Marketing
HACHIKO - PRIČA O ODANOM PSU
Hachiko je pripadao profesoru tokijskog univerziteta, donio ga je kao štene iz akita prefekture po kojoj je Pasmina i dobila ime. Ubrzo su stekli i rutinu: Hachiko bi svakog jutra ispratio vlasnika ispred kuće, a popodne sam isao do Shibuya stanice i čekao vlasnika, dolazeći uvijek točno na vrijeme za njegov uobicajeni vlak. Ali jednog dana profesor se nije vratio.
Tog dana pretrpio je moždani udar i umro nikad se ne oprostivši od svog najvjernijeg prijatelja. Pas to nije znao pa su ga dali drugome.
Hachi je stalno bježao i vraćao se svojoj staroj kući. Ubrzo je shvatio da vlasnika tu nema, pa je otisao pred stanicu da ćeka svog prijatelja. Svaki dan, točno u vrijeme dolaska vlasnikovog vlaka, sjedio je ispred stanice i čekao. Svaki dan, devet godina, pretrazivao je lica putnika koji izlaze trazeći samo jedno. Devet godina je odlazio sa stanice sam.
Ostali putnici su shvatili što Hachiko radi, ubrzo je postao dragi lik svih putnika te su mu donosili hranu i vodu. Skoro deset godina je trajalo njegovo čekanje. sada je, nadamo se, u šetnji sa svojim vlasnikom na nekom boljem svijetu.
Hachiko je postao legenda. njegova prića je lekcija o vjernosti i upornosti. danas ga japan slavi statuom postavljenom ispred Shibuya stanice, tamo gdje je nekad čekao vlasnika. Ima i svoj izlaz: Hachikoguchi (jap. guchi - izlas).
Post je objavljen 27.01.2012. u 16:02 sati.