Slušala sam danas na radiju tokom vožnje raspravu o nekom fency restoranu čiji je vlasnik zabranio pristup djeci (i čini mi se psima). Ne mogu reći kako je završila navedena rasprava, no mogu izreći svoje mišljenje - koliko god to nekima neće odgovarati.

Kao prvo - svi ovi svjetski pokreti - uključujući odnos prema ženama, LGBT, crnim ljudima, Romima i inim manjinama smatram samo mazanje očiju. Nit smo mi žene postale više vrijedne, nit se smanjio broj silovanja (neugodnih kontakata na poslu), nit ćemo napredovati (bez rodne pripadnosti i/ili ljubavničkog statusa), nit ćemo biti više cijenjene, nit će se naša riječ više slušati, niti će.... Riječ žene zamijenite sa bilo kojom od drugih navedenih zajednica.

Tako da u startu odbacijem sve konotacije usmjerene na moju uskogrudnost ili tko zna što drugo.

Ne vidim ništa loše ako se neki prostori ograniče na određeni skup ljudi/građana. Uključujući navedeni restoran. Uključujući zabranu pristupa djeci. O čemu pričamo?

Postoje hoteli prilagođeni obiteljima sa djecom - i to je u redu. Svi sadržaji, uključujući razna igrališta, male bazeničiće, radionice za djecu - to je sve njima za gušt. A i roditeljima koji u tim oazama mogu mirno ostaviti svoj podmladak i u miru popiti kavicu ili ručati sami da ne jurcaju za recimo dvogodišnjakom.

Isto tako, postoje (znam za Tursku) hoteli koji su prvenstveno namijenjeni obiteljima muslimanske vjere. Pa imate razdvojene bazene - za muške, za žene i djecu. I kodeks oblačenja je rigorozan. Pretpostavljam da u tim hotelima nema niti alkohola. Nije tu ništa čudno. Čudno bi bilo da tamo zaluta netko tko bi želio nešto drugačiji provod.

Isto tako, postoje hoteli za turiste bez djece. Znam za neke resorte koji imaju dio rezerviran za sve (uključujući smještaj i mjesta za objedovanje) za obitelji s djecom i one dijelove koji su dostupni samo za one bez djece. Ovisno o smještaju i/ili usluzi, dobijete narukvicu koja vam služi kao propusnica u dijelove resorta.

Nisu tu djeca kriva. A ni oni psi na početku priče. Postoje ljudi koji znaju odgajati i oni koji smatraju da je njihov potomak svetinja i da se tu nema što nadodati. Pa onda takav viče, vrišti, drekači, sluša glasno crtić na mobitelu (i to sam doživjela u jednom restoranu), trči i ruši sve pred sobom...

S obzirom da sam odgojila, u nekim (ratnim) trenucima i potpuno sama, dvoje djece - ne može mi nitko spočitnuti da sam neka luda baba koja ne voli djecu. O da. Volim ih ja. Moji su bili odgajani na način da sve ono što ne volimo da se meni/nama desi - ne smije se raditi. Od vikanja i cike na krivom mjestu do loptanja o susjedov zid kuće. I slične dječje huncutarije. I pseće. Da spomenemo i kućne ljubimce s početka priče. I oni znaju biti fino odgojeni. I oni neodgojeni.

Da se vratim na početak - nema ništa protiv zabrana. Treba ih samo definirati.

Aloha od Rudarke