Opet drama na TV. A bome i u kazalištu. Naime, poznati nam glumac - gospodin Despot, nakon punog radnog staža i dodatka od pola godine dobio je nogu iz naše državne glavne kulturne institucije - HNK u Zagrebu. Ne moram sad tu spominjati da je navedeni stvarno izniman glumac.

No, isti je napunio punih 65 godina i još malo pride - pošto je već dobio odgodu umirovljenja. Ali ne, njemu to nije dosta. Bez obzira na iznimne zasluge u glumi, moramo se zapitati da li baš on mora biti zaposlenik kazališta do pustih godina duboke starosti?

I nije on tu jedini. Postoji hrpa vremešnih profesora po fakultetima koji se ne daju i koriste sve pravne mogućnosti da ostanu u punom radnom odnosu što dulje. S druge strane, mladi ne mogu napredovati ili uopće biti zaposleni kad se ovi "stari" ne daju. Jer postoji kvota broja zaposlenika odnosno masa novaca za plaće ili kako god se u državnim institucijama vode financije i broj zaposlenika.

Da li bi sad mi svi morali biti na strani gospodina Despota? Žao mi je, ali ja nisam.

Kao prvo - teško da će itko od nas doživjeti starosno umirovljenje - pogotovo oni što rade u industriji. Koliko god bio dobar i stručan, sustav će te ispljunuti bez obzira da li postoje ikakvi ili nikakvi uvjeti za prijevremenu mirovinu. Još ako si uz to bolestan... nema šanse da nađeš ikakav posao.

Drugo, ako si stvarno izniman stručnjak - u bilo kojoj grani - tehnička ili umjetnička - na vrijeme počneš sa backup opcijom - dodatnim projektima, koji u trenutku kad te sustav ispljune na cestu mogu postati projekti u punom radnom vremenu. Ili je druga opcija da se povučeš kao faca. A ne provlačiš kroz medije i optužuješ sustav jer te iznevjerio. Željeli mi ili ne, ali svi smo mi više - manje zamjenjivi. Na našu žalost.

Naravno, svi osim akademika. E ti mogu raditi do stote. I još koja pride. A broj akademika u našoj državnoj insitituciji je isto tako ograničen.