Probudim se, otvorim društvene mreže i - op. Zaskoče me slike zaprljanih dječjih maski i grozomornih objava o tome kako zdravo (?) dijete, nakon određenog broja sati u školi s obaveznom maskom ispljune u istu nešto grozno, polu-krvavo i sivkasto... ili je mali samo popio kakao, pa nije obrisao usta?

Sve u svemu me ljuti što su ljudi neozbiljni i neinformirani. No, takav je naš svijet. Većina što susrećem po dućanima (pogotovo penzići) hodaju sa nosom izvan maske ili još gore, skoro pa samo bradu pokriju istom.

Ne možemo pobjeći od istine da je pandemija. I da je cijeli svijet u većem ili manjem lockdown-u. Ako je jedan od načina da se smanji rizik od unošenja određenog broja virusa u tijelo koji na kraju rezultiraju samom bolešću nošenje čistih jednokratnih maski - pa hajdemo se držati propisanih naputaka.

Osobno sam protiv onih krpa što sad svi nose. Nisam sigurna da tanka tkanina može išta zaustaviti. S druge strane, jednokratne maske su svakim danom sve jeftinije. Treba samo paziti da se ista, nakon nekoliko sati nošenja zamijeni za novu.

Žao mi je što se kroz medije ne provlači informacija o pravilnom nošenju maski. Znači: lijepo se maska primi za one gumice (čistim rukama), stavi preko nosa i ostaih dijelova lica, eventualno stisne onaj metalni dio (koji bi morao sjesti na korjen nosa - mislim da se to tako zove) - i voila - do skidanja iste, nema diranja!

Doduše, gledajući ove naše političare, a dio njih su i liječničke struke - ne pazi kako ih nosi. O Bandiću i njegovim eskapadama sa raznoraznim maskama nećemo....

Moram s vama podijeliti jednu zgodnu crticu o nošenju maski.

U ovo vrijeme pandemije ne zalazim u crkve niti na bilo kakva veća okupljanja. No, kako smo se za Veliku Gospu zatekli u Skradinu, otišla sam do mjesne crkvice. Kako je bilo stvarno malo ljudi, stavila sam masku i provukla se u crkvu gdje oko mene nije bilo na nekoliko metara nikoga. Dođe vrijeme za pričest, a svećenik - prvo stavi masku na lice, dezinficira ruke (malo je mahao da se osuše) i krene dijeliti hostije.

Silly me, mislila da je takvo ponašanje uobičajeno (nisam bila u crkvi od Božića prošle godine) i u ostalim vjerskim okupljalištima. Kad ono - mauna. Tek nekidan netko od biskupa preporuča određene higijenske minimume tokom obreda u crkvama.

Možda sam malo friknula od ove ne-normalne situacije, rada od kuće i nesigurne budućnosti, pa mi je svaki izlazak među ljude postao trauma. Možda previše čitam i pratim situaciju u svijetu (ipak bih željela otputovati i vidjeti nove zemlje, nove ljude, nove običaje). Možda je samo.....

Ahoj od Rudarke