Nemojte mi reći kako ne volite okićeni bor, božićne pjesme i hrpu darova....

Možda sve izgleda kao američka sapunica i/ili oni sladunjavi filmovi sa izgubljenim ili sakrivenim (naravno bogatim) prinčevima, tu i tamo neka princeza.. baš jučer gledala neki sa princezom. no meni je ovo doba adventa super. Doduše, prijašnjih godina sam znala hodati u badiću i onoj krpi oko tijela i poslikavati se ispod ukrašenih borića po egzotičnim destinacijama, ali što se može... dobar je i ovaj naš. Ho ho ho....

Da se vratimo na onu sliku sa hrpom šareno umotanih velikih i malih kutija puunih ludo dobrih darova. Znam da će pokoji Grinch u vama reći - a neee - ja ne volim darove. Zar stvarno? Zar ima netko (osim Sheldona) koji ne voli poklone?

Davno sam kućne prijatelje i obitelj naučila da ne prihvaćam darove tipa čarape, miksere i tave... ni za rođendane, a bome niti pod bor. S druge strane, odabrati dobar poklon je malo umijeće. Najbolji su mi oni koji imaju neki zgodan hobi, bio to neki sport ili nešto drugo, pa im lijepo kupiš nešto iz te palete proizvoda. Ili žene koje vole naušnice (moja šogorica je svojedobno nosila prekrasne naušnice i za svaki novi par bila sretna i zadovoljna) ili marame ili... tu se nemaš što brinuti. Uguglaš laitmotiv - i biraš... još ako se na vrijeme sjetiš, pa bez problema stignu i ove internetske narudžbe - mrak.

Veći je problem što se obično razmjenjuju darovi sa najbližima, pa ti nakon par godina ponestane tema za poklon. Ruku na srce, najlakše je ući u neki od dućana sa dekorativnom kozmetikom i udri po prigodnim paketima - od kremica, šampončića, mirisnih kupki i sličnih drangulija. Problem nastane što se ja ne volim ponavljati. Barem ne godinu za godinom. Tako da sam ove godine izbjegavala Douglas (moj omiljeni dućan) jer sam prošle tamo pokupovala različite zgodne poklone.

Isto tako je problem i u financijama. Ne možemo se baš pohvaliti da imamo para za bacanje, pa sad nije bitno da li ću kupiti poklon za 100 ili 500 kn. Halo? Za ovu drugu svotu ni sebi ne bih kupila ništa tj. ne bih potrošila ni na sebe tu svotu...

U svakom slučaju, problem poklona za ovu godinu sam uspješno riješila. Moram priznati da sam više - manje zadovoljna. Ženskom dijelu populacije uvijek je lako naći poklon. Naći će se tu nekih kremica, pa odjeće, pa knjiga...

Muški su zeznutiji. Ako im kupiš dezić (parfeme ionako nitko ne koristi, samo bacanje novaca ) - ispast će da mu poručuješ da smrdi. Ako kupiš neku majicu - neće se veseliti. Alkohol? Toga uvijek ima na pretek. Muški gudgeti su pak puno skuplji, pa je to malo nezgodno... ipak nismo bogataši. No, šta im ja mogu.

A što će Rudarka dobiti? Ovaj put nisam željela olakšati muke Guzdi. Nek se znoji. Baš me zanima kako će to ispasti.

Ako ništa drugo, kupiti ću si na rasprodaji poslije Božića. Već znam što.

Uz želje za ugodne blagdane,

ahoj od Rudarke

Kao što moji dugogodišnji blogoprijatelji znaju - negdje u ovo doba godine pišem izvještaj i želje za buduću godinu.

Azo dakle - korone se nismo riješili - kao što smo mislili prije godinu dana. Hebiga.

I dalje se nose maske, i dalje (recimo trenutno Austrija) traju lockdown-i, i dalje je sve više - manje nesigurno... barem što se tiče zdravlja. I šire.

Što je meni donijela ova luda godina? Kao prvo - poklopile su se neke karte i konačno zarađujem lijepu svotu (eura) na temelju svojeg znanja. Kako je to početkom godine lijepo rekla moja prijateljica - ne gunđaj, sjediš u dnevnom boravku i zarađuješ više nego svi mi ostali zajedno.

Drugo, bez obzira što sam gunđala da usred ljeta planiramo putovanje na neki (pusti) grčki otok - ispao je to lijep provod. Doduše, dio ekipe je bio super, dio ekipe standardno naporan, no što je tu je .... kad bolje razmislim, išla bih ponovno i slijedeće. Doduše, na neki drugi otok. Barem toga Grčka ima na pretek...

U golfu - Guzdinoj i mojoj zanimaciji - moram napomenti da nisam ni blizu mojem nadražem super sportašu (jelte Guzdi, ne onom poznatijem ), nooo... trudim se - svakim danom ide bolje. Obišli smo nekoliko zanimljivih lokacija čim smo se dokopali Covid putovnice - osim Savudrije, Brijuni, Hence National Golf & Country Club u Mađarskoj, Mokrice u Sloviniji....

E da, jedno od najvažnijih događaja u ovoj godini je bilo rođenje naše male, prelijepe, preslatke unučice! Reći ću samo da je djevica po horoskopu. I da su druga vremena ne bih imala toliko vremena da joj se posvetim. Zato - ne gunđajte. Svako zlo za neko dobro...

Naravno, nije sve tako ružičasto. Stalno balansiramo od plusa do teškog minusa. Stalno neka drama oko/na poslu. Stalno netko nešto traži, a ne možeš odraditi.... kao i svima ostalima u ovoj lijepoj našoj. I šire. Tako su nas valjda karte označile. Sve je to život...

I sad ono ključno za ovaj post: Što si želim u slijedećoj godini?

A što ja znam. Sve je tako ludo. U trenutku kad misliš da nema izlaza, nešto se novo desi što ti se u nekim "normalnim" vremenima ne bi nikad desilo... i krene na bolje.

Isto tako, ne mogu zanemariti da je sve tako krhko. Uključujući zdravlje (ne, osim našeg kućnog antivaksera Nasljednika koji je nedavno prebolio Covid, nismo biti niti u izolaciji, a kamo bolesni). Tako da ne znam što bih mislila. No, što je tu je - tako je i većini ostatka svijeta. Pa je glupo da se sad mi bunimo da nam je loše...

U ovom smo trenutku trebali biti na jednom lijepom egzotičnom mjestu. No, karte se nisu poklopile. Što ne znači da na put nećemo za par mjeseci. Treba imati cilj!

Ps. I dalje si želim onu Tiffany narukvicu. I avionsku kartu za .... što dalje to bolje. Samo da je toplo more.

I da - karte za slijedeći novogodišnji koncert u Beču. Onaj u 2023.

Aloha od Rudarke