Vrti mi se kroz glavu scena iz filma "Peti element" - kad glavnom liku (Bruce Willis) stigne pošta u trenutku kad mu s vanjske strane prozora/balkona Kinez priprema večeru te se Kinez koji znatiželjno želi doznati što je u pošti, kladi sa Willisom da su sigurno neke sretne vijesti - kad tamo otkaz.

E to se sad maloprije i meni desilo. Jer osim konačnog uručenja otkaza, dobila sam i koronu, pa sjedim/ležim doma u samoizolaciji.

Anyway, nije to baš vijest od jučer, no naravno da nakon pustih godina šokira kad se stvarno pojavi potpisani originalni dokument. U kojem te firma lijepo izbriše gumicom, zapravo sa tipkom Del.

Eto. Olakšala dušu. Idemo dalje...

Bez obzira što nisam bila spremna, a vezano uz puste projekte u kojima sam sudjelovala te mislila kako (još uvijek) nisam zamjenjiva, brzo sam prestala dramiti nad svojom sudbinom. Dva dana kasnije već sam poslala prve dokumente na raspisane natječaje.

Doduše, biti će zanimljivo pratiti - a bome i vama svima - kako jedna 55+ ženska osoba s puno previše semestara konkurira na natječaje koji su, nažalost, kadrovska križaljka nekoliko vladajućih (i ostalih) političkih stranaka. Nisama baš takva plavuša da mi to nije jasno već sad.

No, kako je Cody McClain Brown dobio posao na jednom od naših fakulteta kao profesor (opisano u jednoj od njegovim knjiga - "Hrvatska uzvraća udarac" - preporučam!) bez ikakve veze i poznanstava, ja se isto tako uzdam u neku sreću. Doduše, to je onda izašlo i u jednom od dnevnih portala u crtici "vjerovali ili ne", no što se može...

Tako da će to biti zanimljivo proljetno - ljetno štivo za sve vas.... to be tuned.

Ps. Na onaj prvi natječaj me nisu pozvali ni na razgovor. A bila sam jedina žena, jedini dr.sc., a možda i jedini rukovoditelj koji se javio na rukovodeće mjesto, još s doktoratom iz područja rada za koji je raspisan natječaj. Stvarno bi bilo nezgodno da su me zvali na intervju. Kako bi onda obrazložili da je netko drugi bolji za to radno mjesto.

Ahoj od Rudarke