Za početak - na društvenim mrežama gdje se pojavljujem - prijavljenja sam svojim punim imenom i prezimenom. Ne skrivam se iza lažnih profila. E sad, to ima i svojih mana...

Upravo sam na kratko ostavila jedan komentar na stranicama koje spominju najnoviju odluku suda da se Severini, po enti put oduzme skrbništvo nad djetetom. Mali je već 10+ godina. Hm.

Što sam ja komentirala - ovdje ću otvoreno napisati - rekla sam da se slažem da je sramota u našoj zemlji oduzeti skrbništvu nad djetetom majci (pogotovo što se radi o ocu iz druge države i statistici gdje su majkama odzeta prava samo u teškim kriminalnim i/ili psihičkim stanjima - to nije pisalo).

No, isto tako sam spomenula da je gore spomenuta majka - ako ćemo po objavama s društvenim mreža - već više od dva tjedna na odmoru na drugom kraju svijeta. Ako je mali s njom - pitanje je zašto ne ide u školu. Što sam htjela naglasiti - i sama daje povoda socijalnim službama da negativno misle o njoj.

Hebiga - to je karma javnih osoba. U nekom trenutku žude da budu poznati, viđeni i komentirani, a u drugom im je to breme.

Tu sam negdje shvatila da će moj komentar, koliko god bio pozitivan jer sam naglasila da se i dalje ne slažem s odlukom da se dijete oduzme majci (ne govorimo o imenima nego o principima) - biti dočekan na nož. I izbrisala komentar.

Prvo da komentiram gore navedeni slučaj - otac prebogati Baja iz susjedstva može platiti - pa sad svi govore i sumnjaju da je platio socijalnu, sud, školu (navodno ravnateljicu)... ja bih provjerila koliko je on fizički bio u RH (u kakti svojoj kući u centru Metropole) i koliko onda ima prava na sudjelovanje u odgoju djeteta.

Drugo, majka poznata estradna zvjezda (što je je - moramo reći istinu ) kojoj je kruh pjevanje u večernjim terminima, putovanja i kako bi to narod rekao - neuredan život.

S treće strane radi se djetetu koji ulazi u pubertet i koji će - vjerujte mi imam vlastitog iskustva - u tom trenutku ludila učiniti sve da mu bude lakše u životu (čitaj: ne odlazak u školu, ne učenje, ne - svega što se sjeti). Ovakve sudske nedosljednosti neće pridonijeti njegovom zdravom odgoju. Znam da to nije naš problem, no, nekako ti teško kad čuješ da stvari ne valjaju...

Što ću na kraju reći - bez obzira na moje opservacije vezane uz gospođu Vučković, ona je ipak majka. I ja sam majka. I baka. I svi smo na tvojoj strani Seve.

Ahoj od Rudarke

Eto mene opet i u ovoj 2024.! Ahoj

Malo za razonodu - ispričati ću vam kako nam je bilo na prošlotjednom putu na/u Cipar.

Ae - novogodišnje želje se ispunjavaju (uključujući i torbicu što sam si sama poklonila ).

Uglavnom, niskobudgetnim letom u cik zore - prije 6 h krenuli smo prema Cipru. Cipar je otok odnosno europska država na Mediteranu - bliže su joj Turska, Libanon i Sirija nego recimo Grčka. No ajde... nikad nismo bili.

Sitna napomena - na Cipru ne žive Ciprani - pošto takav narod ne postoji nego Grci i Turci kao većinski narodi. Turci su se svojedobno odvojili - recimo trećina do četvrtina otoka je tzv. Turska republika sjeverni Cipar kojeg je priznala - gle čuda - samo Turska država.

Sam otok je skoro pa muzej na otvorenom - od neolita na ovamo, no najviše ima helenističkih i rimskih ostataka. Najpoznatiji su mozaici u Pafosu (3 st naše ere), kao i one famozne stijene Petra tou Romiou gdje se po antičkim pričama rodila Afrodita - iz pjene što more stvara na tom mjestu. Prelijepo. Nedaleko stijena postoje i ostaci Afroditina hrama.

Kako bi bili mobilniji, naravno da smo rentali automobil. I tu ne bi bio problem da se kao britanska ostavština ne vozi lijevom stranom. Što naravno predstavlja problem za sve turiste, osim naravno Britanaca.

Smjestili smo se u mjestu Pafos - gdje smo i sletili. Pafos je grad koji se u obalnom pojasu sastoji od niza hotela i smještajnih objekata - apartmana. Kako to izgleda ljeti kad su svi kapaciteti popunjeni - ne mogu si zamisliti. Pogotovo što baš i nema dućana i kioska sa hranom/voćem kao recimo kod nas na moru. Negdje je to luda kuća.

Domaćini - Grci su simpatični, otvoreni, pričljivi. Ima dosta konobarica slavenskog porijekla - da li se radi o Ruskinjama ili Ukrajinkama - stvarno ne znam. Bilo mi nezgodno pitati. Isto tako, navodno je dio izgrađenih objekata uključujući golf resorte financiran ruskim novcem. Neki od objekata su i dalje u izgradnji. Znači - izgradiš golf teren i recimo tridesetak kuća okolo, pa se širiš dalje na okolna brda. Cipar čak ima i jedno PGA igralište. Začuđujuće, nije bilo naskuplje, ali je bilo prekrasno za igru.

Što još reći - golf je bio odličan jer smo na +20 igrali u kratkim rukavima dok je kod nas stigao onaj zimski val. Za kupanje, čak i u bazenima pred hotelima je malkice prerano, no zato je odlično za šetnje po muzejima na otvorenom. Cijene ulaza u svaki od tih muzejski prostora je oko 2,5 - 3 eura. Skoro pa đaba.

Hrana je grčka, ali baš ne u potpunosti - nemaju toliko maslina i maslinovog ulja, a isto tako neke od klasika grčke kuhinje ne možete naći na Cipru. Cijene - sada u zimskom razdoblju su negdje kao i kod nas u većim gradovima Hrvatske. Nije baš bagatela, no nije ni preskupo. Pretpostavljam da se početkom turističke sezone i to mijenja.

Znači - ako možete putovati sa nekoliko krpica što stane u ručnu prtljagu, na Cipru ste za manje od 50 eura u više - manje udobnom trosatnom letu. Nas je let stajao mrvicu više jer smo vukli i svoju golf opremu. No, i uz kofer i sportsku torbu, to je i dalje prihvatljiva cijena za odmor na suncu. Uz mrvicu povijesti umjetnosti i arheologije. Preporučam.

Eto toliko. Kako i dalje ne znam kako, a bome mi se i ne da - uskraćeni ste za slikovni dio ovog posta. No vjerujte, slike su prekrasne.

Ahoj od Rudarke