio donje vilice i poduprta je donjim očnjacima. Zato ovi moraju biti što udaljeniji i dobre dužine tako da prednja površina njuške izgleda široka, kvadratasta, i kada se gleda sa strane tvori s nosnikom tupi kut. Donji rub gornje usne naslanja se na gornji rub donje.
Brada se ne smije izdizati iznad i ispred gornje usne, a pogotovo ne ispod nje. Kada se gleda sprijeda i sa strane, ne smije se savijati poput donje čeljusti buldoga. Pri zatvorenim ustima ne smiju biti vidljivi jezik ni zubi.
Vrh lubanje je lagano zaobljen, ne okrugao ili ravan ili pak upadljivo šrtok.
Ni zatiljak ne smije biti prenaglašen.
Čelo formira naglašeni stop s nosnom linijom (njuškom) koja ne smije biti spljoštena kao u buldoga, ne smije biti nakošena, spuštena i sedlasta. Vrh nosa nadvisuje korijen njuške. Na čelu se nalaze bore, koje ne smiju biti preduboke, pogotovo izmedu očiju. Obrazi su snažni, dobro razvijeni, ali ne smiju biti izbočeni. U njušku prelaze u blagom zavoju.
Uši: Kupirane su tako da budu srazmjerne veličini glave, nošene uspravno. Nekupirane, leže priljubljene uz lubanju.
Oči: Tamno smeđe, srednje veličine, bademastog oblika, inteligentnog, živahnog i uvijek budnog pogleda. Pogled mu je, kao što je netko rekao: "kao suca, strog, ali pravedan, inteligentan i odlučan". Moraju biti okružene tamnom dlakom.
Nos: Širok, crn, lagano uzdignut, širokih nosnih otvora.
VRAT
Snažan, mišićav, suh, s elegantnim zavojem prema leđima i usađen na dobro izražen greben.
TIJELO
Kratko, kvadratično, obloženo mišićima koji se dobro ocrtavaju pod napetom kožom.
Prsni koš je dubok i prostran, seže do visine laktova. Njegova dubina jednaka je polovini visine psa u grebenu.
Rebra su dobro svedena.
Greben mora biti dobro naglašen. Leđa su ravna, kratka i čvrsta s dobro oblikovanim mišićima. Čitava figura odiše snagom, plemenitošču i skladnošću.
REP
Dužine 12.5 do 15 cm, odlakan oštrom dlakom, bez zastavica, Što je moguće ravniji, nošen uzdignuto, ali ne zavijen prema natrag ili prebačen preko leđa. Dugačak rep je nepoželjan. Rep ne smije biti rezan.
NOGE
Prednje noge: Ravne i okomite na tlo, međusobno paralelne, snažne, mišićave, jakih kostiju.
Šape: Kratke, čvrste, okrugle, mačje. Stražnje noge: Jakih, snažnih i mišićavih bedara, dobrih kuteva.
DLAKA
Gusta, tvrda, dobro prianja uz kožu i uspješno štiti psa od svih vremenskih uvjeta.
BOJA
Boje su žuta (različitih nijansi od svijetle do tamne) i tigrasta. Njuška mora biti crna, dobro pigmentirana. Njuška mora biti crna, dobro pigmentirana. Bjeline su dozvoljene po tijelu, ali njihova ukupna površina ne smije prelaziti jednu trećinu ukupne površine tijela. Bijeli bokseri nisu priznati standardom, ali ih neki uzgajači rado uzgajaju zbog njihovog atraktivnog izgleda. Osobito je cijenjena njegova narav. Privržen je ljudima koje voli, društven je, brzo se privikava na svaki ambijent

Šarplaninac pripada grupi pastirskih pasa koji potiču od molosa. Današnji Šarplaninac je posljedica prirodne selekcije u zatvorenoj sredini,stoljećima bez dodira sa psima drugačijeg tipa. Surova priroda ga je napravila čvrstim, grubim, borbenim, odličnim čuvarom koji ne bježi ni pred čoporom vukova, ni pred medvjedom. Šarplaninac je pas koji bez greške obavlja svoj dio posla u čuvanju stada i imovine svog gospodara. Visok stupanj inteligencije mu omogućava da bude samostalan. Početkom uzgoja ovih pasa u urbanoj sredini, stvoren je pas koji se u odreĐenoj mjeri razlikuje od izvornih pasa po građi i boji. Izvorni pas je viši od urbanog, najčešće je nadgrađen, nešto kraće, ali i gušće i grublje dlake, otvorenijih kutova zadnjih nogu. Dosta je pokretljiviji od svog urbanog brata. Na Šarplanini se mogu susresti psi svih boja sa maskom ili bez, od gotovo bijele, preko boje meda, pšenice, svih nijansi žute ili sive do tamne, gotovo crne boje. Odgajivači u gradovima forsiraju pse sive boje, svjetlije ili tamnije. Za boju Šarplaninca je jako važno naglasiti da su sve boje ravnopravne.





KARAKTER: Šarplaninac je izuzetno uravnotežen i miran pas. Istovremeno je i vrlo dobroćudan i vrlo oštar, ali samo kada se za to ukaže potreba. Vrlo je hrabar, spreman da se suprotstavi i mnogo jačem protivniku da bi obranio svoga gospodara ili ono sto mu je povjereno na čuvanje čak i po cijenu života. Šarplaninac je čuvar po instinktu, nije mu potrebna nikakva dresura. Jedna od njegovih odlika je i da nikada ne laje bez razloga. Odan je svom gospodaru, a nepovjerljiv prema strancima. I kada, teška srca, prihvati gosta koji je pristigao, budno ce pratiti svaki njegov pokret. Odlikuje se visokim stupnjem inteligencije. Dosta je tvrdoglav i dominantan pas i od njega ne treba očekivati izvođenje cirkuskih vještina ili neprikosnovenu poslušnost u okviru dresure. Pogrešno je mišljenje da je Šarplaninac glup pas jer se jako teško dresira. On je samo pas koji misli svojom glavom i većinu stvari radi po instinktu. On će savršeno dobro shvatiti što se od njega traži, ali to neće uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono sto jednom nauči pamti cijelog života. Štene je potrebno početi odgajati u startu, zato sto se tada napravljene greške jako teško ispravljaju a loše navike teško iskorjenjuju.

Šarplaninac je skroman pas u pogledu ishrane - jede malo usporedbi sa svojom veličinom. Nije probirljiv što ne znači da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme razvoja. Jednom propušteno u periodu razvoja nikada se više ne može nadoknaditi. U ishranu psa je potrebno uključiti i vitamine. Štene, a kasnije i odraslog psa, je potrebno redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima protiv crijevnih parazita (bez obzira što u njegovoj stolici parazite ne zapažate), i redovno cijepljeni protiv zaraznih bolesti i bjesnila. Što se smještaja tiče idealno bi bilo držati ga u većem ograđenom prostoru, ili mu bar pružiti dovoljno kretanja. Za njega je život na lancu pravo mučenje, pa je potrebno osigurati mu prostran boks sa kučicom (krov treba da bude ravan ili sa blagim padom), koju ce koristiti kao osmatračnicu. Visina ograde boksa ne bi smela biti ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Kučicu možete napraviti od drveta, pri tom vodeći računa da pod bude odignut od zemlje. Ako je u pitanju ženka koja ce se šteniti kučica bi trebalo biti nešto prostranija u zavisnosti od veličine kuje. Prevelika kučica, bez obzira da li je u pitanju pas ili kuja, je velika greška jer pas nije u stanju da toplotom svog tijela zagrije prostor oko sebe. Iako Šarplanincu krzno sa jakom poddlakom omogućava da mu ni velika hladnoća ne smeta, poželjno je zimi, pogotovo ako su jaci mrazevi, na vrata kučice staviti neki zastor, a unutra se može ubaciti slama. Ako imate kuju koja treba da se šteni onda su slama i zastor obavezni. Pri određivanju mjesta za boks, odnosno, kučicu, imajte na umu da, ako bi mogao da bira, Šarplaninac bi izabrao prostor sa koga može da ima uvid na cijelo dvorište, imanje u kom živi. Nemojte ga nikad staviti daleko od kuće, i izvan zbivanja. Iako je veliki pas, može se držati i u stanu, mada mu to može predstavljati mučenje ako mu se ne osigura dovoljno kretanja i mjesto gdje će moći da se skloni kad on to želi. U ovom slučaju mali problem može predstavljati netrpeljivost i nepovjerljivost prema stranim licima.
Šarplaninac je pas koji jako drži do osobne higijene. Štene se lako nauci čistoći, a odrastao pas obavlja potrebe prilikom šetnje ili sto dalje od mjesta gdje boravi i spava.

Njegovo krzno ne zahtjeva često četkanje, osim u vrijeme linjanja kada je potrebno odstraniti poddlaku da se ne bi zamrsila. Trebalo bi izbjegavati kupanje češće od jednom godišnje, a i tada to uraditi samo ako je bas potrebno. Gusta dlaka i poddlaka ga izvanredno štite od hladnoće tako da ne bi trebalo da vas iznenadi kada vam u zimsko jutro u dvorištu osvane krzneno klupko sa nekoliko centimetara snijega na njemu. Snijeg je nešto sto Šarplaninac najviše voli, i ono zbog čega ce vam biti zahvalan je da mu pružite priliku da se istrći u dubokom snijegu.

Ono na što bi trebalo paziti pri smještaju i držanju Šarplaninca je da je osjetljiv na vlagu. Smetaju mu vrućine, pa će spas potražiti u rijeci (ako ste u šetnji) ili u iskopavanju rupe u zemlji

DOBERMAN
[FCI No. 143]
Originalni naziv rase: DOBERMANN PINSCHER
Zemlja porijekla: NjEMAČKA
Grupa: 1
Sekcija: 11

Opći izgled:
Doberman je srednje velik, snažno i mišićavo građen. Elegancijom tijela, ponosnim držanjem, temperamentom i izražajnošću odgovara slici idealnog psa.

Proporcije:
Doberman je kvadratičan pas, što se posebno odnosi na mužjaka. Dužina leđa treba biti jednaka visini grebena. Kod mužjaka dužina može prelaziti ne više od 5%, kod ženki ne više od 10%, u odnosu na visinu grebena.

Narav:
U osnovi doberman je prijateljske naravi, vrlo privržen obitelji i prijatelj dece. Poželjno je da bude srednje izraženog temperamenta i srednje oštrine, srednjeg stupnja razdražljivosti. Pri dobrom vođenju, želja za radom dolazi do izražaja.

GLAVA

Gornji dio:
Snažan, odgovara građi tijela. Promatrano odozgora, odgovara tupom klinu.
Gledano sprijeda i sa strane linije izgledaju ravne, ne lome se prema ušima. Nadočni lukovi su dobro razvijeni, ali nisu istaknuti naprijed. Čeona brazda je vidljiva. Zatiljna kost ne treba biti istaknuta. Od naprijed i odozgora promatrano, bočne linije glave ne smiju biti izbočene. Bočna laka zaobljenost gornje vilice i jagodične kosti moraju biti u harmoniji, u odnosu na cjelokupnu glavu. Muskulatura glave je snažno razvijena i priljubljena uz kosti.

Stop:
Minimalan, ali prepoznatljiv (vidno postoji).

LIČNI DIO

Nos:
Nosna gljiva je dobro građena, više široka nego okrugla, s velikim otvorima, bez ukupnog isturanja naprijed. Kod crnih pasa je crna, kod smeđih ima nešto svjetliji ton.

Vilica:
Njuška mora biti u dobroj proporciji prema lubanjskom dijelu i mora biti dobro razvijena. Vilica je duboka, usni otvor treba biti širok i dopirati do kutnjaka. Dobra širina vilice mora biti izražena i u području gornjih i donjih očnjaka.

Usne:
Trebaju prilijegati čvrsto i ravno na vilice i činiti jasan spoj s usnim otvorom. Tamno su pigmentirane, kod smeđih pasa ton je nešto svjetliji.

Zubalo:
Snažno, i gornja i donja vilica su široke. Zubalo je škarasto, 42 zuba, normalne veličine.

Oči:
Srednje velike, tamne, ovalne. Kod smeđih pasa dozvoljen je nešto svjetliji ton. Očni kapci dobro naliježu. Rub očnog kapka odlakan (trepavice).

Uši:
Visoko usađene, na gore nošene, kupirane tako da im je veličina proporcionalna u odnosu na dužinu glave. U zemljama gdje je kupiranje zabranjeno, nekupirane uši se jednako vrednuju s kupiranim ušima. Poželjno je da su srednje veličine i da svojim prednjim rubom naliježu na obraze.

Vrat:
Dobre dužine u odnosu na glavu i tijelo, suh i mišićav. Uzdiže se od grudnog koša i lopatica, dopadljivo je savijen, uspravno nošen i ponosnog držanja.

TIJELO

Greben:
Posebno kod mužjaka treba biti izražen u visinu i dužinu, i pri tome leđnu liniju u odnosu na sapi čini uzdignutom.

Leđa:
Kratka su i čvrsta. Leđa i slabine su široka i mišićava. Ženka može biti nešto duža u slabinskom dijelu, pošto je potreban prostor za plodove.

Sapi:
Pružaju se od križne kosti u pravcu korijena repa, s jedva vidljivim padom, ali i pored toga su dobro zaobljene, nisu ni ravne ni napadno padajuće (nisu strme). Dobre su dužine i s dobrom muskulaturom.

Grudni koš:
Dužina i dubina grudnog koša moraju biti u pravilnom odnosu prema dužini leđa. Pri tome dubina s lako zaobljenim rebrima iznosi polovinu visine grebena.
Grudi imaju dobru širinu i posebno naprijed istaknuto predprsje (osnova mu je prsna kost s pripadajućom muskulaturom).

Linija trbuha:
Od kraja grudne kosti do zdjelice trbuh je uvučen.

Rep:
Visoko usađen i kratko kupiran, pri čemu trebaju ostati dva kralješka.

Testisi:
Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena i u mošnje spuštena testisa.

Prednje Noge:
Promatrano sa svih strana stoje gotovo ravno, odnosno okomito na tlo i snažno su razvijene.

Lopatice:
Leže čvrsto uz grudni koš, s dobro razvijenim mišićima, s obje strane grebena. Lopatica na gore prelazi iznad trnastih nastavaka grudnog dijela kralježnice. Po mogućnosti koso postavljena i unazad pod uglom od oko 50 stupnjeva.

Nadlaktice:
Dobre dužine, mišićave, kut prema lopatici je 105-110 stupnjeva.

Laktovi:
Dobro priliježući, nisu iskrenuti ni prema vani, ni unutra.

Podlaktice:
Snažne i ravne, dobro mišićave. Dužina u harmoničnom odnosu prema tijelu.

Šaplje:
Snažno.

Došaplje:
Snažne kosti, od naprijed gledano ravno, promatrano sa strane iskošeno je najviše 10 stupnjeva.

Šape:
Kratke i zatvorene. Prsti zaobljeni na gore (mačja šapa). Nokti su kratki i crni.

Zadnje noge:
Otpozada promatrano, doberman ima izraženu široku i zaobljenu muskulaturu sapi i zdjelice. Pružajuća muskulatura od zdjelice ka natkoljenici i potkoljenici ima dobru širinu na natkoljenici, u regiji koljena i potkoljenici. Snažne zadnje noge su ravne i paralelne.

Natkoljenice:
Dobre dubine i širine, sa snažnom muskulaturom. Dobar kut kuka. Kut prema horizontali iznosi 80-85 stupnjeva.

Koljena:
Snažna, sačinjena je od natkoljenice, čašice i potkoljenice. Koljeni kut je oko 130 stupnjeva.

Potkoljenice:
Srednje dužine, u harmoničnom odnosu s ukupnom dužinom zadnje noge.

Skočni zglob:
Srednje snage, paralelan. Potkoljenične kosti susreću se s kostima došaplja. Kut skočnog zgloba je oko 140 stupnjeva.

Došaplje:
Kratko i stoji normalno u odnosu na podlogu.

Šape:
Kao i kod prednjih, prsti su kratki, zasvođeni i zatvoreni. Nokti su crni i kratki.

Kretanje:
Kao što je kretanje značajno za upotrebnu vrijednost, također je od izuzetnog značaja za eksterijer. Korak je elastičan, gibak, slobodan i osvajajući. Prednje noge idu što je moguće više naprijed. Zadnje noge su široko postavljene, elastično prenose snagu potiska. Prednja noga s jedne i zadnja noga s druge strane istovremeno se pomiču unaprijed. Dobra čvrstina leđa, nogu i zglobova.

Koža:
Svuda dobro priliježe i dobro je pigmentirana.

Dlaka:
Kratka, oštra i gusta. Priliježe čvrsto, ravna je i ravnomjerno raspoređena po cijelom tijelu. Poddlaka nije dozvoljena.

Boja:
Crna ili tamno smeđa s hrđavo crvenim, oštro ograničenim i čistim paležom. Palež se nalazi na vilicama, kao mrlje na obrazima i nadočnjacima, na grlu, dvije mrlje na grudima, na došaplju i šapama, na unutrašnjim stranama bedara, oko anusa i sjednih kostiju.

Veličina:
Visina grebena mužjaka je 68-72 cm, ženki 63-68 cm. Poželjna je srednja visina. Težina mužjaka je 40-45 kg, a ženke 32-35 kg.

Greške
Opći izgled: Nedovoljno izražene osobine spola. Nedostatak supstance; lagan, težak, visokonog, teške kosti.
Glava: Prejaka, preuska, prekratka, preduga, previše ili premalo izražen stop, prejaka čeona brazda, slaba donja vilica, okrugle ili bademaste oči, svijetle oči, prejaki obrazi, nepriliježuće usne, otvorene ili previše duboke oči, previsoko ili prenisko usađene uši, otvoren kut usana (žvale).
Vrat: Nešto kraći, prekratak, višak kože na grlu, podbradak, jelenji vrat, predug (neharmoničan).
Tijelo: Nedovoljno čvrsta leđa, padajuće sapi, ulegnuta, sedlasta leđa, šaranasta leđa, premalo ili previše zaobljena rebra, nedovoljna dubina grudi kao i prevelika širina, preduga leđa, nedostatak predgrudi, previsoko ili prenisko usađen rep, nedovoljno ili previše uvučen trbuh.
Noge: Otvoreni ili zatvoreni kutevi prednjih ili zadnjih nogu, labavi laktovi, od standarda odstupajuće bedre, položaj kostiju i zglobova, uski ili široki prsti. Kravlji, bačvast, uski stav zadnjih nogu, otvorene ili meke šape, zakržljali prsti, svijetli nokti.
Odlakanost: Presvijetli, nešto ograničeni, nečisti paleži, pretamna maska, velika crna mrlja na nogama, gotovo nevidljiva ili prevelika oznaka na grudima. Duga, meka i dlaka bez sjaja. Valovitta dlaka, kao i nedovoljno odlakana mjesta i neodlakana mjesta. Veće kovrče dlake, posebno na tijelu, vidljiva podlaka.
Narav: Nedostajuća sigurnost, prevelika temperamentnost, preoštar, agresivan, premala ili prevelika razdražljivost.
Veličina: Odstupajuća veličina od standarda do 2 cm je prihvatljiva.
Kretanje: Klimavo, sitan i nesiguran Hod.

Diskvalifikacijske mane:
Izraženo odstupanje od spolnih osobina.
Oči: Žute (grabljivičine), različito obojene oči.
Zubalo: Predgrizajuće, podgrizajuće ili kliještasto zubalo i nedostatak zuba.
Testisi: Nerazvijena dva testisa u mošnjama.
Odlakanost: Bijele oznake, izražena duga i valovita dlaka, izraženo svijetla dlaka, veća neodlakana mjesta.
Narav: Plašljivi, nervozni i preagresivni psi.
Veličina: Odstupanje više od 2 cm, na gore ili na dolje, od standardom propisane norme.


OSNOVNE OPĆE KARAKTERISTIKE DOBERMANA

TEMPERAMENT - od srednjeg ka visokom
HRABROST - u mirnoj situaciji - vrlo visoka
HRABROST - u borbenoj situaciji - vrlo visoka
POSLUŠNOST - srednje do visoka
ČVRSTINA - srednje do visoka
TJELESNA OTPORNOST - srednje do visoka
PSIHIČKA OTPORNOST - srednje do visoka
NE PLAŠI SE PUCNJA IZ PIŠTOLJA
HEDIGEROVA KRITIČKA DISTANCA - vrlo smanjena
OBRAMBENI IMPULS - vrlo visok
BORBENI IMPULS - visok ili vrlo visok
AGRESIVNOST - slaba
IMPULS ZA PRACENJE TRAGOVA - srednje visok, vrlo visok
IMPULS ZA TRAŽENJE - srednje visok do vrlo visok
IMPULS ZA DONOŠENJE - srednje visok
STRAŽARSKI IMPULS - nizak ili odsutan
LOVAČKE SPOSOBNOSTI - niske, odsutne
NEPOŽELJNE OSOBINE - nervoza, strah, nizak temperament, slaba konekcija sa vlasnikom




Savjet za kraj:




Nedajte se previše impresionirati ogromnim prsima i predprsjem! I to je van standarda; čista ljudska fikcija, a radno otežavajuća okolnost; preveliki prsni koš uopće nije poželjan, kao ni odveć izražena prsna kost koja nema nikakvu anatomsku vrijednost...
Ljepota dobermana je u njegovoj građi koja u ničemu nije pretjerana. Enormni prsni koševi i prejaka kutovanost nisu opisani u standardu kao vrline.

Kratak istorijat: Rotvajler pripada najstarijim rasama pasa. Njegovo poreklo proteže se do vremena Rimljana. U to doba držan je kao pas čuvar i kao terač stoke. Psi su prešli Alpe čuvajući ljude i terajući stoku. U regionu grada Rottweil (Rotvajl), ovi psi susreli su se sa domaćim psima. Došlo je do mešanja pasa. Osnovni zadatak rotvajlera bio je da tera i čuva velika stada krava, kao i odbrana svojih gospodara i njihovog vlasništva. Po starom nemačkom gradu Rotvajlu ovaj pas dobio je ime - Rotvajlerski mesarski pas. Mesari su gajili ove pse samo na osnovu uspeha pri upotrebi. Tako je nastao preteča psa čuvara i psa za teranje stoke koji je upotrebljavan i kao pas za vuču. Kada su početkom 20. veka traženi psi za policijsku službu, isprobani su i rotvajleri. Veoma brzo se pokazalo da je pas prikladan za policijsku službu. Zvanično je 1910. godine priznat kao policijski pas.
Uzgoj rotvajlera teži psu punom snage, crnom sa crveno braon, jasno ograničenim oznakama, koji kod snažne ukupne pojave ne sme izgubiti plemenitost, i pripada radnim psima, psima za pratnju i zaštitu.


Narav
Rotvajler je jedan od najinteligentnijih pasa, zauzima zavidno 9. mesto na skali pseće inteligencije. Takođe ga odlikuje i velika hrabrost. Odličan je čuvar, a istovremeno i porodičan pas. Ume da bude veoma nepoverljiv i opasan po strance, kao i po druge pse. Prilično je imun na bol.
Zahteva dosta šetnje, prilično ga je lako dresirati, ne trpi zatvoren prostor i kada je vezan pati. Važna je socijalizacija i dresura dok je još štene, rado prihvata članove porodice i prijatelje, ali zahteva jasnu hijerarhiju i autoritativnog gazdu. Obzirom na njegovu snažnu i krupnu građu i sklonost ka prejedanju, treba voditi računa o kilaži
Životni vek: 10-13 godina
Opšti izgled: Rotvajler je srednje veliki - veliki, snažni pas ni zdepast ni lak, ni visokih nogu ni hrtast. Njegova u pravilnim odnosima stojeća, zbijena i snažna figura pokazuje veliku snagu, okretnost i izdržljivost.
Proporcije: Dužina tela merena od grudne kosti do sedne kvrge treba najviše do 15% da prevazilazi visinu grebena.
Karakter: Od prijateljske i mirne osnove, ljubitelj dece, on je veoma veran, poslušan, vodljiv i radostan pri radu. Njegova pojava odaje samopostojanost, njegovo držanje je samouvereno, čvrstih nerava i neustrašivo. Reaguje sa visokom pažnjom prema okolini.
Glava
Lobanja: Srednje dužine, široka između ušiju, u čeonoj liniji gledano sa svih strana umerene zasvođena. Potiljna kost dobro razvijena bez jakog isticanja.
Stop: Izražen.
Nos: Nosnik prav sa širokim korenom. Nosna pečurka dobro oformljena, više široka nego okrugla, sa srazmerno velikim otvorima, uvek crne boje.
Usne: Crne, čvrsto priležuće, zatvoren ugao usana, zubno meso po mogućnosti tamno.
Vilice: Snažne, široka gornja i donja vilica.
Obrazi: Jagodična kost izražena.
Zubalo: Jako i potpuno (42 zuba). Gornji sekutići makazasto prelaze preko onih iz donje vilice.
Oči: Srednje veličine, bademaste, tamno smeđe do crne boje sa dobro priležućim kapcima.
Uši: Srednje veličine, viseće, trouglaste, daleko jedno od drugog postavljene, visoko usađene proširujući prividno gornji deo glave prema napred. Uši dobro priležu uz glavu.
Vrat: Snažan, umereno dug, dobro mišićav sa lako zaobljenom gornjom linijom, suv, bez fanona ili opuštene kože.
Telo
Leđa: Prava, snažna, kršna. Krsta kratka, snažna i duboka.
Sapi: Široke, srednje dužine, blago zaobljene, ni prave, a ipak ni jako strme.
Grudni koš: Prostran, širok i dubok (oko 50% visine grebena), sa dobro razvijenim predprsjem i dobro zaobljenim rebrima.
Trbuh: Slabine nisu podignute.
Rep: Kratko kupiran pri čemu su ostala jedan do dva repna pršljena.
Ekstremiteti
Prednje noge: Prednje noge su gledano od napred prave i nisu usko postavljene. Podlaktica je gledano sa strane ravna. Ugao lopatice prema horizontali je oko 45 stepeni.
Lopatica: Dobro postavljena.
Nadlaktica: Dobro prileže uz telo.
Podlaktica: Snažna i mišićava.
Došaplje: Lako opruženo, snažno, ne strmo.
Šape: Okrugle, dobro zatvorene i zaobljene. Tabani tvrdi, nokti kratki, crni i jaki.
Zadnje noge: Gledano od pozadi zadnje noge su prave, nisu usko postavljene. U slobodnom stavu butna kost sa karlicom, butna kost potkolenicom i potkolenica sa došapljem grade tup ugao.
Butina: Umereno duga i široka, snažna, mišićava.
Potkolenica: Duga, snažna i široka, mišićava. Snažan prelaz u čvrst skočni zglob koji je dobro uglovan, nije strm.
Šape: Nešto duže od prednjih, isto tako dobro zatvorene, zaobljene sa snažnim prstima, bez zaperaka.
Kretanje: Rotvajler je kasač. Leđa ostaju čvrsta i relativno mirna. Kretanje je harmonično, sigurno, puno snage i slobodno uz dobar korak.
Koža: Svuda je napeta. Kod visoke pažnje koža može na čelu praviti lake nabore.
Dlaka: Sastoji se od pokrovne dlake i podlake. Pokrovna dlaka je oštra, srednje dužine, gruba, gusta i čvrsto priležuća. Podlaka ne srne da izlazi kroz pokrovnu dlaku. Na zadnjim nogama dlaka je nešto duža.
Boja: Crna sa dobro ograničenim oznakama (boje plamena), crveno braon obojeni obrazi, njuška, donja strana vrata, prsa, noge, kao i iznad očiju i ispod repa.
Veličina:
Visina grebena mužjaka: 61-68 cm
61-62 cm - mali
63-64 cm - srednje veliki
65-66 cm - poželjna visina
67-68 cm - veliki
Masa: 50 kg.
Visina grebena ženke: 56-63 cm
56-57 cm - mala
58-59 cm - srednje velika
60-61 cm - poželjna visina
62-63 cm - vrlo velika
Masa: 42 kg.
Mane
Opšti izgled: Lagan, hrtast, visokonog, slabe kosti i mišići.
Glava: Glava lovačkog psa, uska, laka, kratka, duga, zdepasta, ravno čelo (nepostojeći ili nedovoljan stop).
Njuška: Duga ili špicasta vilica, ovnujski ili rascepljen nos, oboren ili ulegao nosnik, svetla ili tačkasta nosna pečurka.
Usne: Otvorene, rože boje ili flekave, otvoren ugao usana.
Vilice: Uska donja vilica.
Obrazi: Jako izraženi.
Zubalo: Klještasto.
Uši: Loše usađene, teške, duge, mlitave, unazad preklopljene, kao i odstojeće i nesimetrično nošene.
Oči: Svetle, otvorene, duboko isađene, buljave kao i okrugle.
Vrat: Dug, tanak, slabo mičićav, fanon, podgušnjak.
Telo: Dugo, kratko, usko.
Grudni koš: Ravna rebra, bačvaste grudi, uske grudi.
Leđa: Duga, slaba, ulegnuta, šaranasta.
Sapi: Strme, prekratke, isuviše ravne ili preduge.
Rep: Visoko ili nisko usađen.
Prednje noge: Uske ili ako nisu prave. Strma plećka, suviše tesni ili slabo povezani laktovi, preduga, prekratka ili strma nadlaktica. Meko ili strmo došaplje. Raširene šape, ravni ili suviše zbijeni prsti, zakržljali prsti, svetli nokti.
Zadnje noge: Ravne butine, uske pete, kravlji ili bačvast stav, usko ili predaleko uglovani zglobovi. Zaperci.
Koža: Naborana koža na glavi.
Dlaka: Mekana, prekratka ili preduga talasasta, nedostatak podlake.
Boja: Neodređene boje, nejasno ograničene i nečiste oznake.
Diskvalifikacione mane
Opšte: Ženstvenost mužjaka i obratno.
Držanje: Strašljivost, nedruželjubivost, malodušnost, strah od pucnja, nepoverljivo nervozna jedinka.
Oči: Ektopijum, entropijum, žute oči, raznobojne oči.
Zubalo: Predgrizač, podgrizač, nedostatak zuba.
Testisi: Monorhid ili kriptohrhid, oba testisa moraju biti normalno razvijena i spuštena u skrotum.
Dlaka: Izražena dugodlakost ili valovitost.
Boja: Psi koji nemaju propisanu boju, bele fleke.

Njemački ovčar rođen je 22 aprila 1899g., kada je u Karlsruheu organizirana prva izložba posvećena ovoj rasi. Prikazano je samo nekoliko pasa. Zvali su ih Deutche Schäferbund. Iako je moderni njemački ovčar rođen prije stotinjak godina, njegovi korjeni sežu mnogo dalje u prošlost, a često o njegovom nastanku kruže i legende. Tako je prema jednoj od njih njemački ovčar nastao križanjem psa i vuka. Zapravo njemački ovčar potječe od CANIS LUPUS FAMILIARIS koji je obitavao u brončano doba prije 6000-7000 godina.
Zvijezda njemačkih ovčara počela je sjati punim sjajem kada se za uzgoj zainteresirao konjički kapetan MAX VON STEPHANITZ. Nakon razrješenja od vojničke dužnosti kupio je farmu i posvetio se uzgoju njemačkih pasa koji su se već mogli viđati po lokalnim izložbama, ali im osobine nisu bile dobro definirane, te su se tada izgledom razlikovali. To se nije sviđalo Von Stephanzu, pa je odlučio stvoriti standardiziranu njemačku pasminu. Sa nekolicinom svojih prijatelja krenuo je u potragu za psima koji su se tada nalazili najvećim djelom u rukama pastira.
Von Stephanitza je u uzgoju vodila ideja stvaranja psa čija bi najvažnija osobina trebala biti dobra narav, te korisnost. Lijepota podređena ovim osobinama jer za Stephanitza i najlijepši pas bez postojane naravi i inteligencije ne može biti pravi čovijekov pratilac i prijatelj. Želio je snažnog, pouzdanog i hrabrog psa. Odlučio se za izgled što sličniji vuku, koji je u ono doba bio omiljen.
U Karlsruheu 22.04.1899. na izložbi pasa pažnju Von Stephanitza privukao je pas srednje veličine, sivo-žute boje, nalik vuku. Pas se zvao Hector v. Linksrhein. Stephanitz ga je otkupio i preimenovao u Horand v. Grafrath te ga upisao u rodovnu knjigu pod rednim brojem S.Z.1.




OPĆI IZGLED:
Njemački ovčar je pas srednje veličine koja u grebenu iznosi od 60-65 cm., a za ženke 55-60 cm. Odstupanja iznad i ispod ove visine umanjuju radnu i uzgojnu vrijednost. Tijelo je nešto izduženijeg oblika, snažno i mišićavo. Oznake spola moraju biti očite tj. Snaga i muževnost pasa i ženstvenost kuje.
GLAVA:
Glava je srednje veličine, srazmjerna trupu (oko 40% visine psa). Lubanjski dio iznosi 50% ukupne dužine glave.
ZUBALO:
Zdravo, snažno, škarastog ugriza.
UŠI:
Srednje veličine, visoko postavljene, uspravno nošene, u bazi šire, okrenute prema naprijed. Diskvalificiraju se psi saodsječenim i oborenim ušima. Štencima uši ponekad vise do 6 mjeseci starosti.
NOS:
Dobro pigmentiran.
VRAT:
Snažan sa dobro razvijenim mišićima, sredjne dužine bez suvišne kože.
TRUP:
Snažan sa dobro razvijenim mišićima. Dužina je nešto veća od visine i kreće se u omjeru cca. 10:9.
Leđa su ravna, snažna i čvrsta. Sapi su lagano zakošene.
REP:
Kitnjastp četkast, dopire do skočnog zgloba. Ponekad je pri vrhu zavinut, mada to nije poželjno.
PREDNJE NOGE:
Lopatice su dugačke i koso postavljene. Nadlaktica se spaja sa lopaticom pod gotovo pravim kutem i mora biti obložena kao i lopatica snažnim mišićima.
ZADNJE NOGE:
Butine su široke sa snažnim mišićima. Bedrena kost je duga i sa strane gledana, koso postavljena prema potkoljenici i odgovarajuće dužine.

Srednjeazijski ovcar se formirao pre 4 hiljade godina kao cuvarska i pastirska rasa pasa. Psi su se koristili za cuvanje stada ovaca od vukova i drugih grabljivica, a i za odbranu karavana od napada. Sve do XX veka rasa je ispunjavala svoju svrhu.






Svoj naziv ova drevnja pasmina je dobila pre nekoliko decenija. Prethodno rasa je bila poznata pod imenom "turkmenski ovcar". Naziv "Srednjeazijski ovcar" po prvi put se srece 1935. godine, a poznati ruski kinolog A.P.Mazover skrece paznju na to, da naziv "turkmenski ovcar" nije odgovarajuci. Ipak ni naziv "Srednjeazijski ovcar" nije najuspesniji, jer pojam "Srednja Azija" (u prevodu - Centralna Azija) postoji samo u ruskom jeziku, a ni naziv "ovcar" ne odgovara sustini rase. To nije pas koji trci za stadom i okuplja ga, to je pas - cuvar stada, branioc od vukova i ostalih grabljivica.

Geografski region formiranja rase su teritorije azijatskog kontinenta od Kaspijskog mora na zapadu do savremene granice Rusije sa Kinom na istoku, juznije od Uralskih planina. Drevni naziv tog regiona je Turan, kasnije - Turkestan, jos kasnije - Centralna Azija ("Srednja Azija" po ruskoj terminologiji). Region Centralne Azije je ogroman, ukljucuje Turkmenistan, Uzbekistan, Tadjzikistan, Kazahstan, Kirgizstan, Prikaspijske i Altajske stepe. Osim toga primerci ove rase se srecu u Iranu, na severu Pakistana, Indije, Afganistana.
Srednjeazijski ovcar je tipicna rasa "narodne selekcije" - rase, koju stvarao narod. Svaka rasa narodne selekcije sastoji se od nekoliko populacija razlicitog eksterijera i temperamenta. Sve te populacije su se formirali stolecima uz zestoku prirodnu i narodnu selekciju - odstranivanje nepozeljnih jedinki od strane coveka, uz veoma teske i surove prirodne uslove, u kojima opstajali samo najbolji i najprilagodjeniji pretstavnici rase. Tokom vekova sve ove populacije nikada nisu bile potpuno izolovane. Zato nije opravdano sada "vestacki" izdvajati populacije po republikama i nemoguce je govoriti o nekim uzbekskim, tadjziksim, turkmenskim psima. Centralna Azija je jedini istorijski kotao, gde sto godina - nije vreme, a sto kilometara - nije rastojanje.

Areal prirodnog raspostranjenja srednjeazijskog ovcara je veoma sirok. Rasa je veoma funkcionalna, ali eksterjerno nije ujednacena - raznovrsni prirodni uslovi Srednje Azije prouzrokovali neujednacenost tipova unutar ove rase. Tradiciono se smatra, da se najbolja populacija nalazi na teritoriji Turkmenije. Turkmeni zovu ove pse "alabaj" ("ala" - saren, "baj" - bogat). Najbolji turkmenski psi su snaznog i grubog tipa konstitucije sa kratkom ili srednje duzine gustom i grubom dlakom.

Veliki broj tih pasa se nalazi i u Tadjzikistanu, gde u brdovitim predelima Pamira psi imaju nesto limfaticniju gradju, naboraniju kozu i duzu dlaku. U stepama ima i lakse gradjenih pasa.

U Uzbekistanu je siroko razvijeno stocarstvo, i za cuvanje ovaca koristi se dovoljno veliki broj srednjeazijskih ovcara. Na jugu i jugo-zapadu Uzbekistana vecina pasa je slicna turkmenskim, cak se i ne razlikuje od njih. Ka severu, gde stocarstvo nije toliko razvijeno, broj pasa opada.
U Kazahstanu i Kirgiziji populacija ne predstavlja jednorodnu masu i u celini je manje tipicna. Na jugu Kazahstana postoje SAO zadovoljavajuceg kvaliteta, ali ka severu se mesaju sa domacim psima i dobijaju hrtasti izgled. U Kirgiziji najbolji psi se nalaze u jugo-zapadnim reonima. Na teritoriji Kirgizije i Kazahstana postoji velika kolicina mesanaca, dobijenih ukrstanjem sa lokalnim psima.

U principu, svaka od tih populacija mogla bi dati pocetak samostalnoj pasmini, vec imamo takvi primere u istoriji kinologiji (recimo, belgijski ovcari). Takvu mogucnost svojevremeno je imala i rasa SAO, ali iz razlicitih razloga to se nije desilo. Vratiti taj momenat natrag je vec nemoguce. U formiranju danasnjeg srednjeazijskog ovcara su ucestvovali psi iz svih regiona Centralne Azije. Taj proces se nastavlja i danas. I kad neko pokusava da propagira samo azijate sa "planina Tadjzikistana" ili "alabaje iz peskova Turkmenistana" kao najpozeljnije u rasi - najcesce se radi o reklami, upucenoj naivnim kupcima. Sada je vec nemoguce je izdvojiti jedinstven tip azijata i kao takav ga promovisati. Zato je i interesantna ova rasa, sto jos uvek nije kalupirana i ogranicena cvrstim okvirom standarda.

Veoma se razlikuje sudbina rase u mestima tradicionalog uzgoja i centrima kulturne selekcije.

Region Centralne Azije je neverovatno raznoobrazan po klimatskim i reljefnim uslovima: pescane pustinje, kamenite pustinje, polupustinje… Reljefi se menjaju na malim povrsinama, ili se protezu na stotine kilometara. Svuda je nedostatak vode. Klima - kontinentalna, zime su veoma hladne, a leta su neverovatno vruca. Naprimer, u Kazahstanu zimi - 30 stepeni po C je normalna pojava, a leto sa 45-50 stepeni je uobicajena stvar. U takvim uslovima zive i rade vec mnogo stotina godina srednjeazijski ovcari. Prilagodljivi su ka nagloj promeni vremena, odlicno podnose mraz i vrucinu. Osim toga, u takvim uslovima psi dobijaju veoma oskudnu hranu, vecinom koju moraju da obezbede sami - sitne zivotinje, glodare, pa cak i insekti.

Psi se stalno nalaze pored stada ovaca, prate njih i cuvaju kod dalnjih selenja sa zimskog na letnji pasnjak. Psi pored stada borave slobodni, danonocno ga cuvaju od grabljivica. Stenci odrastaju uz stado i odrasle pse. Uobicajeno pored jednog stada se nalazi copor pasa : stariji muzjak - vodja copora (to moze biti i zenka), nekoliko zenki, par mladih muzjaka i stenci. Veliki deo stenadi ne prezivi, a parenje pasa se odvija tako, sto kuju upari najaci muzjak u coporu. Tako da cesto pored svakog stada, koja su dosta izolovana, formira se jedna zatvorena populacija pasa.

Selekcija, koja se vrsi od strane coveka (cobanina), usmerena je u glavnom u radni kvalitet. Biraju se najkrupniji muzjaci, koji su se pokazali kao borci sa vukovima, hrabri i ostri cuvari i pobednici u borbama pasa. Borbe su deo obicaja naroda Centralne Azije i cesto se odrzavaju u vreme praznika. I dan danas u zemljama Azije izlozbe pasa se ne odrzavaju, vec se prave tradicionalne borbe pasa, na kojima se vrsi izbor najacih i najbolje gradjenih pasa.

Iz davnina ide i obicaj kupiranja usiju i repova kod azijata. Obelezavanje cuvarskih pasa i briga o njima na taj nacin ima za cilj da ukloni osetljiva mesta sa tela psa.

U zadnje vreme, jos i za vreme Sovjetskog Saveza, zivot naroda Centralne Azije je pretrpeo privredno-kulturne promene. Stocarstvo je bilo prebacivano na intenzivne tehnologije, pretnja od vukova u nekim mestima je znatno smanjena. Sve to je izazvalo opadanje brojnosti srednjeazijskih ovcara i njihovu zamenu drugim rasama pasa. Pojavljivanje pasa drugih rasa dovelo do neizbeznog ukrstanja, jer u Aziji nije uobicajeno vezivanje pasa, tako da uglavnom zenke za vreme teranja same pronalaze partnere.

Zadnjih decenija imalo je mesto i namerno ukrstanje. Porastao je standard zitelja Centralne Azije, a situiran covek vise se ne bavi stocarstvom, vec mu je potrebam pas cuvar ili pas za razonodu. Tako da ako cuvarska sluzba nikako ne utice na rasne osobine ove pasmine, to sve veca popularnost borbi pasa dosta utice na rasu. Borbeni psi se uglavnom regrutuju od pasa pastiraca, uzimaju se najkrupnije i najteze jedinke. Tako ide negativna selekcija izmedju pasa pastiraca - smanjenje dimenzija, olaksanje kostura i dr. Osim toga, populacija boraca se popunjava i ukrstavanim jedinkama - cistorkvne azijski ovcari se mesaju sa svim mogucim rasama, u cilju dobijanja borbenih sampiona.

Sudbina srednjeazijskog ovcara u Rusiji veoma je interesantna. Prvi azijati su bili uvezeni iz mesta svog iskonskog stanovanja krajem 30-tih godina XX veka. Oni su pokazali veoma dobre radne osobine ne samo kao psi cuvari, vec i kao psi tragaci, ali nisu se odomacili kao radni psi, jer specificnost ove rase zahtevala je od vodica visoku strucnost. Ipak sa SAO je poceo selekcioni rad, bio je napravljen standard rase. Do kraja 80-tih godina SAO je bila retka autohtona rasa u Rusiji. Uglavnom vecina tih pasa bila je ujedinjena u klubovima radne kinologije DOSAAF, a bilo ih je i u nekolicini drzavnih i vojnih odgajivacnica.

Drustveno-ekonomske promene u Rusiji pocetkom 90-tih godina dali su novi zivot ovoj drevnjoj pasmini. Konacno je bilo upotrebljeno jedno od glavnih kvaliteta srednjeazijskog ovcara - cuvarske osobine. Ova rasa je bila stvorena i kultivisana pre svega kao zastitnik imovine svojih vlasnika. A dimenzije, upornost, neumornost dozvoljavaju azijatu da ispunjava svoje obaveze na najbolji nacin. Kao rezultat, brojnost ove rase u Rusiji rasla je neverovatnim tempom - krajem XX veka za godinu dana se registrovalo vise od 6 000 stenaca, i to samo u RKF. Danas je Rusija opste priznat svetski lider u rasi, ona je autor medjunarodnog standarda pasmine.

Cane Corso Standard







Srednje-veliki molos, jednobojan, compaktan, snažnog skeleta, mišićav i atletski građen, kreće se sa primetnom lakoćom. Glava je masivna, dostojanstvenog i ponosnog izraza. Selekcija se odvijala paralelno sa (napuljskim) mastifom, ali potiče od lakših predaka ali je zadržao originalni oblik. Oduvek je bio čuvar imanja i lovac na opasnu divljač, kao što je divlja svinja. Potiče iz centralnih i južnih delova Italije gde je korišćen kao gonič stoke za krave i svinje koje su odgajane u divljini. Takođe je čuvao putnike i kočije od drumskih razbojnika. Ime je ono po kojem je oduvek bio poznat na jugu, ima isti koren kao “corsiero” (courser) srednjevekovni ratni konj; možda je ime izvedeno iz latinskog “cohors” (cortyard/dvorište, bodyguard/čuvar, telohranitelj). Zbog promena u okruženju, Courser je bio blizu istrebljenja. Nekoliko entuzijasta je iniciralo njegovo ponovno oživljavanje koje je danas završeno. Moderni zadaci rase su čuvanje, odbrana ljudi i njihovog vlasništva. Prilagodljiv i hrabar radnik, poslovično odan, na oprezu i spreman da reaguje, u stanju da podnese teške uslove i situacije zahvaljujući svojoj uravnoteženosti. Jake građe, ali ne bez elegancije. Pravougaonog profila, nikako ne sme podsećati na Napuljskog Mastifa. Koža mu je uz telo i ne formira nabore.

Kratak istorijat
Njegov direktni predak je Canis Pugnax (stari rimski molos), od kojeg je lakša verzija korišćena za lov velikih divljih životinja i kao pojačanje u bitkama. Godinama je bio vredni pratilac naroda u Italiji. Bio je korišćen kao čuvar imanja, stoke, lični zaštitnik i lovac. U prošlosti je ova rasa bila zastupljena širom Italije o čemu svedoči brojna ikonografija i istoriografija. U skorijoj prošlosti posebno je očuvan u oblastima Južne Italije, naročito Puglia, Lucania i Sannio. Ime mu je izvedeno iz latinskog “Cohors” što znači “Čuvar”, “Zaštitnik”.

Opšti izgled
Srednje velik pas, jake građe ali elegantan, dugih i moćnih mišića, veoma izraženih, odaje snagu, agilnost i izdržljivost. Opšti oblik je mezomorfan – takav da je dužina veća nego visina u grebenu, harmoničan u smislu oblika i neharmoničan u smislu profila.

Važne proporcije
Dužina tela je oko 11% veća od visine u grebenu. Ukupna dužina glave dostiže 36% visine u grebenu. Dužina njuške je 34% od dužine glave. Visina grudnog koša je 50% visine u grebenu i jednaka je visini laktova.

Ponašanje i temperament
Inteligentan, aktivan i uravnotežen, čuvar i zaštitnik bez konkurencije. Spreman da uči i vezan za vlasinka, voli decu i porodicu. Ukoliko je neophodno, postaje hrabri zaštitnik ljudi, kuće i imovine. Lako se obučava.

Glava
Brahicefalna (Brachycephalic) tj. široka i kratka. Ukupna dužina dostiže 36% visine u grebenu. Bizigomatska širina (Bizygomatic) tj. širina glave u visini jagodičnih kostiju, koja je jednaka dužini lobanje, predstavlja više od polovine ukupne visine glave i dostiže 66%. Gornje linije lobanje i njuške su blago konvergentne. Obim glave, meren u visini jagodičnih kostiju je više nego dvostruko veći od dužine glave, čak i kod ženki. Glava je blago oblikovana jagodičnim lukovima izbačenim napolje. Koža je jaka i pričvršćena za tkiva ispod, mekana i zategnuta.

Lobanjski deo
Lobanja
Gledano frontalno izgleda široko i blago zakrivljeno, gledano sa strane čini nepravilnu krivu koja, naglašena u podregionu čela, postaje ravna duž sagitalnog lobanjskog grebena (prim.prev.) (sagittal crest, koštana izraslina koja se pruža duž srednje linije lobanje, sa gornje strane). Gledano odozgo, izgleda kvadratično zbog pružanja jagodičnih lukova i moćnih mišića koji ih obuhvataju. Prednji, frontalni sinusi dobro razvijeni i pruženi napred, dubok naglašen stop i vidljiva središnja brazda. Ocipitalni (potiljačni) greben slabije razvijen. Očna udubljenja blago naglašena.

Stop
Vrlo naglašen zbog veoma razvijenih i ispupčenih frontalnih sinusa i istaknutih arkada.

Lični deo
Nos
U istoj liniji kao i nosnik. Gledan sa strane, ne sme prelaziti prednju vertikalnu liniju usana svojim prednjim krajem, već mora biti na istoj vertikalnoj liniji kao i prednji deo njuške. Mora da bude širok i obiman, ravan na vrhu, sa širokim nozdrvama, otvorenim i pokretnim, mokar i hladan. Pigmentacija je crna.

Njuška
Veoma široka i duboka. Dubina njuške mora biti skoro jednaka dužini, koja dostiže 34% ukupne dužine glave. Dubina njuške je više od 50% od dužine. Obzirom na paralelizam leve i desne strane njuške kao i na punoću i širinu cele vilice, prednja strana njuške je ravna i kvadratična. Nosnik ima pravolinijski profil i ravan je. Donja strana profila njuške je određena gornjim usnama, suborbitalna regina pokazuje vrlo malo udubljenje.

Usne
Prilično čvrste. Gledane sa prednje strane, gornje usne na mestu razdvajanja formiraju naopako “U” i, gledane sa strane vise umereno. Spoj je odmah vidljiv i uvek predstavlja najnižu tačku donje strane profila njuške. Pigmentacija je crna.

Vilice
Vrlo široka i debela, sa vrlo malim skraćenjem gornje vilice i lakim prognatizmom (predgrizom) kao posledicom. Grane donje vilice su vrlo jake i, gledano sa strane, prilično zakrivljene. Telo donje vilice je naglašeno napred i ističe veoma naglašenu bradu. Sekutići su čvrsto postavljeni na pravoj liniji.

Obrazi
Oblast viličnog mišića ispunjena i naglašena, ali ne prenaglašena.

Zubi
Beli, veliki i kompletni po rastu i broju. Donji sekutići prelaze samo neznatno (oko 5 mm) sekutiće gornje vilice, tako da se formira blagi predgriz.

Oči
Srednje veličine poređene sa veličinom psa, sub-frontalno (unutrašnji spoj kapaka je, posmatrano s fronta, postavljen niže od spoljnog spoja – prim. prev.) i dobro postavljene. Oči ovalne, spojeni kapci sa ivicama crne pigmentacije, beonjača ne sme biti vidljiva. Treći kapak dobro pigmentisan. Dužica što tamnija, prema boji dlake. Pogled inteligentan i oprezan.

Uši
Srednje veličine u odnosu na veličinu glave i veličinu psa; prekrivene kratkom dlakom, trouglastog oblika, sa šiljastim vrhom i sačinjene od debele hrskavice, visoko postavljene, znatno iznad jagodičnog luka, široke u dnu. Kada vise, priljubljene su uz obraze ne silazeći ka vratu. Prilično raširene i blago naglašene na spoju, postaju polu-podignute kada je pas na oprezu.Obično se seku u obliku jednakostraničnog trougla.

Vrat
Gornja linija
Blago zakrivljena

Dužina
Dužina iznosi 36% visine u grebenu, jednaka ukupnoj dužini glave.

Oblik
Ovalnog preseka, vrlo mišićav, sa naglašenim sastavom na potiljku. Obim, na sredini vrata, je oko 80% visine u grebenu. Harmonično spojen sa grebenom, ramenima i grudima, vrat stvara idealni ugao od 45° sa podlogom i prav ugao sa ramenom.

Koža
Donja strana vrata je praktično bez viška kože.

Telo
Kompaktno, jako i veoma mišićavo. Dužina je 11% veća od visine i grebenu, sa odstupanjem od ±1%.

Gornja linija
The back region is rectilinear with a slightly lombar convexity.

Greben
Jasno se uzdiže sa leđne linije preko visine zadnjeg dela. Visok je, dug i širok. Nagnut je i harmonično spaja vrat sa leđima.

Leđa
Vrlo široka, mišićava i lagano se uspinju od zadnjeg ka prednjem delu, strogo pravolinijski. Dužina je oko 32% visine u grebenu.

Slabine
Lumbalni deo mora biti kratak, širok i dobro povezan sa leđima i zadnjicom, vrlo mišićav, vrlo čvrst i, gledano sa strane, blago konveksan. Dužina je malo veća od širine i iznosi 20% visine u grebenu.

The lumbar region has to be short, wide, well joined to the backand to the back and to the rump, very muscular, very solid and, seen from the side, slightly convex. Its length, slightly higher than its width, is equal to 20% of the height at the withers.

Sapi
Duge, široke i prilično zaobljene zbog značajne veličine mišića. Dužina, merena od ivice kuka do ivice zadnjice iznosi 32% visine u grebenu. Prosečna širina jednaka je 23% visine u grebenu, nagib u odnosu na horizontalnu liniju je 28-30°. Nagib linije koja spaja ivicu kuka i koren repa u odnosu na horizontalnu liniju je 15-16°. Zbog toga su slabine blago nagnute

Grudi
Široke, dobro uspravljene i otvorene, sa dobro razvijenim mišićima. Širina je u tesnoj vezi sa širinom grudnog koša, dostiže 35% visine u grebenu, a grudna kost je u istoj visini kao i vrh ramena. Gledano sa strane, grudi su pružene prema napred između prednjih nogu i blago su konveksne.

Grudni koš (Toraks)
Mora biti dobro razvijen u sve tri dimenzije sa dugim, zakrivljenim i dobro postavljenim rebrima sa širokim međuprostorom. Četiri “lažna” rebra (vita rebra, nisu povezana sa grudnom kosti) su zakrivljena i slobodna. Grudni koš se pruža na dole do visine laktova i čini polovinu visine u grebenu. Širina, merena na pola visine, jednaka je 35% visine u grebenu i smanjuje se neznatno ka grudnoj kosti bez formiranja grebena/kreste/ispupčenja. Dubina (po ravni simetrije, od grudne kosti ka zadnjem delu) je jednaka 55% visine u grebenu. Obim je preko 35% visine u grebenu.

Donja linija i stomak
Deo oko grudne kosti je nagnut, dug, širom i, gledano sa strane, formira polukrug velikog prečnika, koji se kasnije meko uspinje ja abdomenu/stomaku. Stomačni deo nije ni šupalj ni opušten i gledan sa strane, podiže se od ivice grudne kosti prema preponama formirajući glatku krivu liniju. Šupljina sa strane nije naglašena.

Rep
Visoko usađen na liniji zadnjeg dela, debeo u korenu i ne mnogo zaoštren na vrhu. Opušten, ne prelazi mnogo preko skočnog zgloba. Kada nije u pokretu drži se nisko, inače, nošen horizontalno ili blago iznad linije leđa. Ne sme biti savijen da formira prsten i ne sme biti u vertikalnom položaju. Obično se amputira na četvrtom (4.) pršljenu.

Udovi
Prednje noge
Vertikalno postavljene, gledano s preda ili iz profila. Visina laktova iznosi 50% visine u grebenu. U dobrom odnosu sa veličinom psa. Jake i moćne.

Rame
Dugo, nagnuto, jako, opremljeno dugim, moćnim i jasno podeljenim mišićima, naslonjeno je na grudni koš, ali se slobodno kreće. Dužina, od vrha grebena do ivice ramena, jednaka je 30% visine u grebenu i nagnuto je u odnosu na horizontalnu liniju oko 48°/50°. U odnosu na ravan simetrije, ivice lopatica su blago iskrenute/nakrivljene.

Nadlaktica
Nešto duža od ramena, jaka, sa dobro razvijenim kostima i mišićima i kostima, dobro spojenih sa telom u njegovih gornje dve trećine (2/3), mereno od ivice ramena do vrha lakta ima dužinu jednaku 31-32% visine u grebenu i nagib nad horizontalnom linijom od 48°/50°. Longitudinalni (uzdužni) pravac je paralelan sa ravni simetrije tela. Ugao između ramena i kosti prednje noge iznosi negde između 106°-110°.

Laktovi
Dugi i ispupčeni, naslonjeni ali ne preblizu grudnog koša, prekriveni mekom kožom, moraju biti kao kosti prednje noge – dužinski pravac mora biti paralelan sa pretpostavljenom ravni simetrije psa. Vrh lakta se nalaz na liniji vertikalno spuštenoj od zadnjeg ugla lopatice ka podlozi.

Podlaktica
Savršeno je vertikalna, ovalnog preseka, sa nekoliko mišića posebno u gornjoj trećini, sa vrlo kompaktnom i jakom strukturom kosti. Njena dužina je 32-33% visine u grebenu. Obim, meren odmah ispod lakta, jednak je 39% visine u grebenu i ima naglašeno užljebljenje kubitalne vene.

Zglob podlaktice i došaplja
Gledan s preda, prati pravu liniju podlaktice; širok je, pokretan i debeo. Obim dostiže 26% visine u grebenu. Na gornjoj ivici, graškasta kost (pisiform – oblika graška) je jako usmerena unazad.

Došaplje
Dosta manje od podlaktice, vrlo jako, pokretno, elastično, blago povijeno, sa podlogom formira ugao 75°. Dužina ne sme biti veća od šestine visine u laktu prednjeg uda. Gledano s preda, prati verikalnu liniju podlaktice.

Prednje šape
Šapa je ovalnog oblika, vrlo zakrivljenih (zalučenih) i skupljenih prstiju – “mačje” šape. Pokretne i čvrste sa donje strane. Jakih noktiju, povijenih i pigmentisanih. Dobra pigmentacija je prisutna i kod jastučića.

Zadnje noge
Uspravno postavljene, gledano s preda ili iz profila. U dobroj proporciji sa veličinom psa, jake i moćne.

Butina
Duge i široke, sa istaknutim mišićima i naglašenim donjim kostima karlice. Dužina je preko 33% visine u grebenu, a širina nikad manje od 25% pomenute visine. Osa butne kosti, zakrivljena od vrha do dna i od nazad prema napred, ima nagib od 700 u odnosu na horizontalnu liniju i sa karličnom kosti (coxal bone) formira ugao koji je malo veći od pravog ugla.

Natkolenica
Duge, jake koštane i mišićne strukture i ima naglašene mišićne brazde. Dužina iznosi 32% visine u grebenu i nagib u odnosu na horizontalnu liniju je oko 50°.

Koleno
Ugao kolena je oko 120°. Pravac kolena je paralelan zamišljenoj ravni simetrije tela.

Skočni zglob
Širok, debeo, čist i sa vrlo naglašenom kosti. Ispupčena ivica skočnog zgloba jasno pokazuje nastavak nožne brazde. Udaljenost vrha skočnog zgloba od tabana (podloge) ne bi trebalo da bude preko 26% visine u grebenu. Pravac, u odnosu na zamišljenu ravan simetrije tela, je paralelan. Ugao skočnog zgloba je oko 140°.

Zadnje došaplje (Metatarsus)
Vrlo debeo, kratak, cilindričnog oblika i uvek vertikalan u odnosu na podlogu gledano sa strane ili od pozadi. Dužina je oko 15% visine u grebenu (bez stopala). Unutrašnja strana mora da postoji bez mamuze tj. petog prsta.

Zadnje šape
Imaju malo više ovalan oblik i malo manje zakrivljene prste nego prednje šape.

Pokret / kretanje
Dugi koraci, produženi/razmahnuti kas, neki koraci galopa, ali sa tendencijom ka razmahnutom kasu.

Koža
Prilično debela, ima potkožno vezivno tkivo i u skladu s tim svuda povezana sa tkivom ispod. Vrat je skoro bez fanona. Ne smeju postojati nabori. Pigment sluzokože je crn. Pigment tabana i noktiju mora biti taman.

Dlaka
Dlaka
Kratka dlaka ali ne mekana, staklaste teksture, svetlucava, složena, čvrsta, vrlo gusta sa tankim slojem koji postaje deblji tokom zime (ali nikad ne preraste dlaku koja ga prekriva). Prosečne dužine 2-2.5cm. Na grebenu, zadnjem delu, zadnjim ivicama butima i na repu dostiže 3 cm bez pramenova. Na njušci je dlaka vrlo kratka, naslonjena, glatka o ne prelazi više od 1-1,5 cm.

Boja
Crna, olovno siva, škriljac siva, svetlo siva, svetlo smeđa, jelen smeđa, tamno smeđa i sivo-smeđe-tigrasto (jasno razdvojene linije različitih nijansi smeđe i sive). Kod smeđih i sivo-smeđe-tigrastih postoji crna ili siva maska samo na njušci i ne bi trebalo da prelazi liniju očiju. Manje bele oblasti na grudima, vrhovima šapa i nosniku su dozvoljene.

Visina i težina
Visina u grebenu
Za mužjake od 64 do 68 centimetara. Za ženke od 60 do 64. Dozvoljeno odstupanje je ± 2 centimetra.

Težina
Mužjaci od 45 do 50 kg, odnos težina visina 0,71 kg/cm. Ženke od 40 do 45 kg, odnos težina/visina 0.68 kg/cm

Greške
Svako odstupanje od navedenih tačaka treba smatrati greškom a ozbiljnost greške treba posmatrati u tačnoj proporciji sa njenim stepenom i prostiranjem.

Eliminišuće greške
Glava
Naglašen paralelizam linija lobanje i njuške,
Veoma naznačena konvergencija linija lobanje i njuške,
Konvergentne strane njuške,
Makazast ugriz,
Prenaglašen i ometajući predgriz.
Nos
Delimična depigmentacija.

Rep
Formira prsten ili je nošen vertikalno.

Veličina
Prevelika ili premala jedinka.

Pokret
Kontinuirano šepanje.

Diskvalifikacione greške
Glava
Divergentne ose lobanje i njuške
Podgriz
Nosnik udubljen ili ispupčen (ovnujski)
Nos
Potpuna depigmentacija.

Oči
Parcijalna ili obostrana depigmentacija očnih kapaka
Staklast pogled
Obostrani strabizam
Polni organi
Potpuni nedostatak jednog testisa,
nedostatak jednog testisa u skrotumu i
nedovoljna razvijenost jednog ili oba testisa.
Rep
Bezrepost
Kratkorepost, stečena ili nasleđena
Dlaka
Poluduga,
Mekana
Talasasta
Boja
Sve boje koje nisu nabrojane
Prevelike bele oblasti
Napomena
Mužjaci treba da imaju dva naizgled normalna testisa spuštena u skrotum.

Standard Pit Bula po UKC-u













GLAVA-srednja duzina,lubanja spljostena,najsira kod usiju,sa ravnim obrazima. Lubanja je dosta siroka,obrazni misici su vrlo dobro oblikovani a koza preko cijele glave vrlo dobro prijanja bez straha da bi se naborala.

NJUSKA-kvadraticna,siroka i duboka.Celjust treba biti jaka(donja i gornja) i spajati se tako da njuska ima kvadratican izgled. Ako je donja celjust slabija,njuska ce izgledati spicasto i dulje nego sto jest.

USI-posjecene ili ne (nije vazno),trebaju biti visoko na glavi i ne visjeti. Posjecene usi svakako stilski ljepse izgledaju. Ali neposjecene usi su one prirodne s kojima je pas rodjen. Najprivlacnije prirodne usi su male i ruzicaste.Ruzicaste usi pokazuju unutarnje uho.

OCI-okrugle,trebaju biti razdvojene. Prihvatljiva bilo koja boja. Blizu smjestene oci su kozmeticka greska koja cini psa manje inteligentnim,isto tako lubanju cine preuskom i predugom.

NOS-siroke nosnice,svaka boja je prihvatljiva.

VRAT- misicav,stanjuje se od ramena prema glavi. Vrat mora jak i misicav.Ovo je posebno vazno za vrh vrata gdje je i najprivlacniji.Vrat mora biti najuzi kod usiju,a najsiri kod ramena.Visak koze na vratu je takodjer kozmeticka greska.

RAMENA-jaka i misicava sa sirokom lopaticama. Dobre lopatice su siroke i dobro pokrivene misicima.

LEDJA-kratka i snazna.Americki pit bull terrier sa dobrim proporcijama (duzina-visina) je skoro cetverouglasti pas. Preduga ledja cine psa predugackim u odnosu na njegovu visinu. Pseci hrbat (od ramena do pocetka repa) trebao bi biti bez koznih nabora i sala.

PRSA-duboka,ne presiroka,sa siroko postavljenim rebrima. Prednja prsa ne smiju biti presiroka jer u tom slucaju podsjecaju na buldoga.

REBRA-blizu,dobro rasporedjena,sa dubokim prostorom izmedju. Kod ovako postavljenih rebara kaze se da su psu dobro postavljena rebra.

REP-kratak u usporedbi s velicinom psa. Polozen je nisko.podsisan nije prihvatljiv. Rep je vazan zbog toga sto je to nastavak hrbata. Ako je rep tanak i slab,za ocekivati je i da hrbat ima nekakvu manu. Idealni pitov rep treba izgledati kao drska staromodne pumpe. Spoj repa sa tijelom treba biti nesto nizi,ali ne previse. Kad se pas krece njegov rep ne smije biti visi od vrha ledja. Repovi koji su visi od ledja ili su savijeni,pogresnog su izgleda. Posjeceni repovi nisu tipicni za ovu pasminu.

NOGE-velike,okrugle,ravne ,umjereno snazna stopala srednje velicine . Hod treba biti lagan i bez gegova.

BEDRA-dugacka,sa razvijenim misicima.Straznja noga ima gornje i donje bedro.Oba bedra moraju biti jaka i pokrivena jakim slojem misica. Gledano straga psece zadnje noge bi trebale biti polozene paralelno.

DLAKA-glatka i kratka.

BOJA-svaka je dozvoljena.

TEZINA-nije vazno.Tezina i visina trebaju biti proporcionalne.

KARAKTER

U cjelom svijetu se nazalost svremena na vrijeme psi uzgajaju za borbu. Ova pasmina je pogresno svrstana u opasne pse. Odnosno borbene pse sto i jeste i nije tacno u principu sve ovisi o odgoju psa. Znaci glavni krivac ili nekrivac za karakter ove vrste je vlasnik psa. Moze da bude gladijator ili nezan kucni ljubimac vrlo poslusan inteligentan i ljubak ili okrutan i opastan po sve osim po vlasnika, a li uvijek u sluzbi vlasnika odnosno gazde. Gazda okom a red nos skokom u svemu udovoljava gazdi zivotni moto mu je da zadovolji gazdu trening mu je igra i uzivancija . Sef medju drugim psima voli ljude postuje vodju odnosno gazdu podcinjen gazdi netrpi samocu socijalan nedozvoljava bezobrazno ponasanje prema sebi ima svoje ja vrlo tvrdoglav i odlican za odbranu gazde i imovine ima prirodan instikt tjelohranitelja. Karakter stabilan i jak. Moja preporuka pas za kucu i najbolji cuvar.KAKAV GAZDA TAKAV PAS.