Redovito posjećujem kazališta. Ne bi vjerovali kako je zanimljiva lokalna kulturna scena na način da se naše mjesto/grad "natječe" sa susjednim u vidu pozivanja kazališnih skupina u našu lokalnu sredinu. Postoji određeni krug kazališta koje pripremaju predstave na način da mogu gostovati po raznim pozornicama tzv. "pučkih učilišta" aka kino dvorana.

No, odemo mi i do Metropole i pogledamo neku od razvikanih godišnjih premijera. O da.

Zanimljiv je psihički pristup odlasku u kazališta/kina. Jedna od glavnih zamjerni u trenutku selidbe iz Metropole u manji grad(ić) je bila nedostupnost kulturnih događaja. Na kraju je ispalo da mi u tom našem malom selu konzumiramo više kulture nego dotična nam rodbina/prijatelji u Metropoli. Jer oni mogu svaki dan. A mi jednom mjesečno. Pa onda mi i odemo jednom mjesečno na navedeni kulturni događaj. A ovi u Metropoli - ikad ili nikad.

U doba kad je općepoznati kazališni festival u Zagvozdu bio jedan od najjačih događaja godine, e tada smo mi sve te predstave odgledali u domaćoj dvorani pučkog učilišta davno prije ljetnih mjeseci kad se odvijao dotični događaj u pasivnim krajevima zaleđa Biokova.

E sad - zašto sav ovaj uvod? Naravno - zbog kulturnih događaja što dižu prašinu, policiju, a bome su neke usijane glave dobile prijavu za remećenje javnog reda i mira - famoznih predstava u režiji stanovitog kazališnog redatelja koji stvara zlu krv gdje god se pojavio. Pa su prije par dana Poljaci pokušali spriječiti premijeru navedene predstave zato što vrijeđa njihove vjerske osjećaje. A isto/slično se jučer desilo i u Splitu.

Pa si ja sad mislim... zapravo ne znam što bih mislila.

S jedne strane su umjetničke slobode nešto u što ne bi trebalo zadirati. Fajn. But!

Ako je to na moj račun - a to znači iz državnog proračuna (a bome je) - e sad... nisam sigurna da mi je baš super da netko troši moje teško stečene pare, pa otete od države u vidu raznoraznih poreza, prireza i inih nameta za nešto što nema vrijednost (u ovoj priči kazališnu kvalitetu), a ujedno mene/nas inicijalno vrijeđa. To što se radi o vjerskim, a ne na primjer spolnim, dobnim ili seksualnim slobodama. Halo??

A tu se definitivno radi o nećemo što nema bogzna kakvu umjetničku vrijednost (barem tako tvrde stručnjaci), a bome niti nitko ne spominje neku super glumačku izvedbu. Čak dapače, nitko ne spominje niti jednog poznatog glumca kako je izveo svoju rolu života, onda čovjek stvarno mora pomisliti da se dotični Mister F. zajebaje s našom teško zarađenom lovom. Jedna produkcija uključujući višemjesečni angažman cijelog glumačkog ansambla, redatelja, scena, kostimi, muzika... tko zna kolika je cijena jedne takve "zajebancije"?

Za razliku recimo od nekih drugih predstava koje su također digle prašinu u kazališnim i općenarodnim krugovima. Ona u kojima je sudjelovala i naša poznata pevaljka, ali gle - tamo su svi hvalili njezinu glumu, a također su i neki drugi (pravi) glumci odigrali značajne životne uloge. I na sve skupa se još tražila i karta više. Moram priznati da mi je još uvijek žao što si nisam organizirala vrijeme (i novac) da skočim do Rijeke na jednu od izvedbi.

I da - volim ići u kazalište da se opustim, da se nasmijem i da uživam u svemu tome. Prema tome, meni osobno odgovaraju komedije i drame s primjesama komedije - na primjer Gavranove predstave ili predstave družine Kerekeš ili... Tako da me gore navedena predstava uopće ne zanima na način da ju i osobno pogledam. Sorry.

Krajnje je vrijeme da blogersku zajednicu uveselim detaljima iz privatnog života. Neki će se sjetiti serije o Kraljici Majci , pa one o pametovanjima najdraže mi Sveki , pa još nekim članovima Rudarkine bliže i šire obitelji.

Naime, unazad nekoliko dana desio se breaking point u našoj obitelji.

Mala (20) je (ponovno) otišla na morsku pećalbu, ovaj put manje stresno po Rudarku jer je ista preživjela pola prošle godine bez većih (zdrastvenih) problema, pa si mislim - ajde, sada je godinu dana starija, pametnija....

Kućni ljubimac, famozni afrički tvor (6,5), i o njemu je bilo nešto postova u prošlosti , je nažalost, nakon dugogodišnjeg života napustio ovaj svijet. Ovdje moram priznati da smo - pošto nisam neka suluda ljubiteljica domaćih životinja, odahnuli svi u kući. Uključujući i našu prijateljicu kojoj je isti ostajao na skrb do smo se skitali svijetom.

Siroti naš tvor doživio je duboku starost pa se u posljednjih pola godine tako i ponašao - niti je više imao dobar njuh, niti se više igrao (tvorovi su vam vesela i zanimljiva bića koja se vole igrati svime i svačime ), niti.... a možda je zato što smo ga tretirali najnormalnije za navedene životinje (spavao je zatvoren u kavezu, hranili ga jednostavnom hranom namijenjenom za tvorove, šetali ga po dvorištu, čak dapače, izbjegavali veterinara) doživio tu duboku starost. No da... ode.

Guzda (50-ak) je, osim istegnutog ramena, ozlijedio nogu - čak možda da je bilo pametno da mu stisnu koji šav (što nije učinio ) i još nešto prigodnih ratničkih boljki, a sve vezano uz njegov adrenalinski sport, više - manje dobro.

Rudarku (e nema godina) poslali u školu. Again. Detalji o istom jednom drugom zgodom. Tko kaže da ne postoji termin cjeloživotnog učenja.

I sad - šlag na kraju: Nasljednik (24). Ljubav majčinog života. Moja sreća i izvor najvećih trauma... i da sad ne dramim dalje u tom tonu....

Dotični se odselio, zajedno sa svojim krevetom, frižiderom, posteljinom, nešto hrane, tećama i pjatima u viksu. Čak je ponio i svoj tv koji je posljednji put bio upaljen kad se preko jedne bolesne zime doselila Sveki, pa se na istom pratile turske i kineske sapunjare.

Ne bi tu bilo ništa dramatično da ista ne posjeduje, od blagodati civilizacije, samo struju. Voda (pogotovo) pitka je već problem. A i sve ostalo. Uključujući najbliži gradski prijevoz na 20 min pješke.

Za razliku od ideje o stopiranju do Indije, bez mobitela, ovo mi zvuči kao manje štetna ekspedicija. Barem po majku Rudarku.

Samo nekoliko tips-eva u međuvremenu:

- vodu (iz cisterne) otkrio nakon 2 dana (kad mu je majka objasnila gdje se nalazi slavina),
- nakon dva/tri dana obavljanje nužde po šumi provjerio da li smije koristiti tojlet u kući,
- otkrio da baš nije zgodno tražiti posao nakon što se biciklom doveze po pljusku u civilizaciju,
- otkrio da na Uskrs ne rade dućani, pa ni pekare.....

Otkrio i neke pozitivne stvari:

- pitka voda nalazi se na slavini na obližnjem groblju,
- mobitel se koristi kako bi oca/majku pitao za savjete,
- još uvijek živ i zdrav.

Već vidim, biti će to zanimljivih postova. Znam da se svi veselite. Bome nama nije smješno. No, navijamo da uspije.

Go Nasljednik!

Kako imamo novu lokalnu zabavu - a to je ismijavanje muzičke (ne)uspješne karijere trenutnog prvog čovjeka našeg najvećeg hrvatskog mastodonta, uključujući lokalnu kladionicu da li će ovakav - po našim balkanskim mjerilima "ridikul" učiniti nemoguće - oliti spasiti koncern, vrijeme je da i Rudarka izrazi svoj sud o istome.

Kako sam unazad par godina radila na (relativno) visokom rukovodnom mjestu, a ne bi pozvali Rudarku da je sve bilo idealno (no to je onaj drugi post o ravnopravnosti spolova koji (još) nisam napisala ) i koja je pri tom dobila ozbiljne rukovodne izazove koji su uključivali outsoursing, otkaze, restrukturiranje i slične bolne rezove, smatram se dosta kompetentnom da malo proćaskamo o za sada jedinom javnom istupu dotičnog Alvareza pod brojem tri.

Što je čovjek poručio i što se može pročitati - kako bi se lijepo reklo "između redova"?

Kao prvo - samim time što je javno istupio, otvoreno govoreći o sebi, svojim hobijima - tu se distancirao od te tzv. muzičke karijere koju je prozvao svojim hobijem i ispušnim ventilom (mnogi manageri provode više vremena na nekim sportskim terenima i oko njih nego u uredu - believe me ) već je učinio prvi plus, a ujedno i pljusku svim političkim i ostalim PR stručnjacima.

Dalje, nekoliko je puta ponovio - a na javnosti (novinarskoj struci) je da malo progugla i provjeri izjave - kako je stručnjak u tome što radi, ali da je situacija ozbiljna i ništa ne obećava. To je još jedan osvježavajući podatak u odnosu na sve one dosadne političke istupe gdje se javno hvalisanje (uključujući i tuđe) zaslugama mijenjaju sa obećanjima "brda i dolina" - to što sve ne pije vodu, ne mori naivne penziće, pa i ostatak biračkog tijela. Mene dovodi do ludila.

Doduše, u daljnjem istupu je spomenuo neke općepoznate managerske floskule - od toga da neće biti cjepkanja koncerna, do toga da će se upotrijebiti svi instrumenti - od restrukturiranja, prodaje pojedinih poduzeća, objedinjavanja - što dovodi i do otkaza (jer se poslovi objedinjuju, pa nije potreban isti broj izvršitelja - a obično je radna snaga jedna od najvećih stavki u financijskoj konstrukciji) određenog broja djelatnika.... više manje mogući su svi scenariji odnosno mix svih zajedno.

Smatram da je najveća prednost njegovog lika i dijela, uključujući i tim koji je stigao s njim iz Amerike što su odmaknuti od toga "tko je kome što", a pošto su ih postavili vanjski investitori (hajmo ih tako nazvati), biti će imuni na sve političke i lokalno šerifske utjecaje - što će u konačnici - barem se nadam - donijeti dobrobit za većinu radne snage. Osobno sam bila u relativno sličnoj poziciji - dolazeći iz totalno drugog dijela megakompanije - nisam znala tko je kome kumić, susjed ili dijete, te sam neke bolne odluke donijela na temelju nekih radnih kvaliteta i zasluga.

Naravno, Alvarez i ekipa će rješavati problem na razini koncerna i jedinice će im biti pojedinačne kompanije, ostatak mučnog posla spasti će na niže rangirani management. Jedan od poznatih kriznih rješenja je i rez - odnosno totalna smjena rukovodeće garniture (tu bi se radilo o svim kompanijama u koncernu) do operativne razine oliti do nižih rukovoditelja koji direktno upravljaju proizvodnjom/prodajom.

Pretpostavljam da mu neće predstavljati traume jer je slične scenarije prolazio i u prijašnjoj karijeri, tako da je onda relativno jednostavno određenim rezovima doći do ušteda. Pitanje je da li će pronaći dovoljno prostora da uštede budu dovoljne da se više manje spasi veći dio sustava.

Sigurno je da će se određeni dijelovi tj. poduzeća koja nisu direktno vezana uz prodajnu mrežu (koja donosi najveće dobiti), čak možda i ove poljoprivrednog i proizvođačkog karaktera (a tu ima zainteresiranih kupaca) - to bi se stručno zvalo core business oliti "osnovna djelatnost" odstraniti tj. rascjepkati odnosno prodati. Naravno da je problem kod tih stvari za malog čovjeka što je najviše ugrožen, da ima velike šanse ostati bez posla i da kod takvih primopredaja vlasništva obično dolazi i do "čišćenja" najviše ugroženih skupina djelatnika - 50+, žena, trudnica.... Teško da će se ti scenariji moći izbjeći.

Sve u svemu - zanimljivo predavanje iz područja rukovođenja kompanijama u kriznim situacijama. Ali da će biti sranja - hoće. A sve zbog bahatosti države koja nije na vrijeme zaustavila megalomanske apetite jedne male seoske obitelji. Koja se postavila da je nedodirljiva.

Da klizimo u recesiju - da. Za to nije potreban stručnjak da procijeni. To vam i bakica na placu može lako objasniti. Shit.