Budimo realni - ignorirali mi pandemiju ili ne - ona je prisutna. Od nje umiru ljudi, mnogima ostaju trajne posljedice koje nisu zanemarive i - faking - ne možete reći da ste ju "lagano prehodali". I da je zemlja ravna ploča.

I da vam je to razlog za ignoriranje kad cijeli svijet grca u posljedicama istog.

A sad malo o cijepljenju. Kako sam po zvanju i uvjerenju inženjer - tako većinu stvari i/ili pojmova pokušavam shvatiti s razumne i objektivne strane koja uključuje znanstvenu literaturu, mišljenje stručnjaka i statistiku. Tu ubrajam i procjenu rizika odnosno procjenu uvjeta da se rizik (pogotovo nečeg lošeg) smanji.

I sad dolazimo do cijepljenja. Neću sad uvjeravati opće pučanstvo (koje je i najbolji nogometni selektor i bolji premijer od trenutnog, da ne govorimo o roštiljanju ili .... ) što je bolje - cijepiti se ili ne. ...

No, kad cijeli svijet postavi određene uvjete kretanja, putovanja, sportskih natjecanja - zašto uvijek imamo nekog koji kao da je pao s Marsa?

Pretpostavljam da se ne bi digla takva buka da se ne radi o najboljem sportašu u svojoj kategoriji sporta. I da taj isti - na svojstveni balkanski pristup pokušava izigrati zakone i pravilnike jedne velike države. Da države - cijelog jednog kontinenta.

Sjetila sam se još jedne zgode sa dotičnim. Koliko se sjećam - početkom pandemije, prije dvije godine, isti je šetao bez maske po španjolskoj rivijeri. U trenutku kad su tamo proglašene blaže mjere lockdowna i obaveza nošenja maski i na otvorenom prostoru. Nisam sigurna da ga je lokalni inspektor kaznio. No izašlo je u svim svijetskim novinama. I pojeo vuk magare. Isto tako je njegova supruga na jednom od natjecanja bila u publici bez maske s navodno liječnikom potvrdom da se inače guši i da joj je to dozvoljeno. Naglasak je na "navodno". No, Australija se pokazala kao tvrd orah.

Što hoću naglasiti - u cijeloj priči mi ide na živce što se dotični tenisač (i njegova obitelj) provlači na bahat i bezobrazan način. I kako to već biva s ljudima s Balkana - sve se sad diglo na nacionalni nivo. Pa sad predsjednik države pokušava prisiliti ove "dolje" (ne znam zašto - no meni je Australija tamo negdje dolje) da promjene pravila. Ili što već...

Koliko sam čitala, ima još tenisača koji se iz uvjerenja ne žele cijepiti. Ali su kao pravi frajeri lijepo odlučili da neće ići na Australia Open. I točka. To prihvaćam.

To su frajeri.

Ahoj od Rudarke

Koliko vidim na društvenim mrežama, a bome i na blogu - svi si nešto želimo super, hepi, da nam bude para, klope i igara... i tako uđesmo (da li je ovo pravilno na bilo kojem jeziku?) u novu 2022. godinu....

Ali kako...

Uglavnom, nekoliko dana prije famoznog dočeka nove pozvali nas kumovi u goste. Dobri smo si mi s tim kumovima. Čak dapače, nekoliko puta u prošlosti dočekali novu s njima (naravno, u B&B varijanti - ipak nam se ne putuje 60+ km u gluho zimsko jutro). I bilo je odlično - uz veselo društvo, čak i međunarodne viceve, klopicu, laganu muziku... kak se već šika.

Pa smo naravno pristali.

I tu nastaje zaplet. Stižemo mi naoružani francuskom salatom i kolačima (domaćica nije od nas tražila ništa, no eto... neš ti balkanskih običaja... ). Čak je Rudarka pronašla neku šljokičastu tuniku (nažalost za punu cijenu) kako bi imali i onaj wou efekt dočeka nove.

Stižu i njihovi kumovi. Poznamo ljude. Nije da sam oduševljena, noo... nova je. Bit će super

I njihovi frendovi. Nama nepoznati ljudi. Žena jelte neka lokalna faca. Na prvu - sve pet. Ugodno i simpatično. Rudarka još uvijek više - manje opuštena. Uz malo vina...

Doduše, da se vratim skoro na početak - zovem ja kumu prije polaska i pitam ima li u kući čaša za šampanjac/pjenušac - jok. Stiže Rudarka sa svojim čašama i flašom rashlađenog pjenušca (ne onog za 9.99 ) i nagovara ukućane na otvaranje istog. Pjenušac se tako i tako pije kao aperitiv. Nitko ne pristaje, pa se Rudarka baca na traminac...

Da skratim priču, u jednom trenutku krene biranje muzike na mobitelu (koji je direktno spojen sa ogromnim zvučnikom). I sad red onih nekih srednje-bosanskih (Halid je za njih kamilica), pa žene, zagrijane nakon klopice i pića krenu u ples..A bome i moji kumovi i muški dio ekipe..

Pogledavamo se Guzda i ja i došaptavamo - bi li policajci shvatili našu želju o povratku kući uz određeni postotak (promil) alkohola u vozača?

Šta da vam velim na kraju? Ako mi tako usrana bude cijela godina, natopljena pjesmama koje nikad nisam čula u životu (majkemi) i bez omiljenog pjenušca - fak. Bolje da nije ni došla.

I sve vam svima najbolje.

Ahoj od Rudarke