Vrijeme je za novi putopisni post! Jeeee....

Obzirom da je Guzda radio neki poslić na aerodromu u Zadru, sinula mi je ideja da bi konačno mogli posjetiti moju prijateljicu u Engleskoj putujući nekim povoljnim letom. I gle čuda - postoji let Zadar - Leeds/Bradford više puta tjedno.

U jednom smo trenutku bili u gužvi (subota krajem lipnja ) jednog od toplinskih valova lijepe naše, u slijedećem slijećemo u prohladni Yorkshire.

Da sad preskočim detalje - Yorkshire je neka vrsta našeg Zagorja. Pričaju malo čudan engleski - Guzda je razumio domaćine, no okolne susjede i prijatelj - ni mrvu. Imaju malo otkvačen humor koji neki ne razumiju. Oni stariji će se sjetiti popularne nedjeljne emisije popodne - i skečeva Dave Allen-a. E, to su bili skečevi s Yorkshire-skim humorom.

I sad - kako to izgleda? Doslovno kao da ste sletili u Midsomer ili bilo koju englesku bbc seriju.

Bili smo smješteni usred nacionalnog parka North York Moors - prekrasni brežuljci vrijeske prepuni ovaca koje same lutaju. Naime, cestovni ulazi u park su pokriveni nekom vrstom rešetke preko koje ovce ne mogu van. Isto tako - na ulazima u sela unutar parka također postoje te rešetke, pa ovce koje borave unutar sela (svaki vlasnik ima pravo držati do 50 ovaca ) ne miješaju se sa ovima koje su direktno u divljini. Luudo.

Unutar nacionalnog parka ljudi hodaju, planinare, voze bicikle, jašu konje, kampiranju. Ne znam da li je to i u drugim dijelovima Engleske ili zbog količine turista, uglavnom svaki zaselak ima svoj lokalni pub. Svi ti pubovi se nalaze u prastarim, uglavnom viktorijanskim kućama gdje se debelo moraš sagnuti da bi ušao unutra. A ni stropovi unutra nisu baš za dvometraše.

Piće se obavezno naručuje i plaća za šankom. Za šankom se naručuje i hrana (uglavnom jednostavnija jela), no nju vam poslije donesu za stol. Čak se i dupla runda - recimo piva - zna natočiti u istu čašu. Da se ne troši voda za pranje čaša...

Naravno da smo obišli nekoliko starih crkava (iz 6 - 7 st.) - to Rudarka, naravno da smo obišli i poznatu Whitby Abbey - ruševine samostana i crkve iz 7 st. koje su bile predložak za pisanje knjige o Drakuli (pisac Bram Stoker nikad nije bio ni blizu Transilvaniji ), obišli smo i poznatu Sandsend plažu (kojim je jednom projahala Madona, a svi pričaju o tome kao da jaše svakodnevno ) - nepregledna pješčana plaža gdje moraš paziti na plimu i oseku jer ćeš inače plivajući natrag. Taj dio obale Sjevernog mora je poznat i po fosilima koji se mogu naći na plaži i okolnim klifovima - poznati pužić amonite.

Još samo dvije stvari, da ovaj post stvarno ne bude jako dosadan. Popularni nakit od poludragog kamena - gagata odnosno crnog fosiliziranog lignita, a jedno od najpopularnijih nalazišta smješteno je u okolici Whitby-a, promovirala je kraljica Viktorija kad je nakon smrti voljenog supruga Alberta ušla u duboku korotu (crninu). Proglasila je Whitby Jet jedinim nakitom kojeg je nosila do smrti. Dobrih četrdesetak godina.

I druga stvar - fish & chips - kad naručiš u Yorkshire-u (jedno od najboljih mjesta je u lokalu Fish Cottage u Sandsendu), dobiješ pola filetirane ribe, krumpiriće i zgnječeni grašak. Kako se jede - staviš komadić ribe na vilicu, malo soli, malo octa i - pravi okus kako jedu Englezi.

Probali smo i Yorkshire-ski puding, Pork pie (ima okus mesnog nareska - ), ukiseljena jaja (to se kakti žvaće u pubovima kad si malo popiješ ), pravi engleski doručak (s kobasicama, popečcima od krumpira i nezaobilaznim grahom ). Ludo je što u mesnicama, osim naravno mesa možeš kupiti i pite (pečene), ukiseljeno povrće i tko zna što još. Ludilo.

A bilo je i pravog engleskog golfa. Cijene puno povoljnije nego u drugim dijelovima svijeta. Igrališta odlično održavana. Mislim da ćemo se još koji put vratiti.

Do slijedećeg putovanja, ahoj od Rudarke