Slučaj Kongo - nazovimo to imenom koji su nadjenuli novinari, definitivno je sklizak teren za raspravu. Koliko čitam po raznim društvenim mrežama - diglo se tu puno prašine da ne velim ružnih komentara.

Osobno smatram da se radi o ljudima - parovima koji nisu mogli na drugi način doći do vlastite djece (da ne raspredamo o hrvatskoj sporoj praksi kod posvajanja) i da su skupili određenu količinu novaca, možda podigli kredit da bi to riješili na drugi način - posvajanjem u Africi. I da se definitivno ne radi o ljudima koji bi tu djecu "preprodali" dalje. Doduše, znali su da ulaze u sklizak teren jer se definitivno radi o prodaji - daš novac i nešto dobiješ. U ovom slučaju tako željeno dijete.

Sad malo o lokaciji - Kongo, Zambija i još podosta centralno-afričkih država. Radi se o visoko korumpiranom društvu gdje novcima možeš svašta kupiti. I to se zna. Nisu to mjesta gdje se olako šetka okolo. Pogledajte malo po putopisnim blogovima - ima li ih iz tih zemalja? Teško.

Uglavnom, pretpostavljam da se desilo slijedeće - organizator, "vodić" kako god ga/ih zvali loše je procijenio situaciju. I nije platio još ponekog lokalnog državnog službenika. Ili su naši ljudi odabrali "krivog" organizatora.

I desilo se sranje. Iz kojeg će se teško izvući bez posljedica.

Da se malo ostvrnemo na djecu. Zar stvarno mislite da će navedenoj djeci ovako biti bolje u životu? Nakon što ih vrate u neki jadni afrički dom za nezbrinutu djecu. Kakva će im biti budućnost?

Smatram da svi oni natpisi o rasnoj netrpeljivosti u Hrvatskoj ne piju vodu. O kej. Svi smo mi krvavi ispod kože. No ne vjerujem da bi bilo tko loše pogledao lijepo obučeno, čisto i obasuto ljubavlju sretno dijete. Pa bilo to i crne boje kože. Čak dapače.

Za kraj - da ne bi bilo zabune ovim postom. Rudarka je protiv svakog oblika nasilja, raspačavanja droge, korištenja djece kao radne snage, preprodaje djece i žena, pogotovo u bijelo roblje.

Ahoj od Rudarke