Tajland by Rudarka
30.12.2017.Vrijeme je da vas počastim još jednim putopisnim postom prije nego što zgotovimo ovu 2017. godinu.
Naime, nekidan se vratili sa "izleta" na Tajland. Sad će te vi reći - wou, ima se... i sl. gluposti. 
Takva vrsta putovanja rezervira se, a i lova se skuplja dobrih pola godine unaprijed. Tako smo se ove godine odrekli ljetnih praznika i svu svoju pažnju usmjerili na ove ljetne - zimske. 
Naravno da sam prije polaska pročitala hrpetinu blogova i slične literature po bespućima interneta o tome gdje ići, što vidjeti, kako se ponašati, zašto...
Ovdje ću se osvrnuti na sve ono što NE piše, odnosno sve ono što se ne može odnositi na "srednjovječni" par kao što su Guzda i Rudarka. Većina tekstova odnosi se na mlađu generaciju koja putuje s uvjetno malo novaca. Ruku na srce, za nekoliko tjedana boravka na Tajlandu uključujući avion, vizu i sve ostalo ipak ti treba dobrih nekoliko tisuća ojra. Pa sad... 
Povod odlaska je prvenstveno bilo upražnjavanje jednog od andrenalinskih sportova, naravno Guzdina davna želja, ali i grupica mladih sportaša koji skoro pa svake godine odlaze na Tajland, a i trenutno se još uvijek tamo nalaze. Rudarka i turistički obilazak je bio, barem Guzdi u drugom planu. 
Zato smo odlučiti desetak dana provesti u području Krabi na obali Andamanskog mora i još par dana u Bangkoku, "kad smo već u tom dijelu svijeta".
Tako smo početkom prosinca, nakon višesatnog leta totalno izgubljeni u vremenu i prostoru kapnuli na +30°C i 85% vlažnosti uključujući 7 sati vremenske razlike koja se putem izgubila. 
Tu vas dočeka restoran tipa:
Ili kao opcija "klopa sa ceste" oliti street food:
Da sad ne ispadne da samo grintam, kao što su neki spomenuli nakon nekih mojih objava na drugim društvenim mrežama, mogu reći da je priroda prekrasna. Ako ste gledali Avatara, znajte da su krajobrazi "preslikani" iz ovog područja Tajlanda - otoci Andamanskog mora oliti Krabi provincije.
Tzv. bambusov otok - Bamboo Island
Sve su plaže pješčane, doduše sa različitom konzistencijom i količinom ustinjenih školjkaša. Ne mogu no priznati da je plaža poznata iz filma the Beach (onda kad je Di Caprio još bio mlad i cukren
) jedna od onih gdje mi je pijesak naljepši - čista, sitna, bijela zrnca pijeska. 
Doduše, ako vam sad cure sline što se Rudarka nekidan kupala u ovom raju, moram vam odati tajnu. Na ovo mjesto dolaze hrpetine turista na način da vas iskrcaju iz brodova doslovno na 20 min za opaliti neki selfi i onda dalje... doduše, Rudarka se i okupala
Pa vam ta ljepota iz drugog ugla izgleda ovako:
No, ima i drugih krasnih mjesta, kao npr. Ton Sai Beach - poznata penjačka meka u ovom dijelu svijeta.
Da se vratimo na još zanimljivih tema - kao prvo, prostitucija kao takva, pogotovo u ovim morskim destinacijama (Bangkok je druga priča) nije tako naglašena kako svi misle. Ako sanjate zgodnu Tajlanđanku - ništa od toga. One visoke, zgodne, sređene cure su muškići - i to do zadnjeg. Slikanje s njima se naplaćuje. Hi hi...
Noćni šušur (relativno) malog tajlandskog primorskog gradića:
Drugo, droga u svim oblicima, pa i ona tzv. "light" nije dobrodošla, tako da zaboravite da je ovo raj za ovu vrstu zabave.
Inače, Tajlanđani su iznimno radišni ljudi, no istovremeno pošteni do boli. U slučaju da ste što zaboravili, juriti će za vama ulicom da vam se vrati npr. zaboravljeni mobitel.
I da, oni prihvaćaju cjenkanje, tako da je uobičajeno da se oko svega, osim hrane, čovjek cjenka. No, na kraju ispadne da se cjenkate oko nekih suvenirskih đinđi za par kuna, pa je to sve na kraju bezveze. No, kad se jednom cijena uglavi, nema varanja.
Nekoliko puta nam se desilo da je konobar jurio za nama vračajući nam bakšiš jer nije od prve shvatio da mi želimo zaokružiti račun. Kako dobro osvježenje u odnosu na npr. našu obalu.
E sad, hrana. Uglavnom se radi o tajlandskoj kuhinji koja se bazira na ljutim juhicama kiselkastih (limunska trava i sl. bilje), ljutih (čili u svim oblicima) okusa, morskih plodova (opcija je "prazno" ili piletina), hrane bazirane na tjestenini (uglavnom rižinim) i riži (kuhanoj, prženoj). Svih dva tjedna boravka, osim jedan T-bones odrezak u Bangkoku, jela sam domaću hranu. Naravno, suze lila, no nisam se dala.
Tom Yam juhica (uglavnom sam uzimala riblju ili morski plodovi koji uključuju škampe)
I fency hotelska varijanta u posudi od kokosa:
Moj omiljeni desert - tzv. ljepljiva riža oliti Sticky rice s mangom (u fency hotelskoj varijanti):
I "obična" varijanta:
Da ne duljim, sve vam najbolje u slijedećoj 2018. godini, a priča o Bangkoku zavređuje svoj posebni post. Ako ste gledali "5th Element" možda možete zamisliti kako sam se osjećala u tom osam milijunskom gradu.
Uz rudarki Sretno!
Voli vas vaša Rudarka
komentiraj (3) * ispiši * #
Visinske pripreme...
03.12.2017.Obično se javljam nakon putovanja. E ovaj put će biti drugačije... 
Zapravo je sve počelo još početkom ljeta. Guzda, kao "igrač" jednog od adrenalinskih sportova, ponudio je luudi plan o odlasku u jednu od zemalja toplijih krajeva usred zime. Wou.. 
Naravno, to se poklopilo sa planovima i nekih njegovih mlađahnić kompića, noo... nitko nije savršen.
E sad - ideju sam prvo odbila s napomenom da je preskupo. Njemu je to sve zvučalo jaako jeftino. Yeah right, ako spavaš na plaži... 
Uglavnom, na kraju smo/se odlučila za jednu od turističkih agencija koje su po željama (hotel s klimom i wifi i još ponešto sitnica) ponudile nekoliko opcija, tako da smo na kraju, nakon provjere ponuda oblikovale (o daj - teta iz agencije i ja ) putovanje.
I sad se polako približilo vrijeme da se počnu pakirati stvari. Odjednom mi se - kao klasičnom freak control-u otvorilo hrpu dodatnih pitanja. Odnosno zadataka.
Vize i ostalo je odrađeno. Check... 
A onda ostatak.
Kao pravo - koža. Shvatila sam tek nedavno da ovako bijela ko sir odlazim na mjesto gdje je +30 i piči sunce. I to praktički od trenutka izlaska iz aerodromske zgrade. Fak.
Tako da sam potražila u selu gdje trenutno radim solarij. Malo su me čudno gledali, no ne može se biti Maja Šuput bez borbe. 
Jučer sam bila na pedikuri i farbanju nožnih noktiju. Ipak oblačim sandale.
Onda hrpa onih sitnica - lijekovi protiv diureje, mala pakiranja lakova, pasti za zube i sličnih drangulija bez koje jedna žena ne može. Ma, piše da se sve da kupiti i na drugom kraju svijeta, noo... 
Još nisam došla do trenutka pakiranja ljetnih stvari. Doduše, prije par mjeseci kad sam spremala iste u više dijelove ormara pokušala sam dogovoriti sama sa sobom što bi trebala ponijeti na put, a što ne. Tako da već imam neke planove.
Da skratim, sve je u niskom startu. Nadajmo se da će sve ići kako sam isplanirala. Zaželite mi sreću na putu. 
komentiraj (0) * ispiši * #