Povod ovog putovanja bio je dvojak - avionom je bilo preskupo otići na par dana u toplije krajeve (i vući sa sobom golf opremu), a htjeli smo na toplo mjesto.

Nakon kratkog stajanja i odigrane runde na Adi Ciganliji (igralište je o kej, ako ne računaš na sporadične šetače pasa - koji tu ne bi smjeli hodati, ciku djece s obližnjih igrališta, dobačenu nogometnu loptu ) put nas je odveo do Skopja. Peripetije oko traženja hotela u zimsko gluho doba (deset navečer) i traženja klope - nećemo. Nešto drugo nam se urezalo u sjećanje. Uđemo mi u sobu, a ono nas zapuhne "debelih" sedam stupnjeva.

Naravno, oprali samo zube. I ujutro.

I sad - Grčka.

Moram priznati da me prvi pohod do Grčke - bilo je to prije nekoliko godina - nije dojmio. Meteori su naravno mjesto gdje je lijepo doći, vidjeti, prošetati. No ostatak bauljanja uključujući i kupanje u nekom seocetu na obali (punom srpske čeljadi - njima je to najbliži izlaz na more ) stvorio je u meni dojam - no no no. Jednom dovoljno.

No, odlazak na otok Karpathos već je sliku proljepšao. Tamo smo doživjeli ono tirkizno more sa razglednica, gostoljubivost gazde lokala i njegove šire obitelji koja je kuhala/konobarila uključujući i 80-godišnju baku obitelji, taj neki grčki šušur koji je tako dobar.

Zapravo smo krenuli autom ne razmišljajući hoće li naš avion poletiti ili ne, hoćemo li se negdje smjestiti - hoćemo. Hoćemo li mijenjati planove putovanja - kao i uvijek - naravno da.

I dalje smatram najvrijednijom tekovinom EU uvjetno rečeno besplatni razgovor i internet (roaming) unutar Europske unije. Pa se ti lijepo osjećaš kao doma. Ako što treba, ako što zapne ili te zanima - guglaš, zoveš.... znate što mislim.

E da - malo slika.

Kad vas iz svakog kafića (doduše, morate se popeti na Rooftop lokacije za bolju snimku ) dočeka bezvremenski prizor Akropole (to je brdo) odnosno Parthenona (to je hram)... ostavlja sve bez daha.



Kao što vidite - Atena nije malo selo - u njoj obitava oko 4,5 mil stanovnika (kakti se ne računa tako jer su oni podijeljeni ne u kvartove već kao male gradove). Ovo je pogled s Akropole samo na jednu stranu.



Prednost dolaska u Atenu u ovo doba godine je isto tako višestruka, kao prvo: nema previše turista (nije sad da je grad prazan - na društvenim mrežama vidjeh da sei nogometaš Vida sa familijom muvao okolo, no mi ga nismo sreli ), a drugo - vrijeme je idealno za razgled grada, penjanje na Akropolu i slične ludorije. Ne znam kako to izgleda usred ljeta na +50.

Naravno, osim Olimpa (kojeg na kraju nisam slikala jer smo prolazili u sumrak i navukla se neka magluština), Grčka obiluje brdima i stijenama. Ovu je Guzda tražio da uslikam. Lokacija - na putu između Larise i seoceta Delphi.



I da - jedan mali štiklec - poznate proročice iz Delpha - Pitije - su zapravo halucinirale sjedeći iznad otvora iz kojeg su izlazile etilenske pare. Etilen je pak plin, sirovina za izradu polimera odnosno na kraju plastike. Što u ovoj priči nije važno. No eto... znam pa mudrujem.

U Delphe smo stigli ravno pola sata prekasno da obiđemo nalazište i muzej. E hebiga. Bit će drugi put.

I tako smo se mi nauživali sunca, igrali golf u kratkim rukavima, šetali bez veće drame po arheološkim nalazištima - i s potrošenih 6 i pol sati provedenih samo na tri granice koliko smo udaljeni od Grčke (a sve prije one ludnice u subotu/nedjelju), stigli u selo naše malo. Taman da se još malo odmorimo. Jer naši odmori baš to i nisu.

Ahoj od Rudarke

I da - sretna vam ova nova, ova od susjeda (što još nije stigla) i kineska. Pretpostavljam da sam pokrila sve nove godine.