Mislim da je vrijeme da malo razjasnimo neke pojmove - ovdje se radi o nedavnim pozivima Porezne uprave tzv. gastarbajterima o plaćanju poreza na dohodak. Sad se svi odjednom čudom čude što im porezna kuca na vrata. Alo...

Kao obično, naš narod grlom u jagode ili koja bi već bila zgodna narodna...

Prvo da razjasnimo pojam rezidenta i nerezidenta - znači - rezident je osoba koja na određenoj lokaciji (općina, grad, država) boravi više od pola svojeg vremena (to vam je važno ako radite u drugom gradu i tražite od poslodavca putne troškove) ili ugrubo - više nego na nekoj drugoj adresi. U tom slučaju plaća poreze (i prireze) vezane uz tu ajmo reć - stalnu adresu.

Isto je i s državama. Ako radite u stranoj državi, ali boravite (uključujući i cijelu vašu familiju) u drugoj - onda ste rezident ove druge. Tamo glasate, tamo plaćate struju, vodu... ali tamo i koristite liječničke i ine olakšice navedene države, dijeca vam idu u (besplatnu) školu ili sufinancirani vrtić - e onda ste tamo doma.

Znam da smo mi svi - ili barem oni BeHa korjena navikli da vam je ova druga država kao prošireno dvorište, te da vaša baba iz Vakufa (Donjeg) ili bilo koje drugog mjesta bez problema koristi zdrastveni, a ponekad i socijalni i mirovinski sustav Lijepe naše. No, mislim da je došlo vrijeme da se stvari stave u određene financijske okvire.

Znači - radite npr. u Austriji. Tjedan dana ili više tamo, određeni broj dana doma. Svi vaši (uključujući staru majku) žive i dalje na rodnoj grudi, a vama zgodno za par sati doći doma, oprati donji veš, poljubiti djecu (koja i dalje idu "doma" u školu), izljubiti ženu, podići lijekove i nedojbože obaviti neki specijalistički/operativni pregled u Lijepoj našoj.

E, tu nastaje problem. Dotični plaća porez - vjerojatno uključujući i zdrastveni i mirovinski fond u državi gdje zarađuje svoju plaću. Istovremeno, osim što on sam (možda) ne konzumira domicilni socijalni i zdrastveni sustav, to sigurno radi njegova obitelj. Sigurno ide i na glasanje... ali ne plaća porez. E tu je kvaka.

Ne zagovaram odlazak cijelih obitelji izvan Hrvatske. Ne zagovaram da nam slijedeći naraštaj umjesto hrvatskoj, kao nekakav "materinji" jezik govori njemački ili švedski ili...

No, prije svega - potrebno se educirati. Potrebno je provjeriti. Svi ti gastarbajteri provjere svoja prava u stranim zemljama. Pa zašto ne provjere i kod nas? I ne govorimo više o starim, nepismenim ljudima već mladima vićnima internetu, stranim jezicima....

Naime, kad je naše malo dijete krenulo na privremeni (sezonski) posao izvan RH, provjerila sam što se sve treba odjaviti ili ne - i sve to lijepo piše na stranicama nadležnih ministarstava. Npr. za odlazak ispod godine dana ne treba ni odjava na lokalnom MUP-u. No, ako je odlazak, makar na školovanje dulji od 365 dana - treba to najaviti u lokalnoj PU. Inače te mogu kazniti. Nama je bitna stavka bio konzumiranje zdrastvenog sustava, što je ispalo komplicirano, noo... to je već za neki drugi post.

Slično je i sa poreznim prijavama. Svojedobno sam radila izvan RH - i to još gora kombinacija - kao part time job - odnosno ne u punom radnom vremenu. Komapnija za koju sam radila plaćala je u lokalnoj zemlji porez, ali se obavezala da kod godišnje prijave (u Lijepoj našoj) plati ostatak poreza (razliku) nastao dohotkom u stranoj zemlji i (manjim) porezom lokalno (koliko su uplaćivali). No, da bi se to usješno odradilo - potreban vam je i dobar knjigovođa (ili kako se zove osoba koja se bavi poreznim prijavama). Ne mogu reći da sam imala ikakvih problema. Čak dapače, manji sam porez platila (onaj dio koji nije pokrivala dotična kompanija) nego prije kad sam sama prijavljivala porez... eto ti ga na.

Eto toliko - ako vam kuca porezna na vrata - malo kasnite.... aloha od Rudarke

Opet drama na TV. A bome i u kazalištu. Naime, poznati nam glumac - gospodin Despot, nakon punog radnog staža i dodatka od pola godine dobio je nogu iz naše državne glavne kulturne institucije - HNK u Zagrebu. Ne moram sad tu spominjati da je navedeni stvarno izniman glumac.

No, isti je napunio punih 65 godina i još malo pride - pošto je već dobio odgodu umirovljenja. Ali ne, njemu to nije dosta. Bez obzira na iznimne zasluge u glumi, moramo se zapitati da li baš on mora biti zaposlenik kazališta do pustih godina duboke starosti?

I nije on tu jedini. Postoji hrpa vremešnih profesora po fakultetima koji se ne daju i koriste sve pravne mogućnosti da ostanu u punom radnom odnosu što dulje. S druge strane, mladi ne mogu napredovati ili uopće biti zaposleni kad se ovi "stari" ne daju. Jer postoji kvota broja zaposlenika odnosno masa novaca za plaće ili kako god se u državnim institucijama vode financije i broj zaposlenika.

Da li bi sad mi svi morali biti na strani gospodina Despota? Žao mi je, ali ja nisam.

Kao prvo - teško da će itko od nas doživjeti starosno umirovljenje - pogotovo oni što rade u industriji. Koliko god bio dobar i stručan, sustav će te ispljunuti bez obzira da li postoje ikakvi ili nikakvi uvjeti za prijevremenu mirovinu. Još ako si uz to bolestan... nema šanse da nađeš ikakav posao.

Drugo, ako si stvarno izniman stručnjak - u bilo kojoj grani - tehnička ili umjetnička - na vrijeme počneš sa backup opcijom - dodatnim projektima, koji u trenutku kad te sustav ispljune na cestu mogu postati projekti u punom radnom vremenu. Ili je druga opcija da se povučeš kao faca. A ne provlačiš kroz medije i optužuješ sustav jer te iznevjerio. Željeli mi ili ne, ali svi smo mi više - manje zamjenjivi. Na našu žalost.

Naravno, svi osim akademika. E ti mogu raditi do stote. I još koja pride. A broj akademika u našoj državnoj insitituciji je isto tako ograničen.