Stoji Rudarka u pošti i čeka onaj neki čudni red tipa H013 ili C029 (ovaj potonji je bio moj broj) na Š02 (ovo Š je valjda od šalter ), a tete poštarice se muvaju, prenose papire, papiriće, tipkaju na kompjutor - još uvijek u nekom prastarom programu sa zeleno/crnom/bijelim monitorima iz prošlog stoljeća.... i mislim si na našu dragu predsjednicu i njene jučerašnje izjave.

Veli žena - u kontekstu korupcije u državnim službama - kako treba uvesti svekoliku kompjuterizaciju sustava, pa će se sve vidjeti. Oće, oće... samo kad draga gospođo predsjednice?

Da se vratimo na poštu - osim silne papirologije u koju se mora upisati maltene krvna grupa i broj cipela, paralelno se upisuje bogtepitaj što i u navedeni program. Koji je uspostavljen prije više od desetak godina. No, ove naše lokalne tete po njemu kuckaju, pa se međusobno konzultiraju, dogovaraju, raspravljaju, kao da je sustav stigao jučer.

Sjećam se svojedobno da je na prijemu u bolnicu (KBC Zagreb) bila slična komplicirana procedura - upis u komp i paralelno upis u nekoliko bilježnica (možete misliti kako je izgledala ta kupusara), no već slijedeće godine (godišnji pregledi) su izbacili ovaj papirnati dio i sve se obavljalo kroz e-sustav. U sadašnje vrijeme rezervacija termina on-line - stvari su još jednostavnije.

No, ponavljam - Hrvatska nije grad Zagreb i ovo nešto većih gradova već i manje sredine, uključujući i neka županijska središta koja su miljama daleko od poštene kompjutorizacije, pa čak i same mrežne infrastrukture.

Kako se kompanija u kojoj radim nalazi na površini većeg dijela Lijepe naše, uključujući opskurdna mjesta bez civilizacije, ali smo poslovno kompjutorski povezani kroz razne sustave baza podataka, tako znam da postoji dosta problema na nekim područjima, no ugovorno se inzistira od isporučitelja mobilnih mreža da stvari poboljšava. Što oni i čine. Doduše, na nekim mjestima manje uspješno, nooo... nitko nije savršen.

Imamo mi i ugovore o najmu/održavanju IT opreme. Hoću reći - sve se može. Ne treba živjeti u prošlosti starih "kanti" i software-skih rješenja iz sredine prošlog stoljeća.

Da se vratimo na gorenavedenu poštu. Osim zastarjelog načina rada, poboljšanog famoznim biranjem brojeva za red tako organiziranim da i meni kao visokoobrazovanoj osobi treba minuta da otkrijem što je pjesnik htio i koji da stisnem odabir usluge, ali i dalje čekajući među svekolikom penzionerskom moćnom gomilicom uvećanom za desetak predstavnika romske manjine loših higijenskih navika, imam osjećaj da nam je državna perjanica poštanskih usluga zaostala do bola.

I ne, gospođe koje rade na dotičnoj lokaciji nije da ne rade. O ne. Trude se one koliko im to sustav, a možda i obrazovanje dopušta. No da mi padne mrak na oči kad otkrijem žuti listić u kasliću - o da.

I par fotografija svaštare što se prodaje u istima. Samo da se zna - najpovoljniji lampioni (o da, bila Rudarka i prije par tjedana u pošti) mogli su se kupiti na lokacijama HP.

Konačno ufatilo Todorića. Odnosno, sam je odlučio kad i gdje će se predati. I sad će se opet raspredati o njemu uzduž i poprijeko. No, to mi ne smeta. Da je bilo tko od nas zamračio toliko para...

U međuvremenu njegovog skrivanja smetalo me što su nas od jutra do večeri zasipavali njegovim postovima, mudrim mislima i prepariranjima svekolike zajednice. Pa je tako dotični postao glavna blogerska faca. Halo?

Ispada da prije, a bome valjda niti poslije neće biti blogera u ovom našem mikrosvijetu. Uključujući i svepaštetastog (sori, ali brate iskačeš u svakom selu, osim mome, ali to nije do tebe ) Kruleta.

Pisalo se već i prije o prvim blogerima, pa bivšima, pa sadašnjima, pa i onim selebovima što su s nama izdržali do prvog u mjesecu, pa o predizbornim političarskim postovima što su nam se ulizivali (doduše, osim jednog ) do trenutka izborne šutnje....

Ne mogu reći da sam u posljednjih nekoliko godina preaktivna na blogu. Doduše, bilo je davnih dana kada je izlazio po jedan post na dan dobrih desetak, a možda i više mjeseci. No, i dalje se osjećam članom ove naše zajednice i mrsko mi je kad se o nama piše i govori u negativnom kontekstu.

A sad se svima diže kosa na glavi oko spominjanja blogova i blogera kao takvih.... e moj Ivica. Fak off.

Eto mene. Još uvijek živa. I zdrava (što je za moje godine čudo neviđeno)...

Pretpostavljam da se neki stari Blogeri pitaju gdje je Rudarka. Paaa sad...

Nakon hektičnih nekoliko godina "manager"-skog ludog ritma, eto sjedim već mjesecima u malom seoskom uredu i kako bi to neki rekli - lagano se "ladim". Tako to ide u Lijepoj našoj. Malo si gore, pa te malo puknu dole. Mene su opaučili u - ne mogu se žaliti - ugodno seosko okruženje gdje još uvijek nije nestalo zajedničko ispijanje kavice i podjela što službenih što privatnih informacija od posljednjeg radnog dana.

No, ne bi Rudarka bila to što je da joj već kasnog proljeća nije sinulo da je navedeno - o da, ima ona radnih zadataka, da se ne stekne dojam da ne radi, više nego premalo za njezine mogućnosti, znanja i vještina što je ispekla godinama, a finalizirala tih opako izazovnih nekoliko godina u višem managementu daleko od njezinih mogućnosti, a bome i volje i želja.

Teško bi bilo reći da će sad Rudarka kucati na vrata postojećih direktora i nutkati se okolo. To tako ne ide. No da sjedi skrštenih ruku - o ne ne...

Anyway, u međuvremenu je pročitano i više stručne literature nego što je trebalo, napisano nekoliko stručnih radova i sudjelovanja na skupovima, napisano nekoliko poglavlja buduće stručne literature za šire internacionalno tržište.

I da - kad bolje razmislim - ne može se reći da nisam tražena jer mi je poslana informacija o natječaju za jedan relativno javni posao, no bez obzira na poslani cv, još uvijek se nećkam da li to želim ili ne želim...

I poziv sa matičnog fakulteta...

Sve u svemu, i seoski život nosi svojih prednosti. Ponekad je potrebno stati na loptu, opustiti se, odmoriti se. Moram paziti što si želim. Da mi se na kraju (opet) ne ostvare nabulozne želje.

No, možete si zamisliti kad se Rudarka prošeta "vele"gradom (znaju da sam neka faca, no malo im je teže smjestiti me u "pravo" okruženje) obučena kako ona misli da je trenutno "in". A izvor informacija su vrhunski časopisi tipa Voque (UK)

I za kraj - karta (povratna) za jedno fino toplo mjesto taman prije božićnih praznika - biti će tu opako dobrih postova za moje vjerne pratitelje putopisnih crtica.